Tomislav Stipić

 ANTE CIZMIC Cropix
VELIKI INTERVJU ZA SN

‘Dođem li u Dinamo ili Hajduk, neću se baviti modom. Uvjeren sam da sazrijevam i da je najbolje ispred mene‘

‘Samo Tottenham igra takav visoki presing kao mi, jako atraktivno sa što manje dodira, dominantno‘
Piše: Dražen AntolićObjavljeno: 18. studeni 2023. 12:59

Tomislav Stipić najpoznatiji je Hrvat u Latviji. Ovdje je odradio dvije sezone kao trener, osvojio dva Kupa, lani je nakon šesnaest godina rada u struci prvi put podigao pehar, ali nismo ga našli sretnog. Reći će da ima grižnju savjesti što je njegova Riga u zadnjem kolu izgubila naslov prvaka...

Dogovorio je nekoliko intervjua za hrvatske medije, proveo novinare po stadionu Skonto, vidjelo se da ima odličan odnos s direktorima pun poštovanja, nema govora o tome da su ga potjerali s porukom kako se u tri dana mora iseliti, a što se pojavilo u javnosti. No, sam će priznati da nije napravio rezultat koji je želio i da je rastanak moguć. To je klub čije je vodstvo lako na obaraču, on koji je vodio 46 službenih utakmica rekorder je u klupskoj povijesti, čiji je start bio nedavne 2014. godine.
Stipić, kojeg u Hrvatskoj navijaše pamtimo kao trenera Slavena Belupa, odlično poznaje latvijsku reprezentaciju. No, koliko ljudi je u Rigi zainteresirano za dolazak Hrvata, pitali smo ga u intervjuu za SN.

- Luka Modrić i Hrvatska veliki su magnet u koju god zemlju dođu. Tako će biti i ovdje. Nogomet je u ekspanziji, a pogotovo se prate utakmice na međunarodnoj razini. Stadion će biti rasprodan. Latvijci su željni vidjeti takve zvijezde. Za vrijeme Sovjetskog Saveza nogomet su više igrali Rusi, a Latvijci hokej na ledu i košarku, no sada se to sve miješa...

image

Tomislav Stipić i Dražen Antolić, novinar Sportskih novosti

PRIVATNI ALBUM

Ogromna disciplina

Je li pobjeda Hrvatska u Rijeci od 5:0 realna slika odnosa snaga?

- Od Latvije možemo očekivati ogromnu disciplinu u klasičnom sustavu 4-2-3-1, središnji i niski blok, ali moramo je podijeliti na utakmice u gostima i na stadionu Skonto. Na Rujevici su izgubili prije zagrijavanja. Kad su stigli u Opatiju, vidjeli to prekrasno more i ambijent na stadionu, previše su bili impresionirani i nisu vjerovali da mogu nešto napraviti. Kod kuće su puno odlučniji i hrabriji. U subotu imaju praznik, Dan nezavisnosti, prije tri godine su na taj datum pobijedili, bit će puni elana, žara i volje. Dok je god 0:0, iz njihove perspektive to je jako pozitivan rezultat i pokušat će držati ga... No, i ako dobiju gol za 0:1, neće izgubiti glavu.

Koje pojedince biste izdvojili?

- Šestorica ih je iz moje Rige, od dvojice vratara do Regže, najboljeg strijelca ovdašnje lige. To je radnička ekipa, trkački dobra, više se fokusira na obranu nego na kreaciju. Ne mogu istaknuti pojedinca kojeg bi se Hrvatska trebala pribojavati, ali imaju svoje adute - momčadski rad, kontre i prekide. I pomoć publike.

U čemu bi nas mogli zaskočiti?

- Kao prvo, moramo se usredotočiti na nas, naš posjed, da budemo vertikalni i dajemo im stres. Da njihova obrana ne zna kako kontrolirati naše ofenzivce u međulinijama, da im ne dopustimo kontru i slobodne udarce...

Kako ste doživjeli poraze Vatrenih prošli mjesec?

