Dinamo je poražen na startu Lige prvaka. Nije da je poraz nešto neočekivano, ali nekako smo otišli sa Stade de Lyona s mišlju da se protiv ovakvog Lyona moglo više.

Jesu, bolji su, jači su, brži su, ali da su Modri u boljem stanju nego što jesu, da su u boljoj formi, možda je sve moglo ispasti pozitivnije. Ovako je ispalo “pomalo previše” nekako ružno, više golova u Šemperovoj mreži nego što je trebalo. Lyon nije neka momčad od koje bi se trebale “tresti gaće”, tako da treba biti nezadovoljan onim što je ponudio Dinamo.

Naravno, posve nam je jasno da su igrači Lyona kvaliteta više u odnosu na Modre, da su uvjerljivom pobjedom opravdali ulogu favorita, da su “liga iznad”, ali nisu u bajnom stanju, imaju problema u domaćem natjecanju. Jučer se to nije vidjelo, probleme je imao Dinamo.
Preplašeno su Modri, kao klinci koji prvi put krenu u vrtić, startali u utakmicu. Zbog toga su vrlo brzo bili kažnjeni. Već nakon nešto više od desetak minuta igre, lopta se zaplela u Šemperovu mrežu. Prije toga je mladi vratar skinuo jedan “zicer” s nekoliko metara, Cornet je probao petom.

Lyon je nakon postignutoga gola imao još dvije zgode. Tolisso je nakon kornera opet iz blizine pucao glavom, srećom za Modre, nekoliko centimetara preko grede, a nakon toga je iz izgledne pozicije iskosa promašio Rybus. Prvih dvadesetak minuta Modri su djelovali loše, nikako nisu mogli složiti smislenu akciju. Vezna linija nije nikako uspijevala loptu nekako prenijeti do napadača Soudanija i Fernandesa ili barem do Ćorića koji je igrao ispred njih. Machado i Jonas uglavnom su se bavili destrukcijom, dok su pokušaji Pavičića uvijek za djelić sekunde bili prespori.

Klupa postaje skliska

Ipak, s vremenom se dalo naslutiti da bi se Kranjčarova momčad mogla othrvati čvrstom zagrljaju Lavova. Lopta je počela brže putovati, a Lyonov pritisak pomalo je splašnjavao. Petnaestak minuta prije kraja prve dionice Modri su naizgled uspostavili kakvu-takvu ravnotežu. Međutim, doći do gola Lopesa nikako nisu uspijevali. Uvijek je nedostajao jedan potez, jedan detalj, onaj završni rad na akciji... Nekako se činilo da je Lyon ranjiv, da je potreban samo jedan malo jači udarac da ga se sruši. Do njega ipak nije došlo, Modri su jalovo plesali oko obrane domaćina, a kad se izgubila lopta, bilo je “jao i pomagaj” jer je momčad Brune Genesija brzo kretala u napad. Ono što je posebno upadalo u oči jest sporost reakcija Plavih, domaćini su očito motoričnija momčad, hitrija, brža...

Cijela priča bila je završena početkom drugog dijela kad je domaćin brzo postigao dva pogotka. Više nije bilo šanse za bilo kakav povratak Modrih, ali bilo je šansi barem za pogodak. Soudani je, nevjerojatno, s metra udaljenosti neometan pogodio gredu, jednom je pokušao “letećim volejom”, zamalo je promašio. Bio je to jedini svijetli trenutak za Modre u Lyonu, jedini potez koji je zaslužio pljesak.

Za Dinamo je najbolje da se sad koncentrira na HNL, na derbi s Rijekom na Rujevici. Liga prvaka će i ove sezone biti preveliki zalogaj za zagrebačke dečke. Također, poznajući maksimirsku povijest, nakon poraza od Osijeka, pa ovoga jučer, eventualni treći zaredom protiv Rijeke jako bi uzdrmao Kranjčarovu stolicu. Možda bi je i prevrnuo. Oprez, Cico!