Chrissy Teigen, 34-godišnja manekenka, poduzetnica i supruga pjevača Johna Legenda zbog komplikacija s posteljicom izgubila dijete, sina Jacka, u 20. tjednu trudnoće. Tada je objavila fotografije iz bolničke sobe na kojima neutješno plače, ali i fotografiju na kojoj se sa suprugom oprašta od preminulog djeteta. Ta je fotografija izazvala lavinu reakcija, što pozitivnih, što negativnih, pokrenula je razgovor koji se u društvu zaobilazi uz nelagodu, iako je gubitak djeteta nažalost vrlo često i nezamislivo bolno iskustvo.
Sada se, nakon nekoliko tjedana tišine, bivši model Chrissy otvorila je dušu i napisala intiman esej, vrlo detaljan, o svemu što im se događalo.
"Nisam imala pojma kada ću biti spremna da napišem ovo. Dio mene mislio je da će to biti rano, dok je bol bila svježa", započela je esej koji je objavljen na platformi Medium.
Svoj tekst započinje riječima nesigurnosti, neizvjesnosti kada će i kako biti spremna progovoriti o gubitku te nastavlja:
„Čitam nebrojene bilješke na svom mobitelu – misli koje su mi nasumično iskakale prošlih tjedana. Nisam zapravo znala kako ću ovo započeti, bez obzira na prostoriju ili stanje u kojem se nalazim, ali osjećam da je ispravno započeti sa zahvalom. Tjednima su nam podovi bili prekriveni cvijećem nježnosti i ljudske dobrote. Preplavila su nas pisamca od kojih smo svako pročitali suznih očiju. Poruke stranaca na društvenim mrežama obuzeli su mi dane, a većina ih je započela riječima 'vjerojatno nećeš ovo pročitati, ali…' Uvjeravam vas, pročitala sam.“
Potaknuvši brojne žene da progovore o vlastitim iskustvima, Teigen je pomogla mnogima da podijele i procesiraju vlastita teška iskustva. Obasnila je u eseju i zašto se uopće odlučila podijeliti s javnosti te toliko bolne trenutke rastanka od preminulog djeteta.
„Zamolila sam mamu i Johna da naprave fotografije, bez obzira na to koliko je bilo neugodno. Objasnila sam jako neodlučnom Johnu da su mi potrebne i da stvarno nikad nisam htjela to tražiti. Rekla sam mu da to jednostavno mora napraviti. Mrzio je to. Bilo mi je jasno. Nije mu imalo smisla u tom trenutku. Ali znala sam da mi treba da zauvijek pamtim taj trenutak, jednako kako mi je potrebno zauvijek pamtiti kako se ljubimo na kraju prolaza, jednako kako mi je potrebno sjećati se naših suza sreće nakon Lune i Milesa. I apsolutno sam znala da mi je potrebno podijeliti ovu priču.“
Imala je i nekoliko riječi za hejtere.
„Ne mogu izraziti koliko mi je malo stalo do toga da mrzite fotografije. Koliko mi je malo stalo do toga da to nije nešto što biste vi napravili. Ja sam to proživjela, donijela sam odluku napraviti to i ponad svega, ove fotografije nisu za nikoga osim ljudi koji su ovo prošli ili su dovoljno znatiželjni zapitati se kakvo je ovo iskustvo. Ove su fotografije samo za ljude kojima su potrebne. Misli drugih me ne zanimaju.“
Pri kraju pisma, Chrissy je opisala svoje osjećaje.
„Ljudi kažu da vam iskustvo poput ovoga stvori rupu u srcu. Rupa je svakako napravljena, ali ispunjena je ljubavlju prema nečemu što sam toliko voljela. Osjećaj nije praznina, ovaj prostor. Osjećaj je punina.
Možda čak i previše pršti od punine. Uhvatim se kako plačem u nasumičnim trenucima, razmišljajući kako sam sretna što imam dvoje potpuno ludo prekrasne male djece koja ovu kuću ispunjavaju ljubavlju. Gušim ih ljubavlju dok oni grintaju 'Maaaamaaaa!' Nije me briga.
Plačem i kad se naljutim na sebe što sam previše sretna. Ponekad čitam stvari koje me nasmiju ili vidim post na Instagramu koji zaslužuje lajk (da, nije me bilo, ali svejedno sam špijunirala!). I stalno zaboravljam da nisam više trudna. Držim ruku na trbuhu kad hodam uokolo. Svaki put me uhvati trenutak panike kad mi djeca skoče na nepostojeće ispupčenje. Jasnoća koju donose ovakvi trenuci uvijek me rastuži.
Krivo mi je što je naša tuga bila tako javna jer sam i sreću učinila tako javnom. Veselila sam se podijeliti vijest sa svijetom. Storiji koji su doveli do tog događaja zabilježili su svima sve. Sada mi ih je teško gledati. Bila sam tako sigurna da će sve biti u redu. Krivo mi je što sam vas sve rastužila. I uvijek će mi biti.
Napisala sam ovo jer sam znala da mi je potrebno da kažem nešto prije nego što ću moći preboljeti ovo i vratiti se životu pa vam hvala od srca što ste mi to omogućili. Jack će uvijek biti voljen, uvijek ćemo djeci objašnjavati kako on živi u vjetru i drveću i leptirima koje vide. Neizmjerno hvala svakoj pojedinoj osobi koja je mislila na nas ili čak išla toliko daleko da nam pošalje svoju ljubav i svoju priču. Imamo nevjerojatne sreće. S tako, tako, tako puno ljubavi, Chrissy“.