EKSKLUZIVNI INTERVJU sa čovjekom koji je pokrenuo Leicester: 'Rekao sam vlasniku - Bilića nećete moći zadržati'

Leicester City je nogometna priča godine. Dovoljan razlog da se novinar zaputi u Ljubljanu na intervju s nogometnim biznismenom koji je u siječnju 2007. kupio Leicester City, koji je tada životario u trećoj engleskoj ligi. Kupio je trećeligaša za milijun funti, prepoznao je njegov potencijal, investirao još 22 milijuna u klub, koji je danas procijenjen na 300 milijuna funti.

Danas vlasnik Olimpije

Milan Mandarić (78) u 17 je engleskih godina podizao s dna Portsmouth, Leicester City i Sheffield Wednesday. Danas je vlasnik Olimpije, slavnog slovenskog kluba, koji 21 godinu nije bio državni prvak. Mandarić je uložio 4,000.000 eura u klub koji nije imao “ni kancelarije, ni olovke, ni poštenog terena” i bori se s do jučer nedodirljivim Mariborom za prvo mjesto. Odbio je i Zvezdu i Partizan, koji su hodočastili u njegovu vilu u Dubrovniku i nagovarali ga da kapital uloži u najbolje srpske klubove, nije se upustio u avanturu niti s Hajdukom, iako sam stekao dojam da taj klub posebno simpatizira.

Dočekao nas je u ljubljanskom hotelu Austria Trend s Jutarnjim listom:

- Upravo sam pročitao svoju omiljenu kolumnisticu Tanju Torbarinu...

Pokušali smo s duhovitostima; jeste li vi jedan od trojice sretnika koji su na početku sezone uplatili 50 funti na kladionici da će Leicester City biti prvak i sada očekuju dobitak od 67.000 funti?

- Nisam, ali se nadam da ću ih upoznati i da će mi platiti kavu jer sam i ja sudjelovao u priči o usponu Leicestera...

Kada ste kupili Leicester City, bio je trećeligaš, a danas je na pragu osvajanja Premiershipa. Kako se to dogodilo?

- Leicester City je doista prava priča, dobra za nogomet i potvrda da nogomet nije samo novac. Jer, Leicester City ima budžet od 80,000.000 funti, što je neusporedivo manje od budžeta kojima raspolažu Manchester United, Arsenal, Liverpool, pa mu ipak gledaju u leđa. Kada sam se odlučio za Leicester City, kupio sam ga za milijun funti. Klub je imao dugova, ali sam procijenio da ima vrlo dobar potencijal, fantastičan stadion, dobru omladinsku školu, ništa slabiju od akademija Arsenala i Manchester Uniteda, dobru i odanu publiku, bogatu povijest. Prava priča danas nisu samo Claudio Ranieri i Jamie Vardy, već i bakice sa šalovima koje idu na gostovanja sa svojim klubom. Klub danas vrijedi 300 milijuna i ponosan sam na to što sam dio te priče. Sedam godina sam bio u Portsmouthu, pet godina smo bili u Premiershipu, tražio sam novi izazov i našao ga u Leicesteru. Uložio sam nešto više od 20 milijuna, angažirao prvoklasnog menadžera Nigela Pearsona, Steve Walsha kao sportskog direktora i počeli smo se penjati prema Championshipu. Novi vlasnik, Tajlanđanin, pametan je i vrlo bogat čovjek koji ništa nije mijenjao, jedino je morao promijeniti Nigela Pearsona, ali ne iz nogometnih razloga. Doveo je pravog menadžera Claudija Ranierija...

U vaše vrijeme Jamie Vardy nije bio u Leicesteru?

- Ne, ali su me konzultirali oko njegove kupnje. Nisam bio za to da se plati milijun funti za dečka koji nikad nije igrao ozbiljan nogomet. Ali Steve Walsh nam je rekao - svi ćete se iznenaditi kada shvatite kakav je to igrač. Kao i u slučaju Mahreza, kojega smo za 400.000 funti doveli iz francuskog drugoligaša Le Havrea.

