Možda doista jest čvrsto odlučio da će s igračima koji su ga pratili na ruskim, katarskim i europskim frontovima ići do samoga kraja. Frajerski. Pa kud puklo. S uniformama punim epoleta, istrošenima od svih tih bitaka, pomalo šepajući, ali vojnički ponosno. Kao u nekom filmu, kada se vrte završne scene, a general i njegovi lojalni ljudi trijumfalno koračaju kućama. I mogli bismo razumjeti ako je tako. Ako je Zlatko Dalić, dakle, čvrsto odlučio da će u Njemačkoj zajedno sa sada već bitno prorijeđenom vojskom krenuti hrabro prema Brandenburškim vratima, pa dokle ide. Ali izbornik je ipak mogao izabrati i pomalo drugačiju taktiku: svoje ljude unaprijediti, pa da oni vode mlade lavove u novu avanturu. Da ih uče, igrački i iskustveno, što je to veliki turnir. Kako se igra. I kako se pobjeđuje.
Da je, recimo, djelomice posudio ideju Carla Ancelottija, svjesnog što mu Luka Modrić znači, ali svjesnijeg da Luka možda to više nije u stanju činiti 90 minuta. I to tri puta u deset dana. Minimalno. Ili, pak, tešku odluku Intera, koji je shvatio da Brozovićeva moć kopni, a bez nje on nije elitni igrač kakav je bio. Ne da se tih igrača riješi, nipošto, nego da im u ruke preda tutorstvo. I da budu ovdje. Uvjeren sam tisuću posto da mi, da je recimo Luka u igru protiv Albanije ušao u 60. minuti, tu utakmicu ne bismo izgubili. Svjež, iskontrolirao bi uvjete i izdominirao suparnika, držeći ga daleko od naših vrata. Baš kao što to promišlja veliki Don Carlo.
Kako god, tu smo gdje smo. Posljednja je šansa pred nama. Zlatna šansa, doista nokaut-faza, za novi uzlet u drugi krug. I bilo bi je šteta propustiti. Turnir nije gotov, ali treba snage i odlučnosti za promijeniti njegov narativ. I odgovoriti na neka važna pitanja.
1. Zašto nemamo svježine, energije i agresije?
"Mi smo druga reprezentacija po pretrčanim kilometrima nakon prvog kruga. Ali nismo blizu. U Portugalu smo svi stajali blizu, sad smo preširoko i predaleko, ne idemo u zajednički presing, tu se pogubimo. Jedan žuti karton je pokazatelj da nismo dovoljno agresivni, da nismo blizu igrača, predaleko smo. Mi primimo gol nakon centaršuta, to moramo blokirati"
- Doista je teško objasniti takav nedostatak energije, agresije, tempa. Kao da igraju po kazni. Možda i trčimo mnogo, ali pitanje je kako trčimo i kojim intenzitetom. Trebalo bi vidjeti podatke o broju sprinteva. Uvjeti za trening u Neuruppinu su fenomenalni, temperatura idealna za rad i odmor, a teško je vjerovati da su one turneje na početnom dijelu priprema pojele toliko energije. U svakom slučaju, radi se o ključnom segmentu. Pogledajte samo golove Albanaca, stravično je koliko protivnik ima prostora. Ako želimo preokrenuti priču, tu se krije osnovni problem.
2. Zašto se mladima ne daje više prilika?
"Svakako su ulasci s klupe donijeli energiju, potrgali su se dečki da donesu rezultat u našu korist. Napravit ćemo sve da se pripremimo za Italiju"
- Dalić će na presici reći da je složio popis s kojim bi se složilo 98 posto novinara, što je točno. Ali što ti vrijedi popis kada su igrači na njemu samo mrtvo slovo na papiru? Općenito imamo problem s davanjem prilika mladima, a takve stvari i starim lavovima donose novu mladost. Pa pogledajte, recimo, Modrića na početku utakmice, a onda na kraju, kada je uza sebe imao Sučića, Marija Pašalića i Baturinu. Razlika je nebo i zemlja. Takve stvari ujedno mogu biti ključne u zavaravanju protivnika kao novi neočekivani moment. A ujedno i svjesnost da vrijeme, nažalost, ne možemo zaustaviti. Budućnost je stigla, a dočekali smo je nespremni.
