Jeste li mogli zamisliti da će njemački mediji pisati o poruci koju su njihovi košarkaški heroji poslali nogometašima? Njemačka je oduvijek bila nogometna velesila, dok su u košarci došli do zlata na onom, za Hrvatsku nesretnom, Europskom prvenstvu 1993., koje je uslijedilo nakon Draženove pogibije, te broncu na Svjetskom prvenstvu 2002., na kojem je Dirk Nowitzki odigrao maestralno te postao posljednji košarkaš s MVP naslovom koji nije osvojio zlatnu medalju. I onda da košarkaška reprezentacija šalje poruku nogometnoj? U Njemačkoj?

"Ovo je poruka koju nogometaši mogu dobiti od košarkaša: igrajte sa strašću i nikada ne zaboravite da je tim veći od svakog pojedinca." Tim riječima ugledni Bild jasno je pokazao što njemačka javnost trenutačno misli o stanju u ta dva sporta. Košarkaško zlato iznenadilo je mnoge površne sportske zaljubljenike, ali ne i one koji su duboko unutra, poput Ilije Omrčena, 28-godišnjeg hrvatskog trenera koji radi u njemačkom Ulmu.

- S obzirom na to kako sam unutar sistema te da znam kako stvari funkcioniraju, ovo zlato nije me iznenadilo. Dapače, očekivao sam i europsko zlato prošle godine. Ono što me jest iznenadilo, bio je način kako su došli do njega, dominantno. U svakoj utakmici, pa i protiv Latvije, koja ih je mogla pobijediti, doimali su se sigurno, kontrolirali su tempo igre. Ovo je bila demonstracija moći i pokazatelj da njemačka košarka eksponencijalno raste - objasnio je Omrčen.

Vjeruju mladim trenerima

Rast njemačke košarke veže se uz Dirka Nowitzkog i njegov put do statusa najboljeg europskog košarkaša svih vremena. Nowitzki je utjecao na mnoge aktualne njemačke reprezentativce, ali Omrčen smatra kako je i on produkt njemačkog sustava.

- Točnije, on je produkt početka sustava koji je postavljao Svetislav Pešić. Najvažnija stvar koju su u njemačkoj košarci shvatili je to da ne mogu sve sami. Oni su dobri rukovoditelji, dobri GM-ovi, dobri skauti, ali trenersko znanje uvezli su iz drugih zemalja. Prvo je to bio Pešić, a s godinama je u Njemačku došlo puno mladih trenera iz Španjolske, Litve i s Balkana. Oni se ne ustručavaju kvalitetnu momčad dati u ruke mladom treneru, jer vjeruju da će on pokrenuti neki trend, a to se vidi i kada se rezimira liga. Ona je brza, atraktivna i puna mladih igrača i trenera.

U Njemačkoj se ništa ne prepušta slučaju, a to se vidi i u niželigaškim natjecanjima, u kojima Omrčen kao pomoćni trener vodi drugu momčad Ulma, odnosno kao glavni njihovu treću momčad.

- Njemačka ima 11 razina ligaškog natjecanja, od kojih u prve četiri igrači dobivaju plaću, pa su to de facto profesionalne lige. Kada u trećoj ligi dođete na gostovanje u neko manje mjesto koje ima 7-8 tisuća stanovnika, u dvorani bude oko 1000 gledatelja. Momčadi se predstavljaju kao da se radi o NBA ligi, prodaju se majice, pravi se luda atmosfera. Misli se na sve, a od tih malih stvari i kreće prava promocija košarke.

Osim seniorskog zlata, njemačka košarka može se pohvaliti i europskom broncom u U18 selekciji, odnosno petim mjestom U16 reprezentacije, i šestim one U20. Seniori su tu došli samo kao šlag na tortu, ali Omrčen ne misli da je to vrhunac rasta njemačke košarke.

Treneri rade po 10 sati

- Vrhunac će doći na klupskoj razini, jer očekujem da će ili Bayern ili Alba eksplodirati u sljedeće dvije-tri godine i ostvariti pravi rezultat. Obje momčadi su se pojačale i sigurno neće dozvoliti da opet imaju loše sezone.

Omrčen je u Ulm došao iz Splita, pa može usporediti kako se radi u hrvatskoj i njemačkoj košarci s mladim selekcijama.

- Ne može se tu ništa usporediti. Osim puno većeg broja kompetitivnih utakmica koje su važne za razvoj mladih košarkaša, tu je i velika stvar oko individualnog rada. On je na našim prostorima izumro, a nekada je individualni rad bila misao vodilja i razlog zbog čega je prvo jugoslavenska, a zatim i hrvatska košarka bila na vrhu. Nepojmljivo mi je da u našim klubovima naši igrači ne rade četiri puta tjedno individualno, sa situacijskim treninzima i rješenjima. U Hrvatskoj se individualnim radom smatraju grupice od 4-5 igrača koji svi rade isto, bez obzira na visinu, tehniku šuta i svega ostalog.

Slušajući Omrčena, čovjek pomalo postane ljubomoran, s obzirom na sve uvjete i prostor za razvoj koje ima u Njemačkoj.

- Ovdje je užitak raditi i zaista napredujem, praktično iz dana u dan. Ovo je sustav koji super kvalitetno odgaja mladog trenera. Ja ove godine imam 70-ak utakmica u kojima sam glavni trener, i još 30-ak u kojima ću biti pomoćni trener. Imam 10 sati dnevno prosječnog rada, bilo na treninzima, skautingu ili analizi. Svaki dan je praktično jedan mali seminar. To je velika stvar za napredak, a posebno me oduševilo što su me odmah primili kao svojega. Čim sam došao, trener prve momčadi Anton Gavel primio me je kao da sam oduvijek s njima. Postao sam dio ekipe, skautiram s njima, komuniciram, radim individualno s igračima. Nisu me shvatili kao prijetnju. Kada se pokaže inicijativa, ovdje ćeš dobiti sve najbolje uvjete, i oduševljen sam što sam došao ovdje. Ovoga nema nigdje u Europi, i ponekad se uštipnem da vidim je li sve to istina.