Bilić objasnio svima tko je najbolji: 'Po kome pljuvati, po Mourinhu?! Pa pobogu, on je Jose Mourinho!'

Negdje tamo u siječnju duboko je udahnuo već petu cigaretu. Pogled je pobjegao kroz prozor, među zimsku, ledenu snježnu istanbulsku idilu. Realno, već toliko pohabano pitanje, koje mu postavljaju baš svakog dana, silno mu je išlo na živce. No ostao je miran.

- A čuj, ne znam. Nije Engleska moje opterećenje. Ako odem iz Bešiktaša, nije mi problem sutra preuzeti ni Kasimpašu. Samo želim raditi...

Bio je gotovo uvjeren u svoje riječi. Gotovo. Jer već je tada znao da mu je ovoga ljeta suđeno spojiti se sa njegovom nogometnom pasijom, Premiershipom.

- Utakmice, treninzi, stadioni, navijači. Život, konačno. Engleska je pojam - kazat će minutu-dvije kasnije, nikako ne mogavši skriti iskru u oku.

Mi smo otišli, no dok je on Bešiktaš zamalo odveo prema naslovu prvaka, na ekranu mobitela sve se češće pojavljivao pozivni broj +0090. Engleska. A kada je istanbulski pješčani sat napokon iscurio, poziv Goulda i Sullivana nije ostao na čekanju.

- West Ham? Absolutely!

Pristao bi on, da se razumijemo, i na Kasimpašu, sigurno, koliko god bio veća trenerska marka, ali sve dok se ne bi spojio s Premiershipom, on ne bi bio on. Gradio bi se trenerski, ali negdje u sebi venuo bi ljudski. Jer Slaven Bilić otkad je skicirao svoju trenersku priču, znao je da se glavno poglavlje mora pisati negdje tamo pored Temze...

Kakva priča...

Bez obzira na to što je prošao velegrade Moskvu i Istanbul, London mu je ipak najbliži, uostalom, za njega se zapalio kao dvadesetogodišnjak i ta ga strast ne pušta. Bez obzira na to što i Moskva i Istanbul, na svoj, ali također strastven način žive nogomet, London je nešto posve drugo. London je, ipak, epicentar svega. “Only fish and chips, beer and football”, stoji grafit na jednoj zgradi u Camdenu koji odaje sve.

- Engleski doručak, struja, način vožnje i nogomet. To su stvari koje će nas uvijek dijeliti od vas kontinentalaca - smije se upozoravajući nas pipničar s Upton Parka.

A premda englesku hranu nikada ne bismo mijenjali za onu našu, način na koji se nogomet živi doslovce obuzima. Dva dana prije londonskog derbija West Hama i Chelseaja, koji se preko noći iz malog pretvorio u veliki zbog Chelseajeva pada, ali i West Hamova uspona, negdje 100 dana nakon preuzimanja Hammersa, koji više ili manje - svejedno, dok metro presijeca londonske puteve tražeći najbrži put do Green Streeta, gdje mjehurići sve češće lete prema tustom, tmurnom nebu, u glavi zvoni jedan od prvih SMS-ova koje je Bilić dobio po slijetanju na Boleyn Ground.

- Dobrodošao, lijepo je imati te ovdje!

Bio je to Jose Mourinho, aktualni prvak Premiershipa i daleko najzaštićenija menadžerska vrsta na Otoku. Stotinu dana potom, život je čudesan, Slaven Bilić ima priliku kazati mu:

- Goodbye, Special One!

Kakva bi to priča bila...

U dijametralno suprotnim stanjima, naime, dva menadžera dočekuju sutrašnji okršaj. Dok Jose Mourinho traži vanjske i unutarnje neprijatelje, često se obračunavajući i s vješticama, Slaven Bilić pokušava ugasiti euforiju nastalu oko kluba. Posljednja sezona na legendarnom Boleynu iz najavnog “hoda po jajima” te bojazni oko ostanka, preobrazila se u čudesan let prema premierligaškim visinama. Navijači gotovo svakodnevno svraćaju u trening-centar Čekićara izvan grada, koeficijenti na njihove pobjede padaju, a mediji u kolu s nekadašnjim velikanima a sada komentatorima doslovce vrište poput šiparica zaljubljenih u teen zvijezde. Nema sumnje: West Ham je apsolutni hit Londona. Za koji se Bilić silno trudi da ne postane “one hit wonder”. Iako, već sad na ploči ima nekoliko velikih numera: Arsenal, Liverpool, Man. City...

