Ovu Cibonu treba gledati. Bolje je u dvorani, a ako se nikako ne može doći na tribinu, onda je i ekran prihvatljiva opcija. Lepršava, atraktivna, borbena... I zaigrana. Ponekad možda i malo previše dječački zaigrana, ali takvo ponašanje daje dodatnu dozu privlačnosti. Naravno, i uspješna. Barem na startu sezone.
Košarka koju igra Cibona dovoljno je dobra da bi ju se trebalo gledati bez obzira na igre oko nje, bez obzira na borbu za vlast u klubu, i gradonačelnikov poziv vodećim ljudima da ju napuste. Samo da se ne javi stara boljka i da za koji tjedan ili mjesec opet ne počnu kasniti plaće pa nervoza uništi sve dobro što je trener Vladimir Jovanović stvarao tijekom ljeta. I što bi moglo, trebalo i vjerojatno i hoće - vratiti publiku u dvoranu. Povremeno prema atraktivnosti podsjeća na Šarićevu i Blassingaemovu, a navijačima je potrebna samo iskrica da se Draženovim domom zaori "heja, heja, cibosi". I slavna teta Elza, u 89. godini, vratila se u dvoranu i razvila svoju prepoznatljivu zastavu.
"Vukovi" prvi put nakon sezone 2016./2017. imaju dvije startne pobjede u ABA ligi, a ovaj put obje su izborili s momčadi u kojoj su najstarija trojica 25-godišnjaka (Vranković, Vildoza, Majcunić). Dovoljno da ih se označi mladom momčadi.
Zagrebački dečki
Predvodnici su Zagrepčani Lovro Gnjidić (20 godina) i Roko Prkačin (još uvijek 18), dečki čijim genima teče krv košarkaša. Na kojoj god se, nominalno, bekovskoj poziciji nalazio, Gnjidić se "igra košarke". Razigrava, a njegov siloviti ulazak pod koš i, najčešće, zakucavanje, potez je koji se s nestrpljenjem čeka na svakoj utakmici. Potez koji liječi napaćenu košarkašku dušu. U tenisicama vjerojatno viši od dva metra, Gnjidić u obrani može preuzimati, obraniti od većine suparnika, a u napadu svojim dugim rukama i korakom može biti i atraktivan i učinkovit. I za YouTube i za isječke kojima trguju ozbiljni skauti ozbiljnih klubova. U pravilu ekipi daje više nego što će njegove brojke pokazati.
Roko Prkačin, pak, raste na poziciji krilnog centra, iako se ponekad i sam uvede u probleme. Trenutačna povremena pasivnost u igri ne bi smjela utjecati na njegov status i percepciju. Samo je pitanje trenutka kada će i statistički ponoviti utakmicu iz prvog kola ABA lige u Baru. A kad statističke rubrike nisu pune "Prka" je vođa na terenu, kapetan, koji bodri i prvi trči ususret suigračima.
Gegić ispred Drežnjaka
U prvim tjednima sezone kao najjača Cibonina petorka izdvaja se postava Vildoza-Gnjidić-Gegić-Prkačin-Reuvers. Uz dvojicu Zagrepčana, trojica stranaca u rasponu od 23 do 25 godina. Argentinski playmaker (zapravo više point-guard) Jose Vildoza protiv Mege igrao je u ritmu nekog svog tanga i pogađao kada je trebalo pogađati. Početnika u europskoj košarci, iako na oko ponekad sporog, i malo češće autora nerazumljivih poteza, jedna od najatletičnijih momčadi lige nije uspjela zaustaviti. Posebno njegov "lebdić" (floater, autor prijevoda Hrvoje Glasnović). Igrač drugačijeg profila, kakvog Cibona već neko vrijeme nije imala. A nije imala niti Amerikanca koji je u "jadransku košarku" došao potući rekorde u blokadama. Možda mu to nije bila namjera, ali - tako igra. Protiv Mornara pet, protiv Mege četiri blokade 211 cm visokog igrača, koji može pogoditi izvana (4/6 trice protiv Mege) i igra na obje centarske pozicije. Amar Gegić (BiH) je taj treći stranac, čija energija puno znači, ali ponekad dovode i u nelogične situacije. Čini se da do obruča može kad god poželi. U ovom trenutku je ispred hrvatskog reprezentativca Matea Drežnjaka što na određeni način pokazuje i Cibonin luksuz. Startni centar Danko Branković (215 cm, uskoro 21 godinu) itekako pomaže kad uđe u seriju koševa. Playmakere mijenja Krešo Radovčić.
Sezona je tek u pelenama, i teško je prognozirati koliki će rezultatski iskorak Cibona napraviti. I kako će već u petak proći u Zadru, ali materijala i potencijala ima... I za gledanje i za pobjede.