Američki glumac Robert Redford priznao je da je nosio dva para uskih gaća tijekom snimanja scene seksa s Barbrom Streisand u filmu ‘Djevojka koju sam volio‘ (u originalu ‘The Way We Were‘) kako bi se ‘zaštitio‘ od glumice koja je ‘bila zaluđena njime‘, navodi Robert Hofler u novoj knjizi.
Holivudska legenda, koja sada ima 86 godina, priznala je da je oklijevala oko toga hoće li pristati na suradnju sa Streisand, te da se dodatno zaštitio prije nego što je prvi put legao u krevet s kolegicom.
U knjizi se otkrivaju detalji iz pretprodukcije, sa snimanja i postprodukcije romantičnog filma iz 1973., koji je Streisand donio nominaciju za Oscara u kategoriji najbolje glumice.
No, prema navodima autora, Redford u početku nije želio surađivati na filmu sa ‘ženom koju nije smatrao ozbiljnom glumicom‘ te se ‘želio zaštititi od nje‘ s obzirom na to da je bio sretno oženjen i imao četvero djece.
Streisand je u pak s druge strane bila ‘opčinjena‘ Redfordovom fizičkom ljepotom i očajnički se željela spetljati s njim. Čak je odjenula bikini za snimanje njihove scene seksa, no Redford je bio spreman - odjenuo je dvoje gaća te se pobrinuo da scenu snime tako da je smiju gledati čak i djeca, navodi autor knjige. Film je snimljen u razdoblju između kolovoza i studenog 1972., kada je njemu bilo 36, a glumici 30 godina.
U knjizi se također navodi da je tijekom snimanja druge scene seksa odbio izgovoriti repliku: ‘Ovog će nam puta biti još bolje‘ jer je mislio da će ljudi pomisliti da je u stvarnom životu promašaj u krevetu.
"Redford nikada nije bio loš u krevetu, pa ni njegov lik nije mogao biti", smatra kazališni kritičar Hofler.
Radnja filma odvija se oko Katie Morosky i Hubbella Gardinera, dvoje studenata koji se upoznaju 1930-ih te se zaljubljuju unatoč različitim karakterima, porijeklu i svjetonazoru. Na kraju se i vjenčaju, ali kada 1950-ih krenu progoni ljevičara, razdvajaju se. Film je bio tadašnji hit te je osvojio dva Oscara, uključujući onaj za najbolju originalnu filmsku glazbu u izvedbi same Streisand (‘The Way We Were‘). Ta je pjesma dosegla i prvo mjesto na Billboard Hot 100.
Međutim, Redford u početku nije bio zainteresiran za scenarij te je redatelju Sydneyju Pollacku rekao da je njegov lik Hubbell poput ‘lutke Kena‘. Pollack nije želio tako lako odustati pa je osam mjeseci neprekidno nagovarao Redforda da pristane na ulogu. I dalje je jedna od glavnih prepreka bila Redfordova netrpeljivost prema radu sa Streisand.
"Prati je reputacija osobe koja jako voli kontrolirati stvari. Ona će htjeti sama režirati film. To nikada neće upaliti", govorio je tada glumac, koji je čak prigovarao i zbog njezina pjevanja. "Neće valjda ona pjevati? Ne želim da počne pjevati usred filma", govorio je.
Također je bilo ‘zle krvi‘ između producenta Raya Starka i Redforda, a glumac je rekao da mu se film činio kao ‘još jedan Starkov ego trip, koji ne želi ni čitati‘. Stark mu nije ostao dužan. Nazvao ga je ‘nezahvalnim laktarošem‘, ali Pollack se borio da glumca zadrži u filmu. Vrhunac napetih odnosa bio je trenutak kada je Stark postavio Pollacku ultimatum - ili dovedi Redforda ili će ulogu dati nekome drugome. A ime o kojemu se tada razmatralo bilo je ono Ryana O‘Neala.
Tek nakon tog ultimatuma Redford je pristao glumiti u filmu, a za to mu je ponuđeno 1,2 milijuna dolara. Kako bi ‘umirili njegov ego‘, ponuđen mu je honorar koji je za 200 tisuća dolara bio veći od Streisandinog. No, ni tu drami nije bio kraj. On se tada odbio sastati s njom, navodno zato što je vrlo snažno vjerovao u to da ako se kolege ne poznaju, to će pridonijeti njihovoj kemiji u filmu, stoji u knjizi.