- Engleski mediji su takvi: dignu te u nebesa da te potom mogu baciti u blato. Na tome počiva temelj ovdašnjeg novinarstva i to ne smiješ nikada zaboraviti. Jer ako te 'prebaci', pa pomisliš da si 'wow', jao si ga tebi. Ako se opustiš u Premiershipu, epilog je jednostavan: naj... si - govori nam Bilić.

Veliki test

Svjestan, međutim, da ga čeka možda i najveći izazov trenerske karijere. Nakon pobjeda protiv Arsenala, Liverpoola, Man. Cityja, ali i Crystal Palacea, gdje mu je momčad pokazala da ima karakter i igru, zbog koje ih navijači nazivaju 'Bayern za siromašne', bliži se utakmica od koje svi mnogo očekuju. No on, zajedno s timom svojih 'few good men', bliskih dobrih ljudi, kao mantru stalno ponavlja:

- Chelsea je samo jedna utakmica na jednom dugačkom putu...

Ipak, zbog odličnih igara i rezultata, konačno zbog četvrtog mjesta na ljestvici, od autsajdera u dvoboju protiv izmučenog i problemima načetog Bluesa, postali su svojevrsni favorit!

- Pustite to, ovo je za nas veliki test, velik izazov - govorio je jučer Bilić najavljujući veliki okršaj.

- Jasno je da se radi o specijalnoj utakmici, pa Chelsea je prvak! Čudna je igra taj nogomet... Pazite, radi se o prvacima koji su sada na svojevrsnom dnu. A radi se o istoj momčadi, o istom menadžeru... No tako je to u nogometu. Padne forma i sve učas krene po zlu. Ali ne brinem se ja za Chelsea, to je top momčad koja će proći svoju katarzu i ponovno krenuti prema vrhu. Ja ih definitivno vidim među najbolje četiri momčadi. Nadam se, zapravo, samo da im pozitivna serija neće krenuti protiv nas u subotu.

A premda gotovo svi u Londonu jedva čekaju pljucnuti na Mourinha, Bilić jasno nudi kontru. Logičnu kontru.

- Po kome pljuvati, po Mourinhu?! On je, slobodno mogu kazati, najbolji trener na svijetu! On stvara šampione tijekom cijele svoje karijere, on je jednostavno briljantan! Pa pobogu, on je Jose Mourinho. I zato je ovo posebna utakmica, jer radi se o čovjeku koji uvijek grize, koji je uvijek gladan, a tu svoju glad stalno usađuje u svoju momčad. Gledam Chelsea cijelu sezonu i ne zamjećujem neke krucijalne probleme. Da oni postoje, siguran sam da bi Jose prvi odstupio. Ne, radi se o sitnicama; u nekim ti utakmicama lopta pogodi gredu, a drugima ista ta lopta uđe. A prošle ti je godine, primjerice, išlo u kontrasmjeru. Zato sam, kažem, uvjeren da će Mourinho svoj Blues vratiti na pravi put. A mi ćemo se potruditi da to ne bude baš protiv nas.

Neće dakle potvrditi, ali u javnom iskazu poštovanja prema Portugalcu jasno je koliko ga Bilić cijeni. Dosad se u svojoj karijeri imao prilike susresti i odmjeriti snage s mnogim stručnjacima, ali njemu je Mourinho odavno faca.

Posebna i Posebni

I zato je i ovo utakmica i duel o kojem je Slaven maštao još dok je s Hajdukom počinjao svoju trenersku karijeru. Koja ga je od Hrvatske, pa preko Moskve i Istanbula, dovela do Londona i Mourinha.

- Sve dosad bile su velike, i sve dalje bit će značajne utakmice, ali ova je i zbog Posebnog malo posebnija - priznat će Nikola Jurčević.

Istina je, koliko je god Bilić želio skriti - koliko su god bile velike i posebne pobjede nad Arsenalom, Liverpoolom i Man. Cityjem, toliko bi ova bila najveća. I ušla bi u panteon njegovih najboljih utakmica. Čim ga toliko hvali, jasno je i koliko ga želi pobijediti. Fućkaš ti trijumf nad nekim kojega i ne primjećuješ. Ako u svojim očima pobijediš najboljeg, onda znaš da si napravio nešto veliko i značajno. Bez obzira na to što si u pravu da je ovo tek jedno kolo u nizu, a da se tek u svibnju mrtvi broje.

Slaven Bilić sutra igra utakmicu karijere. To je fakt!