Hrvatska je na njemačko tlo sletjela kako bi pokoriti Europu, tome se i javno i intimno nadaju i igrači, i izbornik, i navijači, nikad u povijesti Vatreni na veliko natjecanje nisu stigli s toliko optimizma, a što je još izraženije – nikad Hrvati nisu toliko vjerovali u veliki rezultat. Utakmica u Portugalu samo je dolila ulje na vatru euforije, a to koliko god izgledalo lijepo može biti i jako opasno za momčad koja zaista želi nešto učiniti, a ne trajati poput petarde. Čak i oni koji će u komentarima na društvenim mrežama biti najskeptičniji nakon utakmice u Oeirasu okrenuli su narativ na pozitivu.
Od prvog Eura 1996. kad je poražena 3:0, Hrvatska je igrala s Portugalom sedam puta i do ove subote nije dobila utakmicu pa je normalno navijačko veselje zbog odlične predstave Vatrenih, posebice u prvom poluvremenu. Međutim, kad krene kontinentalna smotra to neće vrijediti ni pišljiva boba. Izbornik Zlatko Dalić to je odmah komunicirao, a jednako moraju biti svjesni fanovi koji dižu euforiju do šizofrenih dimenzija i posebice igrači. Kad uoči velikog natjecanja dobiješ jednog od glavnih favorita to bilda samopouzdanje, ali ako te prebaci ispadneš budala. Dok je hrvatskom navijačkom puku takve stvar ponekad teško objasniti, u ekipi srećom imamo Luku Modrića i nisku prekaljenih ratnika čiji je zadatak, među ostalim, da se Portugal tretirati isključivo kao pripremni ispit i ništa više. Nikad nije bilo važno jesi li u generalci pred veliko natjecanje dobio ili izgubio, bitno je samo što si iz te utakmice naučio. Kad bi se po rezultatima prijateljskih dvoboja sudilo rezultati na Euru bili bi poprilično iznenađujući, a na kraju će sve doći na svoje.
- Najgore bi bilo da dobijemo Portugal – slali su ovom novinaru poruke neki nogometni ljudi na dan utakmice s dodatkom:
- Dignut ćemo nos u oblake, a sa Španjolskom bismo to mogli skupo platiti.
Vatreni su subotu igraju za bodove na otvaranju Eura, suparnik je dobro znan i nije loša pokazati mišiće te mu dati do znanja da te mora itekako respektirati. Uostalom, radi se o dvoboju u kojem bi bod bio dobar pa niti jedna momčad nema imperativ baš jurcati za pobjedom. Međutim, ako pomislimo da smo najbolji, da ćemo nakon Portugala po inerciji svladati i Španjolsku, vjerojatno ćemo dobiti maljem po glavi i – izgubiti. Ovo je trenutak kad Dalićeva "poniznost" ponovno ima puni smisao. Hrvatska posjeduje kvalitetu pobijediti svaku utakmicu na Euru, ali sve reprezentacije, a ne samo moćne reprezentacije, mnoge se na ovom turniru moispostaviti kao golem problem.
U Portugalu su Vatreni još jednom demonstrirali kvalitete, a ovaj put i solidno kompenzirali nedostatke, zabili dva gola, stvorili šanse, no itekako ima posla i u obrambenoj i u napadačkoj igri kako bi bilo bolje. I ta pobjeda nad Portugalom je minimalna, a moglo je okončati i drugačije, i našim uvjerljivijim slavljem, ali i da domaćin ne izgubi jer imao je lijepe šanse za drugi gol. No, jednom se dogodi, kao u studenom 2020. godine u Splitu da Dominik Livaković pogriješi, a Ruben Dias zabije za njihovo 3:2 slavlje, a drugi put da isti golmana istom igrači obrani super šansu kao ove subote kod omjera 2:1.
Već pri dolasku Hrvatske u kamp Neuruppin svjedočili smo neviđenim izbivanjima. Znalo je našu reprezentaciju dočekati i domaćih ljudi i hrvatskih navijača, ali nikad toliko i s takvim zanosom. A priča se tek kotrlja... Start je u Berlinu 15. lipnja. Nekoliko hrvatskih novinara gledalo je utakmicu s Portugalom u Neuruppinu, gdje smo u nedjelju dočekali Vatrene.
- Kad smo uopće igrali bolje – pljuštala su pitanja.
Jedva čekamo vidjeti koliko je Portugal prava slika koju Hrvatska može ponavljati, iako je jasno da na Prvenstvu uvijek bude teže ili će se pokazati kao duda varalica. Da ne bude potonje odgovorni su izbornik, stožer i igrači.