Kad su se konačno našli na večeri, Streisand se ‘odmah zaljubila‘ u svog kolegu i, prema Pollackovim riječima, ‘bila je zaljubljena u njega i prije nego što su počeli snimati.‘ Redford je pak pokušao postaviti stroge granice pa joj je rekao: "Ako želimo raditi zajedno, moraš imati na umu da će sve što ti kažem o sebi biti moja dobra volja, jer želim da to znaš. Neću ti govoriti te stvari zato što ti misliš da imaš pravo znati."
U knjizi se navodi i da je Streisand voljela snažne muškarce, a njegove riječi samo su je još više privukle. Kada su konačno sjeli i odradili prvo čitanje scenarije, bilo je kao da je prostorijom sijevnula munja. Kemija je bila prisutna, a redatelj je zadovoljno trljao ruke.
Problemi su se ipak i dalje nizali. Redforda je prvo napao šišmiš na njegovu ranču pa je morao primiti injekcije protiv bjesnoće, tako da se snimanje moralo odgoditi. Započelo je u rujnu 1972. u kampusu u New Yorku, a grad nije bio spreman za zvijezde s A-liste. Redford se skrivao u Holiday Innu dok je Streisand unajmila viktorijansku vilu za sebe i svog petogodišnjeg sina. Ekipa koja se morala brinuti o njenoj šminki i frizuri čupala je kosu od muke jer je bila prisiljena ići autobusom iz Los Angelesu, ali na kraju su joj osigurali let zrakoplovom kada su producentima priprijetili da će u protivnom otići.
Streisand je Pollacku i Redfordu neprestano postavljala mnogobrojna pitanja, a to je išlo toliko daleko da joj je redatelj u jednom trenutku rekao: ‘Hoćeš li se samo opustiti?‘ Redford je rekao da ih je ona udavila svojom pričom, a on je postao poznat na setu po svojoj ‘ekstremnoj nonšalantnosti‘, dok je ona s druge strane pokazivala ‘kroničnu anksioznost‘.
"Streisand je teška za suradnju. Često zna samo nestati i onda je moramo čekati. Nikada se nije družila s nama i uvijek bi otišla u vrijeme ručka. Redford je znao razgovarati s nama i šaliti se na setu", rekao je jedan student koji je radio na setu za lokalne novine.
Svakog dana u 11 sati navečer Streisand bi nazvala Pollacka i onda bi u dugačkom telefonskom razgovoru raspravljali što se tog dana dogodilo i što će se dogoditi sljedećeg dana na setu. Redatelj je priznao da mu to nije bio problem, ali je na to trošio previše vremena.
Streisand i Redford stvarali su probleme snimateljima jer su oboje željeli da ih se snima s lijeve strane lica. Snimatelj Harry Stradling Jr. otkrio je da su tijekom scena koje su se snimale u New Yorku morali blokirati svjetlost koja je Streisand udarala u lice jer bi joj u protivnom ‘nos izgledao užasno‘. Redford je također inzistirao na tome da mu se prikazuje isključivo lijeva strana lica kad god je to moguće, jer mu se nisu sviđala njegova tri madeža koja je imao na desnoj strani.
Streisand se na kraju puno više veselila prvoj ljubavnoj sceni i prema riječima jednog člana glumačke ekipe koji je citiran u knjizi, imala je ‘afere s mnogim glavnim glumcima s kojima je glumila‘. U sceni u kojoj Streisand ide u krevet s Redfordom, čiji je lik ubijen od alkohola, ona ga oživljava i na kraju se poseksaju. Kako piše Hofler, iz filma nije bilo jasno je li Redford ‘zaista ubacio‘ jer se čini da nijedan lik ne doživljava orgazam. U romanu na kojem se film temelji, likovi se poseksaju te je opiasno kako Redfordov lik doživljava vrhunac, ali Streisandičin ne.
Iako je bila riječ o jednostavnoj sceni, puno puta su je ponavljali pa je nakon nekog vremena Redford izgubio strpljenje.
U drugoj sceni seksa trebali su se hraniti grožđem, a Hubbell je u jednom trenutku trebao reći Katie da će ‘ovaj put biti bolje‘. Međutim on je to odbio. Stark je pak inzistirao na tome da Redford izgovori rečenicu kako bi Hubbell ‘pokazao malo ljudskosti, a možda čak i malo žaljenja zbog načina na koji se ponašao prema Katie u prethodnom pijanom vođenju ljubavi‘. Stark je čak poslao desetak dopisa Pollacku kako bi pokušao nagovoriti Redforda da izgovori rečenicu, no to se nikada nije dogodilo.
Nakon što je film postao hit, raspravljalo se o njegovu nastavku, ali Redford je tu opet podvukao crtu. Inzistirao je na tome da nikada nije pokazao interes za snimanje drugog dijela, a jednom je prilikom čak izjavio: "Ja nisam, ali Barbra jest."