S 18 godina postao je prvotimac Azzurra i najmlađi pobjednik Svjetskog prvenstva u povijesti talijanske reprezentacije. Naslov iz 1982., na Mundijalu u Španjolskoj, učinio ga je i drugim najmlađim pobjednikom uopće. Ispred njega je samo kralj nogometa, Pele.
Giuseppe Bergomi je institucija talijanskog nogometa. Ne samo zato što je bio izvanredan branič, tipična snaga talijanske škole, nego i zbog liderskih mu osobina, zrelosti koju je iskazivao vrlo rano, zbog čega su mu nadjenuli nadimak “Lo zio”, ili ti stric Beppe. Staložen, nikad povišenog glasa, uvijek autoritativan na temelju učinka, znanja i ponašanja. Karijera mu odaje 756 utakmica za Inter, čiji je kapetan bio od 1992. do 1999., 81 nastup za Italiju, čiji je kapetan bio od 1988. do 1991. S jedinim klubom, kao barjaktar Intera, osvojio je scudetto, Talijanski kup, Superkup Italije, čak tri Kupa UEFA i još danas drži rekord nastupa u tom europskom natjecanju (96). Nastupio je na četiri Mundijala (1982., 1986, 1990., 1998.), na Euru 1988., uvršten je u momčad turnira. Zio Bergomi, čovjek koji je sa 16 godina ostao bez oca i hranitelja obitelji, izrastao je u sjajnu osobu koja je kriterij ozbiljnosti i odgovornosti svima, a ne samo obitelji...
Zvonimir Boban vratio se na Sky sport, gdje su ga zvali praktično od dana kada je otišao jer je odrađivao vrhunske role u FIFA-i, UEFA-i odnosno Milanu. On i Bergomi su uvjerljivo na vrhu najrespektiranijih komentatora Sky Sporta u Italiji, ljudi koji govore istine, a ne farbaju kurtoazije. I zato kad nam je Bergomi, posredstvom Bobana, pozitivno odgovorio na molbu za intervju, znali smo da ćemo dobiti stavove koji su stručni, argumentirani, nimalo subjektivni...
Zatekli smo ga u vlaku koji je vozio prema Milanu, odnosno prema još jednoj šihti u mjesecu Eura. Prvo pitanje, naravno, bio je osvrt na dvoboj koji je 24 sata ranije redimenzionirao vjeru u Italiju...
- Gledao sam, dakako, i osjećao priličnu skepsu, a potom razočaranje. Znali smo svi da je Španjolska sada jaka, da drži posjed lopte kao rijetko tko, da ima dva super moćna krila koji daju dubinu, prodornost jedan na jedan. Ono što nisam očekivao, to je da će Italija izgledati tako nemoćno, praktično doživjeti svojevrstan debakl.
Bergomi se složio da je unatoč izraženijem porazu, Hrvatska djelovala bolje sa Španjolcima.
- Gledao sam pažljivo tu utakmicu i vidio sam da je Hrvatska, unatoč boljoj igri Španjolske, stvorila više izrazitih prilika za pogodak. Kad je to mogla Hrvatska, onda sam očekivao da će tako poduzetna biti i Italija. No, problem je bio što je u prvih desetak minuta Španjolska stvorila odmah nekoliko ozbiljnijih prilika i uplašila Azzurre. Naši su reprezentativci glavom htjeli, ali tijelo nije slušalo, pa kako je odmicala igra, djelovali su sve podređenije. Bili smo izvan meča osamdesetak minuta, a onda smo kao nešto pritisnuli u posljednjih desetak. Dok su Španjolci stvorili barem 4-5 velikih šansi, Italija nije imala neku priliku. Jednostavno, nisu kliknuli, za razliku od Španjolske, koja igra jako i taktički odgovorno, ima igrače za jedan na jedan i to obilato koristi.
Je li Španjolska najavila kroz pobjede nad Hrvatskom i Italijom da je favorit za naslov?
- Po onome što su do sad pokazali, svakako pripadaju među prve favorite, uz domaćina Njemačku, vrlo talentiranu francusku reprezentaciju, te Englesku koja se oslanja na individualne kvalitete Bellinghama i drugih igrača. Moram ipak reći da je Europsko prvenstvo turnir, i da je natjecanje po grupama drugačije od eliminacijske borbe koja slijedi nakon toga. Sve što je bilo u grupi se briše, i onda ovisite o onome što pokažete u kup dvoboju na ispadanje.
Nakon dva kola, Italija može - što?
- Pa gledajući prvi dvoboj, pogotovo prvih 45 minuta s Albanijom, stvari su obećavajući izgledale. Nakon dvoboja sa Španjolcima doživljaj se mijenja. Slijedi treći meč, u kojem se odlučuje sudbina oba suparnika, i sada je za Italiju pojačan strah od eliminacije. Istina je da protiv Hrvatske Azzurrima igra i neriješen ishod, ali ne može se tempirati igrati na bod. Psihološki će to biti jako težak dvoboj za Italiju...
