Griješe svi koji slave Hajdukov poraz: Jesu li u stanju lideri pokazati lice tolerancije?

Hajduk je izgubio derbi, objektivno potpuno nesretno, ali je ipak poražen. Činjenica je da su "bijeli" nadigrali svoje rivale, s tog aspekta navijači Hajduka mogu biti zadovoljni, ali su ipak ostali bez boda, odnosno bodova.

Zato su u zabludi svi oni koji pokušavaju slaviti tih nesretnih 1:2. U svojem životu, najprije kao navijač Hajduka, zatim u dugogodišnjoj karijeri novinara, svjedočio sam brojnim utakmicama u kojima su "bijeli" igrali bolje, pa i sjajno, ali svaki put je poraz onaj udarac od kojeg boli duša, gubitak bodova je pečat od kojeg se ne može pobjeći. I nikad nisam mogao prihvatiti ideju o nekakvom slavlju poraza.

Bilo je, na primjer, niz europskih ispita Hajduka kad su "bijeli" eliminirani, ali je narod navijački slavio te igre, kao što su ispadanje od St. Etiennea (4:1 u Splitu, 1:5 u gostima), PSV-a (2:0 u Splitu, 0:3 u uzvratu) ili HSV-a (0:1 u Hamburgu i 3:2 u Splitu). No, tu je bilo pitanje gola više, Hajduk je pobjeđivao kod kuće i više ili manje nesretno ispadao iz europskih kupova.

Ipak, igra u Maksimiru pokazuje da Hajduk pod vodstvom Damira Burića napreduje, pa je to fakat koji može, ali ne mora mnogo značiti. Sve ovisi o budućim igrama, ipak najviše od rezultata. To je valjda jasno…

Što se tiče derbija i svih tih komplimenata, prave lavine pohvala o tome kako je napokon to bila prava predstava, ostaje raščistiti niz detalja, koje se ne smije zanemariti, gurati - kako se to kaže - pod tepih. Jedan od tih detalja, vrlo značajan, svakako su odnosi Dinama i Hajduka. I jedni i drugi natežu se, dokazuju, manifestiraju svoje interese (slično se događa i na političkoj sceni). Majku mu, pa može li se zatomiti netrpeljivost, jesu li u stanju lideri klubova pokazati lice tolerancije?

Prije utakmice u Maksimiru dogodio se ružni incident, napadnuti su verbalno, dapače na siledžijski način, članovi rukovodstva Hajduka. Od odgovornih iz tabora Dinama nije bilo osude takvog u najmanju ruku huliganskog ponašanja navijača "modrih", već je rečeno kako je to "mila majka što nama rade u Poljudu". Da, bilo je nekih sramotnih ispada na Poljudu, tada je i rukovodstvo Hajduka propustilo očistiti svoj prag, ali to nikako ne znači da treba ekskulpirati divljaštvo.

A to što navijači jedne i druge strane inzistiraju na uvredama, napadima, vulgarnostima, to je pitanje (ne)kulture u sportu. I oni koji vode dva najvažnija hrvatska kluba imaju veliku odgovornost, oni ne smiju biti taoci svojih uskih interesa. Veoma važnu ulogu igraju i mediji jer je sramotno da se raznim objavama potpaljuje klima, produbljuje jaz navodno u interesu čitanosti, odnosno slušanosti. A baš u medijima ima onih koji itekako zagađuju odnose u nogometu, sportu, pa i društvu.