3. Zašto se boji izvaditi Brozovića?
"Brozović je velikan hrvatskog nogometa, čovjek koji ima ogromne zasluge i koji je uvijek davao sve od sebe. Poslije Portugala nismo tako govorili, onda je bio odličan. Nikad nismo ovoliko lopti izgubili u veznom redu i onda Broz ispašta. Puno je igrača ispred njega i nije on kriv. Ne može uvijek sve stići"
- Izgleda da je utakmica s Portugalom, koja je bila pripremne naravi, očito uz javnost, pa i nas medije, zavarala i izbornika. Nemoguće je ne vidjeti da ovaj Marcelo Brozović nije više onaj igrač moći. A Brozović bez moći nije ni kompletan kao nekoć. A takav, u najboljim izdanjima, danas više nego ikada treba i Luki Modriću. Pad je počeo prije, ali saudijska liga ždere kapacitete igrača koji je personificirao moć vezne linije "vatrenih".
4. Zašto je Modrić nezamjenjiv?
"Ponašam se svih ovih godina kao izbornik i igraju oni koji zaslužuju. Biram sa stožerom što mislim da je najbolje. Naravno da neki imaju zasluge, ali igraju oni za koje mislim da su najbolji"
- Prije godinu dana hrvatski navijači su najvećem igraču u povijesti hrvatske reprezentacije pjevali "Ostani tu". S razlogom. Ne, nije Luka Modrić odjednom sada prekobrojan u ovoj vrsti. Niti slučajno. No Dalić je već na okupljanju kazao da premalo igra i da nije u ritmu. Ako je to osjetio na treninzima, onda je mogao s kapetanom iskomunicirati da mu se da uloga kakvu ima u Realu. I da kao Realove klince školuje i naše. Modrić mjesta u ovoj reprezentaciji ima i nakon Eura, ali ipak s izmijenjenim ulogama.
5. Čemu Perišić kada sam kaže da nije fit?
"On pokušava, radi sve u smjeru da se vrati, ali nije lako nakon devet mjeseci. On daje koliko može"
- Uz forsiranje Brozovića u prvi sastav, to je druga najveća nelogičnost Dalićeva izbora igrača za meč s Albanijom. Dan nakon Španjolske, naime, kazao je da nije do kraja spreman, ali da sama njegova prisutnost silno mnogo znači reprezentaciji. Korektno. Ali onda nekoliko dana kasnije Perišić osvane u momčadi, i to na - beku, gdje realno mora još više riljati i trošiti se nego na krilu. I odigra takav skoro cijelu utakmicu. A dovoljno je vidjeti prvi gol: dok se Asani namješta ubaciti, Perišić je od njega udaljen barem dva metra te kao da od njega - odlazi.
6. Gdje je nestao Erlić?
"U Rusiji u grupnoj fazi skoro nismo primili gol, u Kataru opet jedan, a sad već pet. Skoro svaki opasan napad nam završi u mreži"
- Obrana je doista kritična, ali dijelom i zbog činjenice da nam kolektivna igra ne valja, pa se sve slijeva prema našim vratima. No problema, naravno, ima i u samoj obrani. Nelogičnosti i nedosljednosti. Prvo je pitanje gdje je nestao Martin Erlić, koji je nakon odlaska Dejana Lovrena zajedno sa Šutalom označen glavnim stoperom "vatrenih". Nema bogzna kakvu sezonu, ali realno je nema ni Šutalo. Zašto se obrana konačno ne standardizira jer u uvodne dvije utakmice samo je Šutalo bio na svojoj poziciji, a sve drugo se potpuno ispremiješalo? Čudno, u najmanju ruku.
7. Možemo li pobijediti Italiju i proći dalje?
"Utakmica koja nam sve znači, pobjeda nas gura dalje, poraz nas izbacuje. Moramo sačuvati pozitivnu atmosferu, prihvatiti odgovornost i pogreške, da ih više na radimo. Idemo napraviti najbolje što možemo..."
- Zlatko Dalić je već više puta dokazao da zna izvući teške situacije u svoju korist. To znaju i igrači. To ih je, konačno, i izgradilo i držalo na vrhu sve ove godine. Stoga otpisati ovu generaciju prije konačnog obračuna nije baš uputno. Štoviše. Istina je da igramo ispod razine očekivanja, da djelujemo staro, umorno i potrošeno. U odnosu na druge reprezentacije na ovome turniru, definitivno spadamo u tri najgore u dosadašnjem dijelu Eura. Ipak, ako nije shvatio nakon Španjolske, izbornik Dalić dobio je i drugu lekciju, onu albansku. I sada na dva uzorka može doći do smislenih zaključaka što učiniti da bi se hrvatska igra aktivirala i postala konkurentna u odnosu na suparnike. Konkretno - Italiju. Konačno, odjahati u suton bilo bi ljepše s pobjedom na reveru.