Luka Krajnović je prije godinu dana bio na širem popisu A reprezentacije, čak je bio na uvodnim pripremama ljetos u društvu koje je okupio Josip Sesar. Imao je 19 godina i iza njega je bila sezona u kojoj je s Boscom stigao do doigravanja, pri tome je bio proglašen za MVP-ija domaće lige. Kako je riječ o beku, o igraču jakom na lopti, o poziciji koja je godinama deficitarna u našoj košarci, jasno je bilo da ovu karijeru treba pomno pratiti.
Bilo je to ljeto u kojem je NCAA počeo skupo plaćati talente, pa je tako Zvonimir Ivišić otišao za 800.000 dolara na u Kentucky, dok se i 250.000 dolara koliko je za Krajnovića izdvojila Gonzaga činilo ogromnim novcem, onakvim kakav tako mlad igrač ne može zaraditi niti u Europi, kamoli u Hrvatskoj.
Međutim, nakon samo jedne sezone u kojoj je Krajnović nešto igrao, nešto bio ozlijeđen, ali je na terenu proveo manje nego se nadao, ovaj se mladić odlučio vratiti u Hrvatsku. Razgovarao je s Cibonom, ali tamo se i dalje ništa ne zna, pa se dogovorio s Cedevitom Junior. U kojoj je već igrao do kadetskog uzrasta, bio je na Velesajmu i pretkadetski prvak Hrvatske. I bit će glavna uzdanica trenera Dine Repeše u novoj sezoni.
Mislio sam da ću imati šansu
Kako je sve više naših igrača otišlo put NCAA, bilo je zanimljivo iz prve ruke čuti kako sve to tamo ide. I zašto se Krajnović odlučio vratiti...
- Moj odlazak u SAD proteklog ljeta bio je iz razloga jer sam želio otići igrački na stepenicu više. Je li to neki klub koji igra ABA ligu, negdje u Europu, sasvim svejedno. Međutim, bez obzira na sezonu koju sam imao iza sebe, nisam imao nekih opcija. U tom trenutku moj je agent stavio moje ime na portal za igrače koji bi željeli u NCAA i u samo 24 sata javilo se 60 sveučilišta. Među posljednjima se javila Gonzaga, obavio sam s njima video poziv, znao sam da je to sveučilište koje je veliki brend, znao sam da je tamo studirao velik broj europskih igrača i smatrao sam kako je to dobra opcija.
I čim je došao, vjerovao je da će prilika biti tu.
- Mislio sam da ću imati šansu. Iako, odmah su mi na prvom razgovoru rekli da sam treći bek, ali prva dva igraju zajedno, pa im baš treba igrač koji ulazi s klupe, koji ima košarku u rukama, koji ima i iskustvo, jer sam u tom trenutku iza sebe imao već tri sezone seniorske košarke. U prvim pripremnim utakmicama je i bilo tako, čak smo igrali međusobno utakmicu ispred navijača u kojoj sam bio prvi ili drugi najbolji strijelac. I tu je već počela priča, “tko je ovaj mali”. Ali, kad je krenula sezona sam shvatio da koliko god sam dobar, koliko god na treninzima to pokazujem, kao “freshmen” neću igrati velike i važne minute. To je moguće samo ako si na Dukeu ili Kentuckyju i zna se da si igrač koji je samo jednu sezonu tamo, dok se onda prijavljuje na draft. Nastavio sam trenirati, s nama su radili i neki bivši NBA igrači koji su studirali na Gonzagi i davali mi podršku, govorili mi da im je žao što ne dobivam više šansi. Međutim, bila je to trenerova odluka. Usput su na moju poziciju još doveli brata od Andrewa Nembharda, i to za ozbiljan novac, pa se i ta akvizicija morala opravdati.
U cijeloj toj priči dogodila se i ozljeda ruke.
- Nije niti to pomoglo. Kad sam se ozlijedio baš su krenule konferencijske utakmice. Gonzaga nije u teškoj ligi i tu sam se mogao nametnuti. Dobra stvar je bila što je ozljeda nastala na lijevoj ruci, pa sam cijelo vrijeme trenirao i meni se doimalo da sam se vratio još bolji.
U Ciboni se ništa ne zna
Tako je stigao i kraj sezone. I razgovor s trenerom.