Bit će i za Hrvatsku?
- Da, ali u jednoj utakmici ovakvog uloga, po meni, Hrvatska ima bitno snažnija iskustva. Osim toga, neovisno o visokom porazu sa Španjolskom, ili remiju s Albanijom, kada su Hrvati dobili gol u sučevoj nadoknadi, činjenica je da su imali posjed i nametnuli se suparniku. To je snaga tri veznjaka Hrvatske, koji su u igri prema naprijed i dalje vrlo moćni. Problem im se pokazala igra prema natrag, i to je nešto što Italija treba iskoristiti.
Vratit ćemo se na to. Kritika ističe u Italiji da je problem vašeg nogometa u manjku talenta?
- I to su točni argumenti. Nemamo igrače koji mogu proći jedan na jedan. U ne tako dalekoj povijesti bilo nam je normalno imati velike desetke, R. Baggia, Tottija, Del Piera, nekad Riveru, Mazzolu. Danas oskudijevamo takvim znalcima i to se osjeti u igri. Uz to osjeća se veliki nedostatak klasne devetke, bez koje je teško napraviti značajniji kvalitativni iskorak. Scamacca se teško nameće suparniku, vidjeli smo protiv Španjolske, koliko god se trudio.
Koje su po vama vrline, a koje mane ove selekcije Azzurra?
- Prije svega moram kazati da je Luciano Spalletti vrlo kvalitetan trener i taktičar, genijalac u svom poslu. On će inzistirati na svojim postulatima igre, iako se još traži optimalna postavka. Krenuo je s četvoricom u posljednjoj liniji, pa probao s tri, sada se vratio na četiri. Koncepcija igre mu je jasna, želi posjed i kontrolu igru, kompaktno branjenje i brzi okomiti protunapad. To što nije pokazano protiv Španjolske se može dogoditi jer se i suparnika nešto pita. Ono što sam vidio kao manu, to je da se nije osjetilo, barem do sada, ono na čemu Spalletti inzistira kao izbornik, a to je posebna energija i odlučnost kad se igra u dresu reprezentacije, maksimalna koncentracija i hrabrost, elan i poduzetnost. Taktički će to biti sigurno O.K., jer Spalletti je tu majstor.
Trebat će vještine trenera u ponedjeljak, kada slijedi Hrvatska - Italija. Što očekujete?
- Bit će to velika utakmica! U Italiji jako dobro poznajemo hrvatsku reprezentaciju. Već dugo je gro te reprezentacije na okupu, puni su iskustva, a imaju iznimno kvalitetne pojedince, kao Modrić, Brozović, Kovačić, Perišić, mladi Gvardiol i drugi. Hrvatska je momčad prekaljena ovakvim utakmicama te igra jako dobar nogomet. Italiji će svakako biti teško pripremiti utakmicu ovog tipa, jer njoj treba bod ili joj slijedi eliminacija. S druge strane, Hrvatska imperativno treba pobjedu, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se taktički oba trenera postaviti.
Kako vi to na taktičkom planu vidite kao analitičar, ali i Talijan?
- Pa realno gledano, ovo je utakmica u kojoj iskustvo igra veliku ulogu. U tom kontekstu, Hrvatska je u prednosti. U dvije utakmice koje sam ih gledao, vaši su reprezentativci i dalje nametali posjed. Vezni red, koji je forte Hrvatske, u igri prema naprijed bio je dobar, ali sam primijetio da imaju dosta problema u povratnoj trci i defenzivnoj ulozi. Italija po meni treba učiniti sve da oduzme posjed Hrvatskoj, jer njeni igrači ne vole kada moraju juriti za loptom.
Koje vrline, a koje mane vidite kod Vatrenih?
- Ono što svi znaju. Hrvatska ima sjajan tehnički pristup, zna nametnuti posjed i kontrolu igre, a što se može zahvaliti sjajnom veznom redu s Modrićem, Brozovićem i Kovačićem. Istodobno tu nazirem sada i problem Hrvatske, jer kad su pod presingom, odnosno pritiskom suparnika, imaju problem. Kao i u trci prema natrag, zbog čega pati i obrambena linija. I još nešto, mislim da Hrvatska, kao i Italija, ima problem što nema moćnu devetku. Petković i Budimir su vrlo dobri igrači, ali za ambiciozne reprezentacije, u što uključujem i Italiju i druge momčadi, “pravi” centarfor je od velike, jako velike važnosti.
Luka Modrić je zaštitno lice Hrvatske već dugi niz godina. Kako vidite njegovu situaciju na pragu 39. rođendana?
- Svi mi u nogometu znamo tko je Luka Modrić. Iznimno inteligentan igrač, tehnički besprijekoran. Ono što je prirodno, Modrić u ovoj dobi više nije isti kao prije. Osobno ga se ne bih odrekao u momčadi dok god igra, ali je logično njegovim godinama da ga se pravilno dozira.
