Henríquezova borba za prvih 11: 'Moram kvalitetno trenirati, a prilika će doći'

Navijači Manchester Uniteda s osmijehom se sjećaju Olea Gunnara Solskjaera. Simpatičnog Norvežanina dječjeg lica, koji je, između ostalih, zabio i odlučujući gol u finalu Lige prvaka 1999. kad je u 93. minuti presudio Bayernu, koji je samo koju minutu ranije već držao pehar u rukama. Solskjaer je ušao u igru desetak minuta ranije i zabio jedan od legendarnijih pogodaka u nogometnoj povijesti. A tijekom karijere baš je Solskjaer stekao nadimak najboljeg džokera s klupe, u svojoj je karijeri čak 29 od 126 golova u Manchesterovu dresu zabio nakon što je ušao s klupe.

Jedan drugi napadač Manchester Uniteda, u jednom drugom dresu, zadnja je dva pogotka zabio upravo ušavši s klupe. Radi se dakako o Angelu Henriquezu, dvadesetogodišnjem Čileancu, koji je riješio derbi na Poljudu, a sad zabio i Istri, probio Pamićev bunker prekrasnim potezom i donio nova tri boda Modrima. Ali istovremeno zadao i slatke brige svom treneru Zoranu Mamiću, koji sigurno sad razmišlja s kojim napadačima u prvih 11 krenuti u pohod na Europsku ligu. Soudani je odličan, Čop u vrhunskoj formi, malo se probudio i Wilson, otprije krila pokrivaju Antolić ili Pjaca, a sad je tu još i Henriquez. No dalo bi se to još nekako posložiti da Henriquez kao i Čop nije špica i da Dinamo igra s dvije špice... Ovako Duje ipak neupitno ima prednost.

- Bogatstvo je imati takav kadar, hvala klubu na tome. Nije lako nekome reći da je na klupi, nije lako takvo što odlučiti ili kad nekoga moraš poslati na tribinu. Ali ja volim učiti od starijih trenera, a jedan od najboljih na svijetu, Mourinho, nedavno je na pitanje hoće li biti problema s nekim igračima koji će zbog konkurencije morati sjediti na klupi odgovorio: “Problem? Moj problem nije, može biti samo njihov problem”. Tako stoje stvari i kod nas - uz smiješak je rekao Zoran Mamić, koji se suočio i s izravnim pitanjem ima li šanse da protiv Astre od prve minute vidimo obojicu Modrih “killera”, Čopa i Henriqueza?

- Naš način igre i organizacija nisu baš takvi da obojica mogu igrati istovremeno. Međutim u situaciji kad Duje ide lijevo, a on to može dobro odigrati, onda je ta opcija moguća. Ali imamo i Soudanija, Wilsona, da ne zaboravimo Pjacu, širok je spektar. Da, tu je i Antolić, ali on će se vratiti u sredinu za ovu utakmicu.

Dakle po svemu sudeći, iako Zoran Mamić još dvoji što učiniti s napadačkom linijom, čini se da će Henriquez i dalje uživati u nadimku “Dinamov Solskjaer”. Što njemu, barem zasad, ne pada teško.

- Kad mi trener da šansu, moje je da je iskoristim. Moram biti strpljiv i nastaviti kvalitetno trenirati, a prilika će doći. Tada moram zabiti i to je recept za uspjeh - kaže Henriquez, koji je uvjeren da u momčadi ima mjesta i za njega i za Čopa.

- To je trenerova odluka, ne mogu se u to miješati. Međutim pokazali smo u zadnjim utakmicama da se odlično slažemo i da možemo igrati s nekoliko ofenzivnih igrača. Ali kažem, nije moje... Ono što mogu reći za sebe jest da se iz utakmice u utakmicu osjećam sve bolje, naravno da je lijepo zabiti u dvije utakmice zaredom. No važnije mi je od svega, a to nisu samo prazne riječi, da momčad pobjeđuje. Važna su ova tri boda protiv Istre, ali je još važnije da nastavimo niz iz HNL-a i u Europi, da protiv Astre startamo s tri boda, koja bi nam dala zalet za nastavak natjecanja - rekao je Henriquez.

Kad smo već kod njega i Čopa, upravo se čini da zajedno odlično funkcioniraju. Njihova sjajna akcija i Dujina asistencija Angelu srušili su Istru, prije toga su zajedno okrenuli i poljudski derbi. Čop je zabio dva, Henriquez jedan. No isto tako je činjenica da je u oba susreta Čileanac ušao s klupe. Čop je u formi, njegovo mjesto je “zicer”, jedino da ga Mamić makne na krilo, Henriquez bi mogao upasti. Zasad je to ipak plan B, ako nešto krene po zlu... U svakom slučaju, brige su slatke, napadači zabijaju, a to je jako važno uoči Astre.