- Moj ugovor je bio zajamčen na četiri godine i Gonzaga je željela da ga odradim. Međutim, jasno mi je bilo dano do znanja kako bi i druge sezone bio u sličnom statusu kao prve godine, onda u trećoj i četvrtoj godini imao punu minutažu. Meni je trener kazao kako zna da ja želim igrati i da je možda pametnije za mene otići negdje gdje ću igrati u punoj minutaži. I tu su se opet pojavile ideje o prelasku na neka druga sveučilišta, velikih imena i za veliki novac. Međutim, ja sam tražio nešto drugo. Lani kad sam bio dio reprezentacije shvatio sam koliko mi to znači i možda je ta moja želja da se opet dokopam reprezentacije presudila. Maštam o tome oduvijek i želim biti dio reprezentacije, mislim da je za tako što ovo bolji put. I za moj igrački razvitak.
Možemo li malo o tim velikim svotama koje plaćaju sveučilišta? Kako to funkcionira u praksi?
- Tebe ne plaćaju sveučilišta, nego si plaćen preko agencija koje surađuju s tim sveučilištima. Svako veliko sveučilište generira u svojim sportskim momčadima veliki biznis, od prodaje dresova, snimanja podcasta, raznih marketinških aktivnosti i tu sudjeluju studenti koji imaju ugovore. Još dok nisam otišao u SAD snimio sam dva, tri videa iz Hrvatske, sudjelovao na podcastu. Tu postoji i posebno pravilo za strane studente, pa smo tako u siječnju Kanađanin Nembhard, Srbin Stošić i ja morali u Kanadu snimati neke marketinške stvari.
I dobije li se na kraju sav dogovoren iznos?
- Još uvijek čekam neki dio novca, ne samo ja, nego i cijela momčad. Sljedeće sezone će biti što se toga tiče laganije za strane studente, jer ove je sezone bila s time velika zbrka. Recimo, Kanađanin Zach Edey nije cijele sezone dobio ništa, jer nisu pronašli način kako objasniti isplate stranim studentima.
Koliko je teško beku uspjeti u NCAA?
- Definitivno je bekovima teže. U NCAA postoji jako puno bekova, agresivnih i brzih, dok je visokih igrača malo. I Europljani, visoki igrači, bilo Francuzi, Litavci, puno brže dobiju šansu. Lakše im je nego bekovima.
Kad je pala odluka o povratku, Krajnović je bio u kontaktu i s Cibonom.
- Pričao je moj agentom s Cibonom, ali tamo je jedan dan jedna priča, drugi dan druga, ništa se još uvijek ne zna što će biti s klubom. Kad smo stupili u kontakt s Cedevitom Junior, ljudi iz kluba su sve lijepo prezentirali i osjetio sam da me žele, osjetio sam da će stati iza mene i da ću imati priliku, ja sam siguran da ću im to povjerenje znati vratiti.
Vjerovao da će Sesar zvati
Otišao je iz Favbet Premijer lige kao MVP, sada se u nju vraća nakon jedne sezone.
- Sigurno se osjećam sada kao puno bolji igrač, nego kad sam odlazio. Osjećam se odraslije, zrelije. Cijelu sam lanjsku sezonu gledao utakmice naše lige i vidio sam tu neke stvari koje bih sada radio drugačije, nego kad sam bio u ligi, neke greške koje sam radio sam primijetio. Nakon ove sezone u SAD osjećam se puno jače, puno čvršće, drugačije i to se mora preslikati i na terenu.
Luka Krajnović je imao poziv za našu U-20 reprezentaciju, no tamo nije završio ovo ljeto. Što se tu konkretno dogodilo?
- Cijelu sam sezonu u SAD maštao o tome da opet budem dio seniorske reprezentacije. Bio sam u kontaktu s Josipom Sesarom, jer imamo odličan odnos i nadao sam da ću biti jedno vrijeme na pripremama sa seniorima i onda se prebaciti u U-20. No, tu se nešto zakompliciralo i Josip Sesar nije tu kriv. Kad je objavljen popis igrača za seniorsku reprezentaciju bilo mi je teško kad sam shvatio da nisam na njemu, jer sam bio siguran da se tu mogu pokazati. Kako sam bio potrošen od te sezone u SAD, onda sam odlučio da ću cijelo ljeto trenirati kao životinja da se spremim na novu sezonu.
Ta U-20 reprezentacija bi s Krajnovićem sigurno bolje prošla, ovako nije dospjela u B diviziji niti do četvrtfinala...
- Gledao sam utakmicu protiv Slovačke. Žao mi je, naša reprezentacija je solidna, ali nije na meni da to komentiram.
Sada ionako može biti samo seniorski reprezentativac. Svakako jedan od onih na koje treba obratiti pažnju.