Očekivali smo, budimo iskreni, barem četiri boda iz dvije utakmice s Turskom i Walesom. Uzeli smo - nula! I užasno si zakomplicirali put prema Europskom prvenstvu u Njemačkoj. Što se dogodilo hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji? Zašto smo bili tako blijedi, bezidejni, stvarno loši? Tko je najviše razočarao? O, možemo to tako kazati, listopadskom debaklu Hrvatske porazgovarali smo s eminentnim nogometnim stručnjacima.
- Događaju se takve utakmice... Nitko od naših igrača nije u formi, to je najveći razlog što nismo bili onakvi kakvi smo bili do sada. Mogli bismo sada mnogo toga nabrojiti, analizirati, ali držim da je ipak najveći problem u činjenici da baš nitko od reprezentativaca nije u adekvatnoj formi. Bilo je i mnogo kikseva, uglavnom, bili smo loši, nismo dobro izgledali, to se treba apostrofirati, nikako ne bježati od toga - kaže nam Robert Prosinečki.
Je li možda u nacionalnoj vrsti, osim toga što kažete da nitko nije u formi, problem možda i dublji?
- Ne znam... Ne mogu to znati. Mogu samo komentirati ono što sam vidio protiv Turske i Walesa. U obje utakmice su protivnici trčali više od nas, nismo mogli doći do njihovog gola, a naravno, treba se spomenuti i dosta bitnih igrača koji su bili ozlijeđeni. No, to ipak ne bih stavio kao alibi, nismo bili onakvi kakvi smo bili, nismo imali ono što je Vatrene do sada krasilo. Nismo uspjeli čak niti umrtviti igru. Zaista je upadalo u oči da nismo mogli stvarati šanse, bili smo totalno neraspoloženi. I ne želim sad govoriti o pojedincima jer nitko zapravo nije pokazao nešto za što bi trebalo dati barem nekakvu pohvalu.
Kad već govorite o tome da nismo mogli stvarati prilike, bilo je gotovo nevjerojatno gledati da su naši igrači gotovo svaku loptu vraćali unazad, uopće nije bilo okomitosti? Zašto?
- Teško mi je analizirati zašto i zbog čega je to tako. Međutim, znate, mi ovdje govorimo samo o nama. Ima tu i protivnik. I Turska i Wales su bili nevjerojatno motivirani. Turska nas je, primjerice, u Osijeku napala s visokim pritiskom, nismo mogli izaći kroz igru na njihovu polovicu. Iskreno, ne mogu sad analizirati zašto se to dogodilo.
Beskrajno vraćanje unatrag
Kazao je Veliki Žuti još nešto...
- Naš vezni red nije bio onakav kakav bismo željeli da jest i kakvog ga znamo. Recimo, Marcelo Brozović igra u Saudijskoj Arabiji, ali ta liga je slabija od Serie A, slabija je od liga Petice. Intenzitet je sasvim drukčiji. Hrvatska se mora zabrinuti. Nije dobro. Moramo skupiti glave, a igrači moraju biti željni igranja za reprezentaciju. Moraju davati maksimum, kao što su davali do sada, jer ovo je generacija koja je napravila najveći uspjeh hrvatskog nogometa. Ne treba ih sada odmah optuživati kao što mi to znamo. No, definitivno, bez daljnjega, moramo biti zabrinuti - zaključio je Robert Prosinečki.
Nazvali smo i Vahida Halilhodžića, on je također pozorno pratio hrvatske prezentacije protiv Turaka i Walesa.
- Ono što sam vidio je zabrinjavajuće za Hrvatsku. Na ove dvije utakmice nisam vidio baš ništa od onoga što je krasilo Vatrene do sada - kaže Halilhodžić.
A onda je nešto posebno istaknuo..
- Borbenost i angažman. To je uvijek bio forte Hrvatske. Po tome je vaša reprezentacija uvijek bila poznata. Gdje se i zašto to izgubilo? I kad se još nadoda kvaliteta igre, onda su ovi porazni rezultati logična posljedica prikazanog. Očigledno jest da mnogi igrači nisu u pravoj formi, to je bilo vidljivo. Međutim, opet ću se vratiti na ono što sam rekao prije - ta volja, ta želja, nije mi jasno zašto je nije bilo? I Turska i Wales su bili mnogo angažiraniji, više su željeli uspjeh, pobjedu, sve su diktirali. Hrvatska je igrala ziheraški, čekala je samo da protivnici pogriješe, tako se ne dolazi do pobjede.
Veli da je posebno zabrinjavajuća kvaliteta hrvatske reprezentacije kad se radi o napadačkoj igri.
- Stalno su hrvatski igrači loptu vraćali prema nazad. Međutim, da bi se lopta mogla dati prema naprijed, netko treba potražiti prostor, to je krucijalno u današnjem nogometu. Kad dođeš do lopte, trebaš odmah ući što dublje u protivnički dio terena dok još suparnik nije koncentriran. Hrvatski igrači su loptu vraćali unatrag ili su je beskrajno gurali u širinu, tako da niti Turska, niti Wales nisu imali problema posložiti se, stati u blok i bez problema kontrolirati hrvatsku igru.
Halilhodžić je primijetio još nešto...
