Nakon petogodišnje koncertne pauze, 29. studenog u zagrebački Vintage Industrial Bar dolazi Marko Šelić Marčelo s bendom, a u sklopu regionalnog koncertnog obilježavanja dvadesetogodišnjice njegove karijere. Uskoro se navršava druga godina otkako je objavljen njegov, diljem regije hvaljen album "Nojeva varka”, ali i 20 godina poznatog albuma "De Facto" kojim je čvrsto započeo karijeru.
Prošle godine zbog bolesti nije uspio nastupiti u Domu sportova u sklopu AntiValentinova, no vraća se jači nego ikad.
- Nama se tijekom dva desetljeća karijere svega nekoliko puta dogodilo da otkažemo svirku, to radimo samo kad zaista, zaista ne može drugačije, a pred taj nastup razboljelo se nekoliko članova benda i nismo htjeli ljudima priuštiti nekakvu krnju verziju šoua. Odmah smo odlučili da čim prije to nadoknadimo cjelovečernjim koncertom, i premda je iz raznih razloga potrajalo dok smo se organizirali – evo nas, napokon. Na manjim svirkama dobije se na prisnosti s publikom, na većim je prilika za razne dodatnosti na bini, naprosto je više prostora. No, jedan od prvih savjeta koje sam od starijih kolega dobio onomad kad sam počinjao glasio je: "Svirajte s istom energijom i za sto, i za pet tisuća ljudi, uvijek iz sve snage.” I to je zaista jedno sveto pravilo.
Od dva desetljeća karijere, bend je tu 17 godina. Samo one prve tri godine – period prvog albuma – bile su bez, ali ističe kako su ljudi navikli na izvođenje pjesama s bendom, za razliku od brojnih njegovih kolega iz regije koji su se odlučili za matrice.
- Materijal diktira hoće li biti benda ili ne, ali materijal je takav zato što smo ga takvim napravili. Jedna trivia: prije tog debija, nesumnjivo vrlo žanrovskog, moje prve svirke u rodnom gradu zapravo su bile s jednim lokalnim bendom. Nema, dakle, nekog velikog obrta iz moje vizure, ali jednom dijelu publike to je vjerojatno bilo čudnjikavo, baš zato što se prvi album od početka do kraja držao jednadžbe. Ali istina je da nikad nisam volio jednadžbe, filozof sam - objašnjava Marčelo.
Nadalje, objasnio je da je postojao dio publike koji nikad nije prebolio taj prelaz, ali to je sad već pet albuma naspram jednog i vjeruje da je to prava priroda njihovog odnosa prema muzici.
- Mi, međutim, i dalje na svakom albumu imamo poneku pjesmu koja naginje ka kanonu žanra, zašto da ne. No, neusporedivo češće na to ćemo dodati violine, saksofone, ove i one aranžmanske akrobacije, te povući to na teren koji više osjećamo svojim. A svako će slušati što mu se dopada, naravno, i tu nema ni pogovaranja ni rasprave. Interakcija s publikom izuzetno nam je važna, s tim što poštovanje vlastite publike ne znači otvoreno glasanje što bi trebao biti tvoj sljedeći potez – on, je li, mora biti tvoj. Činjenica da je publika uživa u našoj kreativnoj slobodi i načinu na koji muzički "upakiramo" ono što želimo reći - dodaje poznati reper koji tvrdi kako je ipak ponekad bilo lakše odabrati "beat" i na njega nabacati tekst, nego napisati cijelu strukturu pjesme.
- Kad kažem lakše, ne kažem lako – ne znači da ljudi koji i danas tako pristupaju ulažu manje truda i manje sebe. Ali moje primarno zanimanje je pisanje, čak se zapravo više osjećam prozaistom, i kako su tekstovi sve više naginjali na tu pripovjednu stranu, bilo je potrebno da muzički aranžmani to, takoreći, dramaturški isprate; moji suradnici su ujedno i moji veoma bliski prijatelji, razvijali smo se zajedno, istraživali muziku i pristupamo radu koautorski. Dođem s idejom o čemu će pjesma biti, što bi mogao biti njen okvirni štimung, vodeća emotivna „boja” – i onda pristupamo našem igralištu: Raid i Šljuka, nasi kompozitori u bendu, predlažu melodijske teme, Nensi i ja tragamo za osnovnom melodijom pjevanja pa ona to potom vokalno raspiše i ukomponira, svi ostali potom začine osnovu svojim idejama. Kad se ukaže prilika, u taj proces rado uključimo i goste, poput Indiga, Billaina ili Vukašina Markovića (Irie FM) na posljednjem albumu.
Nadalje, objasnio je kako je i hrvatska hip hop scena imala veliki utjecaj na njegov rad, jer su se one "razvijale istovremeno", no postojao je period kada je Hrvatska bila "lokomotiva tog vlaka".
- Mislim da je vrlo lijepo što se zajedno guramo naprijed, zadajući svako malo zdrave "domaće zadatke” jedni drugima (pod čime mislim na cijelu "alternativnu”, ne-cajke scenu, ne samo na konkretne žanrove). Svatko tko u tome vidi igru oduševljenja i učenja, a ne banalno nadmetanje – uživa u prijateljstvu i kolegijalnosti - ispričao je.
Inače, bavi se glazbom, pisanjem, kazalištem i izdavaštvom, pa ga često pitaju kako sve to balansira?
- Pa, balansiram s mukom i jedva, stalno kasneći s jednim kad se zadam drugom...Zez na stranu, stvari ovako stoje: pisanje je objedinjujući faktor svih pobrojanih aktivnosti, samo se forme i pristup razlikuju. U svijetu teatra smo samo gosti, ne događa se često, ali radujemo se svakoj prilici (posljednja velika bila je Shakespeareova "Bura” u režiji Kokana Mladenovića, gdje je Raid napravio svu muziku, a Nensi i ja vokale po mojim tekstovima). U izdavaštvu, već skoro 15 godina uređujem talijanskog junaka Dylana Doga za redakciju Veselog četvrtka: adaptacija prijevoda, pisanje uvodnika, korektura; posljednjih godina, zbog drugih obaveza, neke edicije prepustio sam fenomenalnom kolegi Vladimiru Tadiću. To su, da tako kažem "popratne aktivnosti”, dok su glavne proza, muzika i redovna tjedna kolumna u dnevnom listu "Danas”. Najzahtjevnije je kako sve to uklopiti u raspored, ali volim svaki od tih poslova i nijedan ne radim polovično. Zapravo, cjepidlaka sam i gdje ne mora - odgovorio je na čest upit. Uz navedene aktivnosti, već 20 godina stoji čvrsto na regionalnoj sceni kao jedan od prominentnijih hiphop umjetnika, no tvrdi da ne podlaže trendovima.
- Trendovi su prolazna stvar. Kada po muzici "kopate” unazad, nađete mnogo više tehničkih dovitljivosti, često i više truda. Ima i mnogo izuzetne suvremene muzike, ali ta na koju mislim u većini slučajeva nije "trendi”. Trendi je ovaj prvoloptaški pristup: mahom lijeni vokali koji zvuče kao da ne vole pjevati, ringla autotunea "opičena" na maksimum, navijen bas, više nego svedene melodije… ne zvuči mi kao poučna lektira. Ali svakom svoje, naravno - zaključuje ovaj kultni srpski reper.