Poraz na terenu, ali i na tribinama. Tako se najlakše može opisati prva utakmica hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu u Njemačkoj. No, krenimo redom. Već od ranog jutra more hrvatskih navijača je preplavilo Berlin. Svi putevi su vodili na Breitscheidplatz gdje je bilo organizirano okupljanje. Očekivao se spektakl na ulicama Berlina, spektakl smo i dobili.
Treba pohvaliti i njemačku policiju koja sitne ekscese nije pretvarala u veće skandale. Dok u Hrvatskoj organi reda često nemaju razumijevanja za navijače, Nijemci su prepoznali o čemu se radi i nisu htjeli kvariti raspoloženje.
Posebno je upečatljiva bila scena kada je jedan hrvatski navijač tijekom svima omiljene pjesme “Bježite ljudi” slučajno pivom prolio policajca. U Hrvatskoj bi to značilo ekspresno udaljavanje s lica mjesta i vrlo vjerojatno uskraćivanje odlaska na stadion. Berlinski policajac se samo nasmijao, zagrlio hrvatskog navijača i nastavio svojim putem kao da se ništa nije dogodilo.
U moru hrvatskih navijača na Breitscheidplatzu, pronašla se i koja kap Španjolaca. Oni su također bili raspjevani te su se sprijatelji s Hrvatima. Tako smo jedni i drugi zajedno skandirali ime Luke Modrića te je neprestano trajalo zajedničko fotografiranje. Svi su željeli fotografiju s “protivničkim taborom”.
Posebno su prijateljski nastrojeni bili oni u dresovima Danija Olma. Nekadašnji dinamovac osvojio je sve navijače zagrebačkog kluba svojim igrama u plavom dresu pa ne čudi što je dobio ovacije po ulasku u igru. U kratkoj priči s navijačima u njegovom dresu lako je zaključiti da je Olmo na visokom glasu među Španjolcima i većina je izrazila žaljenje što nije u prvoj postavi.
Navijačko ludilo se iz fan zone, prelilo u podzemnu na putu do stadiona. Vlak koji je vozio prema stadionu nije bio dovoljan za sve navijače pa se na većini stanica čekalo po više od pet minuta kako bi se vrata nekako uspjela zatvoriti od navijača koji su popunili svaki centimetar.
Treba biti pošten i reći da su hrvatski reprezentativci navijačima dali jako malo materijala za navijanje. Ali oni trebaju dizati igrače kada im je teško
Rijetko koji stadion na prvi pogled ostavlja bez daha kao što je to Olimpijski stadion u Berlinu. Dolazak na trg ispred stadiona iskustvo je kakvo se nogometnom navijaču iz Hrvatske ne događa često. Od arhitekture i ambijenta, do popratnog sadržaja, sve je stvoreno da se navijačko iskustvo poboljša i obogati. Nešto što je u Hrvatskoj nezamislivo.
Broj navijača koji su do stadiona došli bez ulaznice također nije bio zanemariv. Da sam dobio jedan euro kadgod me netko pitao imam li kartu viška, ne bi mi trebalo dugo da isplatim put u Njemačku. No, na njihovu žalost nismo imali ono što traže.
Ulazak na stadion putem digitalnih karata je bio vrlo efikasan i 70-ak tisuća ljudi je u tren oka ušlo u krug stadiona. Tamo je ponovno dominirala pjesma hrvatskih navijača i sve je bilo spremno da se pjesma prenese i na tribine. Onda kada je pjesma trebala biti najjača, dogodilo se suprotno - ćorak.
Hrvatski navijači najglasniji su bili kada su Luka Modrić i društvo prvi put izašli na travnjak. Nakon gromoglasno otpjevane himne, uslijedila je grobna tišina. Nešto što vjerujem nitko nije očekivao.
Treba biti pošten i reći da su hrvatski reprezentativci navijačima dali jako malo materijala za navijanje. No, unatoč tome tribine trebaju biti 12. igrač i oni koji će dizati igrače kada im je teško, a protiv Španjolske to jednostavno nisu bili.
Nakon što navijači praktički šest godina nisu imali priliku gledati Hrvatsku na velikim natjecanjima, očekivalo se grotlo na stadionu u Berlinu. Na kraju je činjenica da su brojčano puno slabiji Španjolci nadglasali Hrvate i to je porazno za sve prisutne tamo. Dok su Zlatko Dalić i igrači odgovorni za lošu igru, postavlja se pitanje tko je odgovoran za nikad lošiju atmosferu na utakmici reprezentacije?
U Berlinu i u Hrvatskoj je van stadiona ostalo pregršt navijača koji su bili spremni izdvojiti ozbiljan novac za utakmicu Hrvatske i Španjolske. Isto se ne može reći za osjetan dio prisutnih na Olimpijskom stadionu. Umjesto vatrenog navijanja, dobili smo festival Instagram storyja.
Jasno je da nisu svi “hardcore” navijači i teško je očekivati atmosferu kao na klupskim utakmicama, gdje navijačke skupine drže glavnu riječ. Unatoč tome je neshvatljivo da ljude na ovako važnoj utakmici uopće ne zanima navijanje i podrška reprezentaciji.
Jer lako je navijati i pružati podršku kada reprezentacija vodi 5:0, ulazi u finala Svjetskog prvenstva i Lige nacija te osvaja broncu u Kataru. No, kada se gubi 3:0 na poluvremenu navijanja odjednom nema. Upravo tada je ono najpotrebnije. 500-tinjak entuzijasta bi tu i tamo pokrenulo navijanje, ali ostatak stadiona se rijetko kada uključio.
S kime god sam nakon utakmice razgovarao, bili su složni da je ovo bila jedna od najlošijih atmosfera na utakmici Hrvatske
Uz sve taktičke i igračke mane koje je Hrvatska pokazala, a o kojima će druge kolege proliti više tinte, Hrvatskoj je i falio taj impuls s tribina. U utakmici koja je bila bliža nego što to konačni rezultat pokazuje, to je moglo biti presudno.
Hrvati su se uvijek dičili jednom od najboljih atmosfera na svijetu. Stoga je donekle porazno da pet puta inferiorniji Španjolci na stadionu vode glavnu riječ. Tko je odgovoran za takvo stanje na utakmicama reprezentacije, treba dobro ispitati. Ili smo jednostavno takvi...
S kime god sam nakon utakmice razgovarao, svi su bili složni da je ovo bila jedna od najlošijih atmosfera na utakmici Hrvatske. Nikome nije jasno zašto se navijačko ludilo nije prenijelo i na stadion.
Kao i s izabranicima Zlatka Dalića i navijači imaju još dvije utakmice za popraviti sliku. Nakon što se isprao gorak okus teškog poraza, nije trebalo dugo da navijači ponovno krenu vjerovati da ništa nije izgubljeno. Noćni klubovi u Berlinu nikada nisu vidjeli toliko kockica...
Slijedi utakmica protiv Albanije gdje su tri boda imperativ. Hrvatski navijači moraju biti 12. igrač u Hamburgu gdje se najavljuje invazija albanskih navijača. Za kraj teksta bih citirao jednog hrvatskog navijača u Berlinu koji nam je prvotno dao komentar na utakmicu u kojemu je rekao da je razočaran igrom i navijanjem.
Za kraj komentara je dao rečenicu koja mora svima biti u glavi uoči sudbonosne utakmice s Albanijom - Svi u Hamburg! Nadam se da će ga dobar broj poslušati jer Hrvatska nas treba, više nego ikad.