- U reprezentaciji Zlatka Dalića nije bilo igrača koji rade razliku “jedan na jedan”. Nitko, baš nitko nije uspijevao predriblati nekog suparničkog igrača i biti igrač prevage. A niti kolektivna igra nije štimala, pa je igra bila iznimno spora. Nadalje, i kad je došla u priliku nekim centaršutom ugroziti suparnike, ako izuzmemo sami kraj utakmice s Walesom, Hrvatska nije završavala akcije s nekoliko igrača, nego s jednim, maksimalno dvojicom. Kako ćeš tako zabiti gol, osim slučajno? Hrvatski reprezentativci nemaju ritam utakmica, ne igraju konstantno u svojim momčadima, nisu u natjecateljskoj formi, onda je teško napraviti nešto više, pojedinačno i kolektivno. Zlatko Dalić sa svojim stručnim stožerom mora napraviti jednu dobru analizu, mora se utvrditi zašto je momčad tako loše izgledala. Ne samo na tehničko-taktičkom planu, već i na onome što je možda još važnije, zašto je izgledalo da Hrvatska igra bez volje i bez energije. Može se izgubiti utakmica, ali moraš dati sve od sebe. Hrvatska to nije dala.
Nema igre za vrh
Vaha je zaključio...
- Hrvatska je napravila velike stvari, za divljenje, ali danas nije na toj vrhunskoj razini, nema igru kojom bi držala vrh europskog i svjetskog nogometa.
Okrenuli smo još jedan broj. Onaj Romea Jozaka, koji je sada “alfa i omega” nogometa u Saudijskoj Arabiji, čovjeka koji je bio dio Hrvatskog nogometnog saveza i Dinama, kojeg mnogi žele vidjeti kao novog sportskog direktora modrog kluba. Uhvatili smo ga u Belgiji, nastupa za veteransku reprezentaciju Hrvatske u jednom drugom sportu - padelu!
Jozak je ponudio, recimo to tako, dublju priču oko hrvatske reprezentacije.
- Ovo što se danas priča oko naše reprezentacije zove se naknadna pamet. Sad svi govore o tome kako smo izgubili protiv Turske i Walesa. Evo, kazat ću vam nešto kad je reprezentacija u pitanju - do Svjetskog prvenstva na sjeverno-američkom kontinentu 2026. godine bit će još nekako O.K., a nakon toga, metaforički rečeno, odjenimo zimske jakne, padat će kiša i snijeg, puhat će vjetar. Nakon tog SP-a za nas počinje zimsko razdoblje, tek će nakon toga ljudi vidjeti što se radilo u mlađim kategorijama dugi niz godina. Znam dobro što se događa u mladim hrvatskim reprezentacijama. Meni su svojevremeno ogulili kožu kad sam stavio 11 igrača Dinama u reprezentaciju U-17 koja je igrala na Svjetskom prvenstvu. S vremenom gubimo širinu, ne dolaze na vrhunsku scenu mladi igrači velike vrijednosti i to će biti problem u budućnosti - kaže Jozak.
Dalić došao na gotov proizvod
Vraća se na velike uspjehe Vatrenih...
- Kad smo napravili najveće uspjehe sa srebrom u Rusiji i broncom u Kataru, naši igrači igrali su u najvećim svjetskim klubovima u udarnim postavama. Većina ove generacije ne igra u udarnim sastavima top svjetskih klubova. Neću sad o imenima, nema potrebe, ali pogledajte gdje sad igraju naši reprezentativci, ne govorim tu, naravno, o Gvardiolu, Kovačiću ili Modriću... To je sad druga pjesma. A zamislite kad ode “tata” Luka Modrić, kako će onda to biti? A “tata” ima već 38 godina. Ovo nije ništa što nas čeka nakon SP-a 2026. godine. S tim da se moramo plasirati na Euro u Njemačkoj, što smo sad doveli u pitanje, a tek nakon toga na SP. Ali, nekako mislim da ćemo na kraju uspjeti...
Onda je povukao jednu paralelu.
- Modrićeva generacija je počela negdje 2008. godine na onom EP-u gdje smo ispali od Turske u četvrtfinalu. Nismo se plasirali na Svjetsko prvenstvo 2010. godine, onda smo na EP-u u Poljskoj i Ukrajini ispali u skupini, na SP-u Brazilu 2014. godine opet je bilo ništa, tek smo 2016. godine na EP-u u Francuskoj prošli skupinu, pa onda ispali od Portugala i onda je stiglo srebro u Rusiji. Dakle, toj generaciji, koja je promijenila nekoliko izbornika, bilo je potrebno deset godina za veliki uspjeh, Zlatko Dalić je došao na gotov proizvod. Sjetite se 2013. godine - Hrvatska je bila jedina zemlja na planetu koja se plasirala na tri SP-a, na U-17, U-20 i seniorsko. To je bio kontinuitet. Gdje vidite da su se naše mlade generacije posljednjih godina plasirale na bilo koje svjetsko prvenstvo? Zato najavljujem da će nam se nakon SP-a 2026. godine dogoditi silazna putanja jer ne vidim u zadnjih pet-šest godina veliku kvalitetu kod mlađih dobnih kategorija. To su pravi problemi, a ne samo ovi porazi od Turske i Walesa - zaključio je Jozak.