Baš sam sad trebala stajati pred Ernst Happel stadionom u Beču i izmjenjivati narukvice s obožavateljima Taylor Swift koji su napokon dočekali večer uživo sa svojim idolom. I moja kći je među njima. Jedina im je želja da budu što bliže pozornici. Dobro, možda još i da otpjeva bar jednu njihovu omiljenu pjesmu kao iznenađenje.
I mene veseli ta njihova energija. Na godišnjem sam, more smo zbog svega odgodili, iznajmili smo (nimalo jeftin smještaj), ali jednom u životu vidiš Taylor na nekoliko metara od sebe. Jedva sam čekala stisnuti se u tu masu od 70.000 ljudi, plesati i pjevati s meni dragim tinejdžericama. Jer što je život ako ne i poneko ne potpuno racionalno veselje?
No svijet je danas jedno prilično loše mjesto i iako se...