Držite li ga izvanserijskim igračem zbog svega što je učinio ili...
- Modrić je campione, dakle vrhunski igrač, čiji je veliki doseg što je u kontinuitetu, i to dugom, na vrlo visokoj razini učinka. Takav igrač, kao Modrić, može biti svima uzor kako se traje i potvrđuje vrijednost na najvišoj razini. U mom doživljaju izvanserijskih igrača, toj klasi pripadaju tipovi kao stari Ronaldo, Messi, Cristiano Ronaldo. Igrači koji su kategorija iznad svih. Recimo u Realu danas briljira Jude Bellingham, sjajan nogometaš, koji je odmah u prvoj sezoni u Madridu pokazao velike stvari. I on je campione, a još je tako mlad. No, nisam sada uvjeren da će to biti izvanserijski igrač na razini ovih koje sam spomenuo. Za Yamala, mladog dragulja Barcelone, Gerard Pique je izjavio da će biti najutjecajniji igrač nogometa u idućih dvadesetak godina. Ne bih se upuštao u takve procjene već sada, treba sve vidjeti što se perspektiva ukazati. Bellingham je zbilja dobar, ima gard, hrabar je, tehnički odličan, snažne osobnosti, ali kao u slučaju Yamala, koji je još mlađi i drugačiji tip igrača, samo će vrijeme pokazati koje su dimenzije.
Poznat ste kao vrhunski analitičar. Kakav ste nogomet do sada vidjeli na Euru, ima li noviteta?
- Iskreno rečeno, nisam vidio ništa novog. Moje je mišljenje da je općenito u reprezentacijama teško stvarati nešto novo jer se okupljaju povremeno. Vidio sam da je Španjolska drugačija nego na prošlim turnirima, brža i okomitija u igri. Engleska tipuje na jake individualnosti koje ima, Francuska pogotovo igra na kartu sjajnog talenta svojih igrača. Na planu organizacije igre po meni su najviše pokazali Španjolci i Nijemci.
Imate 60 godina, od kojih ste već 25 jedan od najcjenjenijih analitičara taktički vrlo nastrojene Italije. Niste htjeli, ili mogli, okušati se u sustavu kao trener ili nekoj rukovodećoj funkciji?
- Bio sam u jednoj fazi trener u školi nogometa Atalante i volio sam taj rad. Onda sam shvatio da jako volim raditi i kao analitičar na TV-u. Negdje između toga promicala se inicijativa da postanem jedan od članova u Upravi Intera, ali se za to nisu ispunili određeni uvjeti. Naposljetku moram biti iskren i istaknuti da je zapravo najveći utjecaj na moje odluke imala ljubav za obitelj. Rad u nogometu punim gasom iziskuje kontinuirani angažman, stalna putovanja i odsustva kao kada ste igrač. Nisam bio spreman za to i konačno sam se opredijelio za posao analitičara na Sky Sportu, što me ispunjava, a omogućuje mi da u Milanu imam dovoljno vremena da uživam s obitelji, ali i da se bavim nogometom. Radim u jednoj omladinskoj akademiji, koja je povezana s Interom, uživam u radu s djecom. Moji su izbori donijeli puno zadovoljstva meni ali i supruzi, kćeri i sinu, koji su mi najvažniji na svijetu.
Zvonimir Boban se vratio u ekipu Sky sporta. Uvijek vas je hvalio kao staloženog komentatora zbivanja u nogometu. Jeste li se družili i izvan nogometa?
- Zvone je sjajan analitičar i jako mi je drago da smo opet u istom timu. O njemu je suvišno govoriti što je u nogometu postigao. Naravno da smo si dobri i izvan posla. Upravo na njegovu preporuku i asistenciju bio sam s obitelji na krstarenju Jadranom, obišao fantastične otoke i posebno uživao u Bolu na Braču. U tom nezaboravnom boravku samo sam si potvrdio sve dobro što sam mislio o Hrvatskoj i Hrvatima...
Možete nam odati o čemu se radi?
- Naravno. Već dugo sam impresioniran onime što radi Hrvatska, ne samo u nogometu. Nevjerojatno mi je da zemlja od oko četiri milijuna ljudi može stvoriti toliko talenta i velikih sportaša te uspješnih momčadi u raznim sportovima. Nogomet, rukomet, vaterpolo, skijanje, atletika i drugi sportovi takvih su dometa kao da je Hrvatska velika zemlja s višestruko više stanovnika. Teško je razumjeti kako u tome uspijevate s tako malom bazom, ali kad vidim tu privrženost svojim bojama odnosno ljudima, onda se može nazrijeti izvor te energije. Zbog toga jednostavno obožavam Hrvatsku, kao primjer svima što se može učiniti strašću i emocijom za svoju zemlju... - zaključio je Bergomi.