U Osijeku hrvatska reprezentacija nije izgledala dobro. Logičnije je kazati da je izgledala slabo, kako dugo nije bio slučaj. Rekli smo da ima više objektivnih razloga, počevši od odsutnosti Perišića, Kramarića, pa Petkovića i Ivanušeca, preko manjka kontinuiteta igre u klubovima za 7-8 igrača.
Reakcija u drugom dijelu protiv Turske, nakon trostruke izmjene, ukazuje da i stručni stožer na čelu sa Zlatkom Dalićem nije bio u formi. Taktički pasivni, neorganizirani i zatečeni snagom turskog pristupa (presing), naši reprezentativci odavali su dojam momčadi koja je nepripremljena za taj dvoboj.
Za vjerovati je da će u Cardiffu izbornik Dalić mijenjati neke pristupe, a i neke aktere unutar terena. U tom smislu trebalo bi možda razmisliti prije svega o promjenama u posljednjoj liniji, koja je protiv Turaka djelovala zbilja dekoncentrirana. Pogotovo je tako bilo na duge dijagonalne lopte, što je ipak znak da stoperi nisu bili fokusirani i kvalitetno pozicionirani. Kako u Cardiffu igramo s tipičnom otočkom momčadi, koja od borbe, visokog intenziteta, a napose od igre s dijagonalama i visokim centaršutima pravi svoj najjači miks aduta, Dalić će morati dobro promisliti kako tome odgovoriti. Već u Splitu, gdje je Hrvatska izdominirala Wales, ali nije na vrijeme “zatvorila” rezultat (dupli posjed, višestruko više šutova...), vidjelo se kako su gosti najopasniji u prekidu, a Hrvatska, nažalost, vrlo ranjiva na visoke ubačaje. Kako tome odgovoriti?
Erlić igra u Italiji dobro, čvrst je na tlu, ali i uspješan u skoku. Moguće je korisna opcija za ovu izvanrednu situaciju da Dalić postavi Gvardiola na lijevi bok, a Erlić bude uz Šutala, s Juranovićem na desnom boku. S tri stopera, od kojih Gvardiol i u Cityju zna odigrati vrlo dobro kao trojka, te se priključiti napadu, vjerojatno će biti lakše suprotstaviti se očekivano brojnim centaršutima Velšana, a koji će tražiti 196 centimetra visokog Kieffera Moorea. On je protiv Gibraltara poentirao dva puta glavom i dojam je da je “vruć”.
Wales na planu igre neće kemijati. Bit će to i preskakanje igre, i visoki ritam, i agresiva, u kojoj smo iz Splita upamtili hitronoge i kao takve nezgodne Wilsona i Jamesa. Ti detalji nam ukazuju da Hrvatska mora obrambeno biti vrlo koncentrirana i ne dozvoliti da je Wales izvuče visoko prepuštajući joj posjed, a onda uzvratiti brzim kontrama.
Uz očekivani trio u veznom redu, Dalić prema naprijed nema baš puno izbora. Očekuje se i nastup Majera, koji je u Osijeku pokazao više dobrih stvari, pogotovo energiju igrača koji igra u kontinuitetu. Koga staviti na još dvije ofenzivne pozicije teško je reći kad ne znamo Dalićevu ideju, ali Beljo nam, recimo, djeluje pokretljiviji i tehnički pogodniji za ovu utakmicu, uz još jednu priliku Brekalu. Nada je da bi potonji napokon mogao pokazati više trke u prostor jer za to ima hitrinu, te posljedično može biti opasniji i konkretniji.
Koga god izabere Dalić ključno je da momčad bude kompaktna, koncentrirana i tehnički uvjerljivija jer tu je jača od domaćina. Naposljetku, očekuje se da će Livaković upravo na visoke centaršuteve unutar šest-sedam metara od gola biti logičniji i hrabriji, te zaboraviti na nelogične izlete izvan kaznenog prostora kao u Osijeku.