Slabo, ali ništa strašno, glavu gore, ovo je samo prva utakmica, iskače Pierre de Coubertin iz hrvatskog navijača u televizijskim anketama nakon berlinske porcije. Načelno, nema pogreške u njegovu izboru da mamurluk praćen težom glavoboljom liječi koktelom ležernosti i optimizma - ovo je još uvijek sport, zar ne - ali nije naodmet podsjetiti da je vrlo kratak put od važno (je) do lažno sudjelovati. Momčad koja iz startnog bloka izmigolji šepajući i turnir otvori s 0-3, začas se nađe na pragu matematičkih permutacija, s gol-razlikom kao ključnim elementom za prolazak skupine.
U Njemačku su "vatreni" doputovali javno ciljajući nokaut završnicu, a zapravo maštajući o tituli kao kruni veličanstvene generacije, no Dalićevim se nogometašima svijet pod nogama okrenuo već nakon prve utakmice. Prvo im je renovirana Španjolska uručila "reality check" uz poruku da dvije momčadi nisu na istoj razini, da bi nekoliko sati kasnije i Italija odigrala baš dobru, pametnu i zrelu predstavu kao najavu da nas 24. lipnja u Leipzigu protiv "azzurra" čeka bitno zahtjevniji izazov od očekivanog.
Kolaž loših vijesti dan kasnije upotpunio je izbornik kada je na press-konferenciji iz momčadi izdvojio Brunu Petkovića, ne bi li na njemu brusio autoritet lekcijom o tome tko može, a tko ne treba izvoditi jedanaesterce. Takve "sitnice" pedantniji treneri obično kažu u svlačionici i uoči meča, jer naknadna pametovanja znaju rezultirati režanjem u kabini i toksičnim ambijentom u grupi.
Od Ruiza i dalje boli glava
U analizama dvoboja u kojem je "la roja" zaključala pobjedu već do kraja poluvremena isplivao je neobičan podatak. Vjerujete li brojkama, terenom su zapravo gospodarili Luka Modrić, Mateo Kovačić i Marcelo Brozović kontrolirajući posjed 53 posto vremena. Ozbiljan je ovo kuriozitet kada shvatite da je prošlo 16 godina, Lamine Yamal taman je bio zakmečao u rodilištu, otkako su Španjolci posljednji put u dvoboju za bodove prepustili posjed suparniku: dogodilo se u finalu Eura 2008. da su se protiv Njemačke našli u podređenom položaju (46 posto posjed). I nije samo posjed bio na strani "vatrenih", već je i onaj famozni xG (metrika izračuna očekivanih golova) u Berlinu favorizirao hrvatsku reprezentaciju (2.27 prema 2.11).
U stvarnosti je, međutim, utakmicu za ovratnik zgrabio Fabian Ruiz, 28-godišnjak koji na prvu neće biti vaš omiljeni vezni igrač, ali u svojem nogometu sublimira brojne kvalitete. Iako je 2019. proglašen najboljim igračem U21 Eura, nogometaš PSG-a godinama je plovio ispod radara zahvaljujući neobičnoj karijernoj krivulji. Iz Betisa je još 2018. prodan Napoliju za 30 milijuna eura i u Maradoninu gradu zadržao se dovoljno dugo da mu nogomet počne stagnirati. Da ga je Carlo Ancelotti uspio dovesti u Real Madrid - a namjeravao je prije tri godine - danas bi vjerojatno u statusu Xabija Alonsa dočekivao velika natjecanja. Ovako je sve donedavno slovio za igrača u rotaciji, pobočnika Rodriju i Pedriju. Asistencijom za vodeći gol Morati, koji je postao treći najbolji strijelac u povijesti Eura iza Ronalda i Platinija, Ruiz je pokazao da osjeća prostor i zna što je tajming. Drugim golom, slalomom kroz hrvatsku obranu, podsjetio nas je da se nije uzalud školovao u Maradoninu dvorištu. Ako je u Yamalu i Nicu Williamsu pronašao dvije strijele, spremne probijati bokove i razvlačiti suparničke obrane, u Fabianu Ruizu izbornik De la Fuente pronašao je igrača koji će najviše profitirati iz ovog stilskog zaokreta.
Spalletti je dobitak
O pozitivnom stilskom zaokretu radilo se i koji sat poslije kada su poletni Talijani sakrili loptu Albancima i natjerali ih da trče za sjenama terena u Dortmundu. Iako prezimenima "azzurri" neće uliti strah u kosti suparnicima, njihov je nogomet na otvaranju turnira stigao kao ugodno osvježenje. U rasporedu 4-3-3 momčad Luciana Spallettija stizala je do finalne trećine terena s impresivnim brojem igrača, pritom je velika većina njih bila raspoložena za ulazak u završnicu kroz kombinatoriku ili skok igru. Ritam je bio žestok, letjeli su Talijani kao na motorima, a pritom ipak uzorno kontrolirali posjed, tako da je jedina mrlja u njihovoj igri ostala ona Di Marcova diletantska pogreška na samom startu kada je iz auta "asistirao" albanskom strijelcu Bajramiju.
Nužna osvježenja
Prvu od dvije pripremne utakmice za Euro, onu riječku sa Sjevernom Makedonijom, Zlatko Dalić zamislio je kao simulaciju meča s Albanijom. Apsolvirali su "vatreni" s lakoćom taj test, ali u eksperimentalnom sastavu kakav je teško zamisliti u Njemačkoj. Meč je, naime, započela garnitura koju je izbornik zaboravio na klupi čim se ukrcao u zrakoplov za Berlin (Vida, Sosa, Erlić, Juranović, Baturina).
U toj je utakmici i Ivan Perišić kao starter odigrao sat vremena pokazavši da je spreman za krupnije zalogaje od onih koje je konzumirao proljetos u Hajdukovu dresu. Iz meča na Rujevici najviše je profitirao dvostruki strijelac Lovro Majer, rijetka svijetla točka "vatrenih" u subotnjem debaklu. Majera je lako zamisliti kao startera i u srijedu protiv Albanije, ali jasno je da Daliću treba još poneko osvježenje u prvom sastavu i da igrači poput Erlića, Marija Pašalića, Luke Sučića ili Martina Baturine s pravom računaju na priliku...