Pozicioniranjem Joška Gvardiola na lijevog beka, hrvatski izbornik Zlatko Dalić je uvelike determinirao obranu za Europsko prvenstvo. Znalo se da će stoperski par činiti igrači koji dosad nisu zajedno djelovali na velikom natjecanju.
Utakmica u Portugalu pokazala je izbornikovu odluku. Ispred vratara Livakovića posložio je zadnju liniju - Stanišić, Šutalo, Pongračić, Gvardiol. Hrvatska s ovim četvercem po jednom elementu ima najbolji obrambeni red na Europskom prvenstvu - ničiji nije tako jak na lopti. Naši su tehnički bolji i od Španjolaca, kamoli Engleza, Francuza ili Nijemaca. Portugal je tu negdje najbliže.
Josip Šutalo nagutao se u Amsterdamu ljutih paprika i pokazao da ih zna podnijeti. Dalić mu vjeruje i jedino je pitanje bilo tko će se probiti za partnera. Erlić je imao pole-position, ali Pongračić danas vodi za veličinu tijela. Izbornikove riječi kako bi Domagoj Vida mogao biti nešto poput Dejana Lovrena u Kataru te iskustvom pridonositi daju šanse tijekom turnira i Djedu, kako ga pojedini igrači zovu. Opet, Vida nije Lovren iz više razloga.
Josip Šutalo će kazati kako se s Pongračićem slaže kao da su odrastali u istoj ulici, iako će podsjetiti na izvrsnu suradnju s Martinom Erlićem. Dvojac Erlić – Šutalo ima impresivnu statistiku, skupa su kao starteri nanizali četiri utakmice, a u njima Hrvatska nije primila gol. Suparnici su bili Danska, Francuska, Španjolska i Latvija. Jedino bi taj podatak eventualno mogao poljuljati izbornika u odluci da prednost dobije Pongračić.
Kad od reprezentativaca čujete s koliko poštovanja, čak i oduševljenja govore o Marinu, jasno da je 27-godišnji stoper Leccea od ekipe percipiran kao visoka kvaliteta i izvrsno prihvaćen. Odigravši 36 utakmica u minuloj sezoni Serie A stekao je samopouzdanje, a kao što će i Nikola Vlašić reći, u Italiji ćeš sigurno taktički napredovati. Pongračić je karijeru počeo kao veznjak i njegovo je baratanje s loptom iznadprosječno za stopera, brzina pristojna, visina odlična, iako bi s glavom mogao i bolje igrati, no upravo mu je taktički iskorak najviše trebao. Kad ga je dobio, zaslužio je i poziv na veliko natjecanje, koje nije okusio na prošlom Euru i u Kataru, makar je reprezentativac prvi put postao 2020. godine. Pritom su ga pratile i ozljede i mononukleoza. Pongračić je igrao i za Borussiju Dortmund u sezoni 2021/22., u njega je podosta njemačkog iskustva i zreliji je nego ikad. Premda je u klubu desni stoper, može funkcionirati i kao lijevi.
Erlićev je Sassuolo upao u krizu, s čime je i njega povukao u zonu manje sigurnosti. Kazao je kako je na talijanske frustracije zaboravio čim je prešao granicu, izbornik i stožer to po svemu sudeći ne vide tako te bi Martin mogao postati najveća hrvatska žrtva ovog Eura.
Opet, ne znači nužno da će završiti u drugom planu kao u Dohi. Španjolska je tek prva utakmica. Josip Stanišić prešao je u vodstvo na desnom braniču pred Josipom Juranovićem zbog odličnih izvedbu u Leverkusenu koji je poharao Bundesligu.
Hrvatska obrana je relativno mlada, izvrsne tehnike, gradi igra od vratara, u tom sastavu omogućava veznjacima da se ne moraju vraćati duboko po loptu, već akcije pokreću stoperi, Gvardiol lijevo je opasan u ofenzivnim pohodima, Stanišić desno manje, ali i on zna zapaliti. Vatreni imaju zvučnu vezu, ali i kvalitetan zadnji red, koji će ipak na Euru morati igrati još bolje nego u Portugalu. Prije svega po pitanju defenzivne prevencije kako se ne bi događali suparnički napadi iznenađenja. Gvardiol je svjetska klasa, Stanišić i Šutalo europska, Pongračić i ostali stoperi na tom su tragu. Premda su prilično visoki, slabija točka im je skok te će na prekidima kod kornera i slobodnih udaraca morati posebno poraditi.
Obrana je temelj uspjeha u svakom sportu, zato je jako bitno da dečki budu na visini zadatka.
