'Da, dala sam svoj novac Ciboni. Zašto? Zato jer bi moj Dražen napravio isto...'

Obitelj Petrović tri je puta udahnula život Ciboni. Prvi put sredinom osamdesetih godina, kada se Dražen pridružio starijem bratu Aci te postao ključni sastojak momčadi koja je 1985. i 1986. osvojila sve što se osvojiti moglo, uključujući dva europska naslova. Drugi put bilo je to 1991. godine, tijekom rađanja nove države, kada je Aco kao trener s Cibonom u teškim vremenima inicirao seriju koja će pod Toranj donijeti 11 uzastopnih naslova prvaka. Trećoj intervenciji u simbol grada Zagreba, koja je više nalikovala na hitnu reanimaciju, svjedočili smo ovih dana.

Premda su Petrovići htjeli da to ostane tajna, gradonačelnik Milan Bandić otkrio je novinarima da su Biserka i njezin suprug Jole dali svoju ušteđevinu za deblokadu (čitaj: spas) kluba. Kako je podizanjem kluba na noge kao operativac neumorno ravnao njihov sin Aco, jasno je koja je obitelj najviše zadužila Cibonu. Na pitanje kako to da je odlučila svojim novcem spasiti Cibonu, Biserka Petrović jednostavno odgovara: - I Dražen bi, da je ovdje, reagirao na jednak način.

- To je Draženov ideal, mnoge slične stvari radio je kada je još bio tu. Živio je tako cijeli svoj život. Igrajući u Americi, pomagao je i nama i našoj zemlji i to nije ništa novo. Cijela je naša obitelj uvijek živjela od sporta. To je čista ljubav, a ne biznis.

Gospođa Biserka otkriva da je bilo teško gledati klub u blokadi, kojemu je istjecalo vrijeme. - U pitanju je bio konkretan datum i odlučili smo da na neki način moramo pomoći. Ne želimo nikakve poene, Cibona je jednostavno naš život. Htjeli smo da bude tajna, ali eto, izašlo je…

Cijeli svoj doprinos hrvatskoj košarci Biserka Petrović vidi kao određenu dužnost prema Draženu. - Znate i sami koliko sam se trudila da njegov muzej zaživi. Radila sam za košarku kada je nigdje nije bilo. Nisam mogla podnijeti da na ulicama nije bilo koševa, da se naša djeca nemaju gdje igrati. Dražen je isto tako ulagao cijeloga sebe, više je dao nego dobio. To nas je ponukalo i na ovaj potez. Dvorana, muzej, trg, sve nosi njegovo ime… I sigurna sam da bi na našem mjestu napravio istu stvar.