Inter proslavio spas

Od Intera do Intera, ili od Nestorovskog do Nestorovskog, kako vam je draže, traju serije klubova koji su se sučelili i pokazali, zapravo, ono što odavno znamo. Istra 1961 je, naime, zadnji puta pobijedila 17. listopada protiv Osijeka, nakon čega se ogledala s Interom, izgubila i započela ružnu seriju od 19 utakmica bez pobjede, dok je Inter pobjedom okončao niz od šest utakmica bez gola i pobjede, te je golom makedonskog golgetera u 16. minuti pogodio nakon 566 minuta, pobijedio i zaključio seriju od šest utakmica bez trijumfa.

Svašta se nešto dogodilo u međuvremenu za oba kluba, no ostala je samo jedna konstanta: ovaj Inter samo individualno nije bolji od ove Istre, ali momčadski je za nju, kolokvijalno rečeno, svemirki brod. Dok je Samir Toplak birao igrače redom iz Druge HNL (Begić, Šoljić), ili nedokazane prvoligaške igrače (Komorski, Čović, Puljić), pa čak i trećeligaše (Mikulić, Bočkaj), ovi Puljani sa sijaset brojnih dokazanih (internacionalnih) vrijednosti (Pamić, Svraka, Đurić, Žižić, Zlomislić, Tomić...), guši se u strahu koji se tako očito ogledao u utakmici u Zaprešiću, pred tek nekoliko stotina gledatelja, čisto da fusnota o pritisku gledatelja također iščezne. Nije dobar Toplakov rad nešto što bi se trebalo nalijepiti na lice Panadiću, već dokaz da su Puljani trenutačno u ogromnom strahu koji se tako lako ogledao u utakmici. Dok su Interovci, pred sezonu momčad za odstrel, stvarali igru za konačno slavlje oko definitivnog ostanka, Istrijani su odavali momčad ne toliko nemoći, koliko straha. Nekoliko je puta lopta dolazila do igrača na rub 16 metara, gdje se dalo nešto kreirati, a potom je noga te iste lopte slala daleko od bilo kakve opasnosti po domaćina. Žalosno, dokaz da je šestomjesečni pobjednički post uzeo strašan danak. Kako sada stvari stoje, jedini saveznik Istranima jest činjenica da je Zagreb miljama daleko, a da je uopće pitanje hoće li biti zbog licencija biti doigravanja za Prvu HNL...

Kako god, Inter je u, sigurno ne najboljoj ovosezonskoj utakmici, pokazao taman dovoljno da se otrgne sjene preplašenih panadićevih trupa, koje zaista izgledaju kao da ih napada, bez pretjerivanja, najbolje europske momčadi. Inter je stvarao višak u sredini te potom kreirao višak na krilima iz kojih su stizale nerješive enigme po Puljane, Odgovor? Kao da je nestajao tamo kod istarskog ipsilona...

Istina, Istra se u nastavku podigla, ali u prvome poluvremenu kao da je bila u strahu od vlastite sjene. Grč i pritisak koji su okovali tu, inače bolju momčad od partija koje prikazuje, jasne su iz konteksta šestomjesečnog pada, ali i velika enigma za sve koji rade u klubu. Prije nego stvari postanu nespasive, vrijeme je da Istra pokaže što zna i može.

Inter je to uradio davno. I zato je zasluženo slavio definitivni spas i šesto mjesto. Tri gola pokazuju razliku u kvaliteti ove dvije momčadi ove sezone i potvrđuju spas. Toplak i dečki to su zaista i zaslužili...