ČERVAR JE BIO PRILIČNO LJUT I NERVOZAN U POREČU, OBRANA NAM JE NAJVEĆI PROBLEM Ipak, u samo pet minuta pokazali smo što može ova Hrvatska!

Lino Červar bio je poprilično ljut i nervozan u Poreču. Po nekima je izjava o pameti i crncima zasjenila pobjedu protiv Katara, što nije dobro, jer je Katar jako dobar protivnik i Hrvatska je samo u detaljima pokazala koliko može. A Červar čeka da eksplodiramo u Austriji.

Promašivanje zicera

- Za razliku od utakmice protiv BiH, bili smo bolji. Igrali smo mnogo čvršće, odgovornije i to je zapravo put koji bismo trebali slijediti. Dakle, u prvom poluvremenu naša obrana nije bila baš dobra, 5-1 je primila neke lake golove, tako da je to bio onaj slabiji dio igre u prvom poluvremenu. U napadu smo stvarali šanse, ali promašili smo dosta zicera. U drugom poluvremenu je došlo do velike promjene u smislu da je naša obrana postala mnogo čvršća. Inzistirali smo na 5-1, što nam je važno za uigravanje, i 15 minuta do kraja našli smo ključ obrane. To je bilo odlučujuće na ovoj utakmici. A zicere, penale i slično jednostavno treba zabijati. U jakim susretima svaki se promašaj kažnjava.

Konkretan posao do starta Eura?

- Gledam što su naši problemi, što treba popraviti. Ovaj turnir nam je omogućio da vidimo naše nedostatke. Oni su u prvom redu u obrani i to moramo srediti do utakmice s Crnom Gorom. Napad ćemo riješiti lakše, ali obrana bez čvrstine i ritma svih 60 minuta nije prava. Na tome ćemo inzistirati do odlaska u Austriju.

Objektivno, nismo puno vidjeli niti smo puno očekivali u Poreču od Hrvatske na Croatia Cupu. Reklo bi se odrađeno, bez naprezanja. I najvažnije da se nitko nije ozlijedio i da ćemo u komadu stići do Graza. Naravno, kad odigraš egal s Bosnom i Hercegovinom koja nije u rangu Španjolske, Danske, Francuske, Švedske, Norveške ili Njemačke s kojima se želimo mjeriti, to ostavlja prostor pitanjima - zašto?

Lino Červar definitivno ima problem s obranom i morat će ga riješiti barem malo do starta u Grazu, a onda dodatno u prvom krugu Eura, kad očekujemo tri pobjede, jer koliki god respekt za protivnike bio, Hrvatska to, po svemu, mora pobijediti. Što će biti dalje, to ćemo vidjeti.

61 je previše

Obrana? Imamo problem na desnoj strani za koji smo znali. Tko će pomoći Stepančiću u tom pogledu, nismo vidjeli, ali netko će morati. Željko Musa je OK, ali vidljivo je da mjesec dana nije igrao rukomet, i tu će trebati malo strpljenja da se polovi. Duvnjaka na prednjem u 5-1 nismo trošili i ne treba na prijateljskim utakmicama, makar je on definitivno najbolja opcija, isto kao što je Mandić bolji kao half nego kao prednji. Na papiru sve to izgleda postavljeno, ali u stvarnosti nismo vidjeli da funkcionira. BiH nam je zabila 33, Katar 28, a 61 je definitivno previše. Za takav rukomet moraš imati savršen napad koji uopće ne griješi, a to je kada dođu utakmice stani-pani, nemoguće.

Plus koji smo vidjeli u obrambenom smislu jest saznanje da Ravnić može pomoći u 5-1 obrani, da mu je realizacija korektna. Vidjeli smo Mamića kao centralnog u 5-1, jer mu noge rade bolje nego Musi u ovom trenutku, vidjeli smo Hrstića koji obrambeno može pomoći, ali i Šarca kojeg, nažalost, nismo vidjeli protiv Katara.

Vratare ocjenjivati uz takvu obranu nema smisla, pa ne sumnjamo da će Šego i Ašanin kada se taj segment ispred njih posloži pokazati i više.
Napad je potvrdio individualnu kvalitetu Cindrića i Karačića, veliku moć tandema Šipić - Marić ne crti koji je u izrađenim akcijama uvijek u mogućnosti zabiti gol, ali tih akcija nema previše. Potvrdila se šuterska kvaliteta Stepančića, ali ne i s druge strane, što govori da je vjerojatnost da ćemo trojkom Cindrić - Duvnjak - Karačić rješavati problem na sredini i lijevo. No, trebat će nam i tu Mamić, Šarac ili Hrstić kada dođe stani-pani.

Krila korektna, ono što dobiju uglavnom pozabijaju. Ne smijemo sebi dopuštati da u igri 7 na 6 ili 6 na 5 imamo učinak ispod 50 posto, jer to je jako opasno. U takvim situacijama, koje nam s obzirom na kvalitetu mogu pomoći, moramo u svakom trenutku znati kako doći do gola. Tu konce vuku srednjaci.

Turnir je obavljen mirno, izazvao je neke burnije reakcije, no to ne treba zabrinjavati, jer prijateljske utakmice su samo to i ništa više. U samo pet minuta protiv Katara, kad smo dodali gas, pokazali smo što možemo. To je stvarna kvaliteta, jer na terenu su nas nosili u obrani Ravnić, Mamić, Marić i Stepančić. Ni Muse ni Duvnjaka… Ali treba trčati kada se stvori prilika, a vidjeli smo dosta stanki kao da vodimo deset razlike. To moramo raščistiti, jer na Euru toga ne smije biti. Tu ne treniramo više, tu pobjeđujemo ili gubimo.