Zašto ste napustili klub u usponu?

- Shvatio sam da je potrebna ozbiljna investicija od najmanje 30,000.000 funti, koje je trebalo uložiti u igrače. Dugo sam vagao, premišljao i onda se pojavio Sheffield Wednesday, klub izuzetne tradicije. Leicester City sam prodao Tajlanđaninu, dao sam mu u ruke pravu stvar. Pazio sam kome ću prodati klub, da ga ne zadesi sudbina Portsmoutha, kojega je moj nasljednik upropastio. Ponosan sam na svojih 17 engleskih godina, vodio sam tri kluba koja sam uzimao kada su se raspadali i niti u jednom nisam izgubio novac...

Osim u Kopru, gdje ste završili u minusu dva milijuna eura?

- Da, ali tamo nisam završio misiju...

Ipak, niste odustali od Slovenije?

- Imam vrlo lijepu ljetnu rezidenciju u Portorožu, volim more, a bez nogometa ne mogu. Razmišljao sam o pulskoj Istri, ali sam se ipak odlučio za Ljubljanu. Svojedobno sam s Tomislavom Ivićem želio ući u Hajduk, ali mi se nije svidio način na koji su Ivića tretirali u Splitu. Osim toga, iako sam rođen u Hrvatskoj, možda bi za Hajduk bilo opterećenje moje srpsko porijeklo. U Olimpiji sam morao početi od nule, da sam znao u što ulazim, možda bih odustao. Sada više ne mogu natrag...

Smijenili ste trenera u finišu prvenstva, to će vas možda koštati naslova prvaka?

- Baš sam sinoć razgovarao s Harryjem Redknappom, namjeravao sam ga angažirati za zadnjih šest utakmica, ali je on zauzet u Derby Countyju. Razmišljao sam i o Royu Keaneu, ali njima treba vrijeme za adaptaciju, a meni za šest kola treba trener koji poznaje slovenske nogometne prilike. Uzdam se u Talijana iz Kopra, šansu protiv Maribora jedino vidim u njegovoj sklonosti defenzivi...

Je li u igri bio i hrvatski trener?

- Razgovarao sam s Krunom Jurčićem. Bio sam iznenađen kada su ga otpustili jer je napravio dobar posao u Mariboru, kao vlasnik Olimpije bio sam sretan kada je otišao. Kulturan, mlad, nogometno obrazovan čovjek, žao mi je što me odbio. Moj sada već bivši sportski direktor Ranko Stojić preporučio mi je i Tomislava Ivkovića, ali ja sada vidim samo šest zadnjih utakmica.

Navijam za Englesku

Da je slobodan Robert Prosinečki, ne bi bilo dvojbe?

- Doveo bih ga istog časa, Robi je moja slabost...

Uz Slavena Bilića, Prosinečki je najpotentniji hrvatski trener.

- Slaven mi se sviđa jer je nogometni entuzijast, sretan sam što su ga u West Hamu dobro prihvatili i što je napravio velik posao. Rekao sam vlasniku West Hama - nažalost, Slavena nećete moći zadržati, ‘kidnapirat’ će ga neki veliki klub...

Kojeg hrvatskog igrača, osim Modrića, volite gledati?

- Dejan Lovren je igrač po mojem ukusu! Borac je, brz, dobro prati igru, ima sve što mora imati moderni obrambeni igrač...

Za koga ćete navijati na Europskom prvenstvu?

- Moj team je Engleska, 17 godina živim u toj zemlji, poštuju me i respektiraju! Vardy i Kane su fantastični, Engleska će biti dobra...

Ne tako dobra kao Hrvatska?

- Hrvatska doista ima dobrih igrača, kada sastavite momčad od nogometaša koji igraju u Realu, Barceloni, Juventusu, Liverpoolu...

Mandariću Lovren ne ide iz glave. A naš izbornik ga se odrekao!