FOTO Split odao počast legendarnom hajdukovcu: Ispraćen uz stihove 'Kada umren umotan u bilo'

Zapjevala je klapa pored posljednjeg počivališta Ivice Hlevnjaka Bukle "Kada umrem umotan u bilo", na stihu "mjesto klape nek' Torcida piva" upaljena je jedna bengalka koji su momci sa Sjevera spustili zemlju i tako odali počast velikom "hajdukovcu", piše Slobodna Dalmacija.

U dimnoj omaglici pobjegle su suze mnogima, nitko ih nije niti želio zaustaviti i one su na svoj način ispratile drugog po broju nastupa u bijelom dresu, čovjeka koji nije samo igrački obilježio jednu eru, nego je i po završetku igračke karijere bio uz klub, uz svoj Hajduk. Kako je to gradonačelnik Ivo Baldasar primijetio "bio je oličenje hajdučkih vrijednosti, utjelovljenje svega što je Hajduk danas - više od običnog kluba". Takav je bio Ivica Hlevnjak Bukle.

Duga, jako duga kolona na splitskom Lovrincu, tiho se čekalo na svoj red kako bi se obitelji Hlevnjak izrazila sućut. Nije tu bila samo nogometna obitelj, svojim životom, djelovanjem toplinom i srdačnošću dotakao. Hlevnjak je bio Split, onaj stari Split - što predstavlja hajdučko srce i dušu.

Teško je mnogima još uvijek priznati da neće više sresti Buklu, vječno nasmijanog, spremnog na novu batudu, a malo je onih koji i na Lovrincu nisu se sjetili nekog vica kojeg je uvijek rado podijelio sa svima, zagrliti svoje suigrače... I grintati jer u ono doba se balun bolje igrao....

Emocije su zajebana stvar – reče jednom Bukle, i te iste emocije preplavile su splitsko groblje, Hajduk u najjačoj postavi, predsjednik Uprave Marin Brbić, predsjednik Skupštine Vinko Radovani, član Nadzornog odbora Denis Kosor, trener Damir Burić stajali su uz odar jednog od onih koji nije živio za Hajduk, već je živio Hajduk, duga tiha kolona poklonila se prije ispraćaja.

Na vječno počivalište ispratili su Buklu njegovi, braća Ivo i Zvone Bego, Ivan Buljan, Miro Ferić, Ivica Šurjak, Vedran Rožić, Rato Tvrdić, Ante Ivković lagano, dostojanstveno, uz sjenu visokih čempresa. Hajdukov pomladak ispred lijesa nosio je silne bukete i vijence, a iza dugačka kolona generacije igrača Hajduka, članova Torcide, predstavnika splitskih klubova, sportaša, splitskih olimpijaca, gospodarstvenika i kulturnih radnika, građana ...

Svatko od njih imao je svoju priču, ali bi se u odsutnom trenutku grlo stisnulo jer kako sada reći da nam Bukle nema. Nema kapetana sa zlatnom trakom, čovjeka koji je bio simbol zajedništva.

Ova momčad "dolje" izgubila je velikog igrača, nenadmašnog meštra, čovjeka koji je znao povezivati ljude, prenositi dobar duh zajedništva. Težak je to gubitak, nenadoknadiv, praznina koja će se osjetiti. Ali oni "gore" su dobili svog prijatelja, čovjeka velikog srca ....

Oprostit' će Bukle svima koji su pustili suzu ovdje, "doli", prije spuštanja lijesa na posljednje počivalište, spustili ružu, jer on je ipak bio čovjek koji je desetljećima nosio radost, smijeh i optimizam. Adio i skužajte šjor Bukle, ali sami ste rekli – emocije su zajebana stvar.