- Normalno je da se nakon tolikih uspjeha dogodi incident jer to nije trajna slika. Jako mi se sviđa ozračje koja je sada... Izbornik je imao tjedan dana za pripremiti utakmicu, to je bila luksuzna situacija. Igrači i izbornik su realni i daju osjećaj da su preuzeli odgovornost, da imaju grižnju savjesti, a ekipe koje imaju najveću energiju su one koje imaju grižnju savjesti da nešto žele popraviti. Vjerujem da ćemo pobijediti. Imamo kvalitetu, a i igrače koji su u formi poput Budimira. Kramarić se vratio, tu je Majer, stoperi Erlić i Šutalo djeluju moćno zajedno.

image

Tomislav Stipić

ANTE CIZMIC Cropix

U Latviji je na djelu suživot etničkih Latvijaca i Rusa, tako je i u reprezentaciji, kako funkcioniraju zajedno?

- Ja koji sam ovdje dvije godine osjetim razliku između Latvijaca i Rusa koji žive rusku kulturu. Oni koji dođu turistički na tri dana ne vide taj disbalans, no on u društvu postoji. U reprezentaciji je veliko zajedništvo, sinergija i to se neće osjetiti na terenu. Prije koju godinu uveli su zakon da se u javnim ustanovama mora pričati samo latvijski jezik. Dotad je u upotrebi bio i ruski.

Postoji li strah ljudi da će rat doći ovdje?

- Ne, nema nikakvog straha. Jako je to miroljubiva zemlja s dva milijuna stanovnika, ima miks istočne i zapadne kulture. Život u Rigi je na najvišem nivou.

Neće vas zamarati

Što vas je najviše impresioniralo u Rigi?

- Ne morate se bojati kad šetate po gradu, ne samo po pitanju sigurnosti, nego te ljudi kao trenera neće zamarati, jako su educirani i ugodni.

Što vas je od lokalnog najviše privuklo?

- Sve ide u smjeru globalizacije, a mene, iskreno, privlače armenski i gruzijski restorani. Obožavam ih jer imaju istočni štih sličan balkanskom. Hačapuri je poput pizze s dvije-tri vrste sira, hinkali je mljeveno meso u tijestu, to me mami po okusu i mirisu. Podsjećaju me na rodnu Hercegovinu.

No, na kraju druge sezone nije bilo veselja. Kup ste proslavili, pale su premije, ali titula je pobjegla.

- Iza mene je jako intenzivno i uspješno vrijeme, s Audom sam iznenađujuće lani osvojio Kup, potom me zvao najveći klub Riga. Imao sam ponudu Helsinkija i već im rekao da ću u Finsku, ali bili su uporni i kad sam već odlučio potpisati došao sam da budemo prvaci. Tako smo krenuli, bježali jedan do tri boda RFS-u, najvećem suparniku, prošli dva pretkola u Konferencijskoj ligi i ispali od Twentea. Tri tjedna prije kraja sezone na jedanaesterce smo pobijedili najvećeg rivala u finalu Kupa, no upravo taj djelić sreće nam je nedostajao u zadnjoj utakmici s Valmierom, gdje smo trebali pobjedu, a odigrali neodlučeno. Sezona je dobra jer nakon tri godine Riga je osvojila trofej, ali nije odlična.

Što dalje?

- Od prvog dana suradnja je bila ispunjena respektom i razumijevanjem. U sezonu smo krenuli zajedno i zajedno smo je završili. To je u današnjem nogometu najveće zadovoljstvo. Vjerovali smo u dvostruku krunu, ali smo šokantno ispustili prvenstvo. Kako smo zajedno radili, tako ćemo i zajedno odlučiti što dalje. Kakva god bude odluka će biti zajednička s puno respekta, bez ikakvih tenzija i negativnosti. Ovo je najuspješnija sezona moje karijere, ali tužan sam. U 36 utakmica osvojili smo 88 bodova uz samo dva poraza, zaslužan je i RFS, koji nas je gurao na limite. Možda smo imali manje iskustva...

image

Tomislav Stipić bio je na klupi Slaven Belupa

DAMIR KRAJAC/CROPIX

Najbolje ispred mene

Svojedobno je Joachim Löw govorio da ste jedan od najperspektivnijih trenera u Njemačkoj. Koliko ste zadovoljni dosadašnjom karijerom?

- U zadnje dvije godine surađujem s agentom Adrianom Aliajem, prije toga kad sam bio sam nije bilo lako. Uvjeren sam da sazrijevam i da je najbolje vrijeme ispred mene. Nekad u prošlosti bio sam nestrpljiv jer nisam znao kako s mojim talentima, čulima koje treneri trebaju imati... Sad sam jako usredotočen i stabilan. No, svaki klub ima nove ciljeve, a ti se kao trener uvijek iznova moraš dokazivati. Trener nikad ne smije prestati raditi na sebi.

Vidite se jednog dana u nekoj od liga Petice?

- Njemačko govorno područje meni je prirodno budući da sam odrastao u Njemačkoj. Naučio sam ruski i pripremio se za rusko tržište, a upisat ću španjolski i talijanski jer vjerujem da je jezik oružje u našem poslu.

U jednom času se spominjalo da biste mogli doći u Dinamo. Što je točno bilo?

- U nogometu se mnogo priča, laska vam ako se spominjete u kontekstu velikih klubova, ali ne želim koristiti ovaj intervju kao platformu da me se s nekim povezuje. Mene afirmiraju moj rad i statistika, oni će me dovesti gdje me ljudi žele. Ne guram se nigdje, ne patim od toga da moram biti u Dinamu ili ligi Petice. Naravno, jednog dana želim biti na što višem nivou i nizati trofeje, sada s 44 godine imam ova dva Kupa.

U Rigi ste imali trojicu Hrvata u momčadi, Hrvoje Babec je kazao kako mu nije jasno zašto nije igrao u završnici prvenstva.

- Uvijek je lijepo imati Hrvate. Osobno sam doveo Dabru i Bosančića, Babec je stigao ranije. Sva su trojica odlični momci, karakterni i ljubazni. Kad pričamo o nogometnim vještinama, svaki je imao svoju priču. Dabro je stigao iz Kine i trebalo mu je vremena da se vrati, a u klubu nisu imali vremena. Bosančić je lijeva noga, no na njegovoj poziciji je igrao jedan od najboljih igrača u ligi pa je bio njegova zamjena. Što se tiče Babeca, na počeku je igrao, međutim, na njegovom mjestu se dogodio veliki razvoj igrača koji se zove Baba Musah. Eksplodirao je na zadnjem veznom, davao jako važne golove, a imao je bolje fizičke predispozicije i bio agresivniji, pa je u završnici sezone igrao on, a ne Babec. No, moram svu trojicu pohvaliti...

Rus vodi iz Dubaija

Vlasnik kluba je bogati Rus Sergej Lomakin, koji ne dolazi na utakmice jer ima zabranu ulaska u Latviju te vodi klub iz Dubaija.

- To je novo iskustvo jer predsjednik nije bio svakodnevno uz nas, morali smo komunicirati preko telefona. No, moram pohvaliti odlične direktore. Predsjednik mi je omogućio da budem u Rigi i nedostajao nam je. Vjerujem da je bio tu kako bi donio neko liderstvo, emociju i stabilnost da uzmemo dvostruku krunu. Otežavajuće je što ne može doći ovdje. Veliki je gospodin. U Rigi mi se sviđa što se možete s nekim posvađati u klubu, a sutra se opet volite i pijete zajedno, zbilja je intenzivan život. Morate razumjeti kako klub funkcionira.

Neki će kazati da ih suci nisu mazili upravo zato što im je vlasnik ruski oligarh koji ima sedam klubova u svijetu, među inima i Pafos kroz koji je prošlo, a i sada je tamo dosta Hrvata. U Rigi je Stipić imao pomoćnike iz Hrvatske, pa i fizioterapeute, među njima je od trenera najpoznatiji Vjekoslav Miletić, dugogodišnji član stručnog stožera Rijeke i fizio Bojan Radanović.

Jeste li imali problema zato što vam je gazda Rus?

- Isključivo sam fokusiran na nogomet i žao mi je što politika sve više ulazi u njega, a nije bila poželjna prije nekoliko godina. Osjetiš neke stvari koje nisu dobre, ali kao prvi trener na frontu kluba pokušavam stopirati negativne misli. Osobno nisam imao nikakvih problem.

Biste li prihvatili da vam šef ponudi posao u Rusiji? Tamo ima klub u drugoj ligi, ali i prijatelje koji vode najveće klubove. Biste li prihvatili Rusiju? Sad nije popularna zbog rata...

- S gazdom sam se sto posto identificirao, kao i s direktorima, naučio sam ruski jezik, ako dođe ponuda iz Rusije naravno da sam trener, gledam nogomet, živim od njega, za mene bi to bilo zanimljivo. Nisam političar nego nogometni stručnjak, ne vidim u tome veliki problem.

U studiju s Verpakovskisom

Stipić je ostao u Rigi do utakmice Vatrenih, prihvatio je ponudu da bude stručni komentator na latvijskoj televiziji, on i Maris Verpakovskis će biti u studiju, a Verpakovskis, nekadašnji igrač Hajduka, direktor je suparničkog RFS-a.

- U nedjelju idem kući u Njemačku, a posjetit ću potom i majku u Omišu.

Samo Tottenham igra takav visoki presing kao moja momčad

Pitali smo Stipića kakav je njegov nogometni stil?

- Latvija mi je peta zemlja u kojoj sam glavni trener. Jako je bitno da je igra uspješna i atraktivna. Želim da me igra dotakne, da se s njom možemo poistovjetiti, samo Tottenham igra takav visoki presing kao mi, jako atraktivno sa što manje dodira, dominantno. Po statistici smo bili najbolji po svim segmentima. Ako sam hrabar, emocionalan, to moram prenijeti na momčad i mora biti vidljivo na terenu.

Kako je biti trener u Rigi? Znaju li vas ljudi u gradu?

- Nakon dvije godine ljudi me prepoznaju, dolazi do toga da pitaju za selfieje i zažele sreću. Budući da ne dolazi puni ljudi na stadion, ovdje će biti najviše 3-4 tisuće gledatelja, na finalu Kupa sedam, taj podražaj mora doći iznutra.

Neću se baviti modom ako jednom dođem u Dinamo ili Hajduk

U Slavenu Belupu bio je avangarda po nizu stvari, na jednoj je prijateljskoj utakmici sa Sesvetama tražio da igrači igraju s čepićima u ušima, pa su bili posve dezorijentirani i to je prekinuo za 20 minuta, ali je od susreta koji je trebao biti laganica napravio za njih pravo iskušenje što je i želio. Umjesto da određuje tko će biti u kojoj ekipi na treningu dečkima je davao medvjediće iz Haribo bombona, te su sami izvlačili svoju momčad zavisi koje je boje bio čiji, no najviše je zapažen kao “modni mačak”. Neki su znali reći da je više pozornosti posvećivao modi nego što se isticao kao trener. Kako je to doživio?

- Jedno je kad gledate na mene s distance, a drugo kad razgovarate sa mnom. Zahvalan sam Slavenu Belupu što mi je dao šansu da vodim 67 utakmica u HNL-u. Dvaput sam bio sedmi i u polufinalu Kupa. Ako ste sa Slavenom sedmi, to znači da ste imali jako dobru sezonu. Meni je, moram priznati, da ispraznim dušu, u Koprivnici bilo malo dosadno. Zato sam morao tražiti podražaje, a vidio sam da se ljudi na to lijepe. Možda sam tako izgubio malo na autentičnosti, ljudi su dobili krivu sliku o meni. Ako jednom dođem u Dinamo ili Hajduk neću se baviti modom jer tamo mi neće biti dosadno.

No, uvijek ste elegantni, volite se lijepo odjenuti.

- Kad sam na kauču mogu biti u trenirci, ali u javnosti moram reprezentirati klub. Svi detalji se gledaju, pogotovo na Zapadu.

Linker
07. studeni 2024 09:44