Najveća europska konferencija poslovnih anđela, EBAN Winter University, održava se u utorak i srijedu u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a zvijezda konferencije nedvojbeno je Bruce Dickinson, frontmen Iron Maidena. Pjevačka heavy metal zvijezda jedan je od predavača, a u razgovoru s novinarkom Nove TV otkrio je mnoge stvari o sebi, iskustvu u Hrvatskoj, ali i Sarajevu 1994. godine.
Dickinson je ovaj put u Hrvatskoj zbog konferencije čiji je cilj pomagati drugim poduzetnicima kao poslovni anđeo, no njega je najviše privuklo obećanje da će se susresti s predsjednicom: ‘Pozvali su me i zvučalo je zabavno. Rekli su mi da ću večerati s predsjednicom Hrvatske i pomislio sam: Nikad nisam večerao s predsjednicom Hrvatske. Zvuči jako zabavno i također ćemo se baviti poduzetništvom, posebice vezano uz pivo. Istražujemo malo mogućnosti, mogli bismo surađivati.’
Pjevač, pilot, pisac i biznismen žonglira između brojnih obaveza, a kaže da to uspijeva jer obavlja jednu po jednu stvar: ‘U osnovi, sve te profesije dijele iste karakteristike. Morate biti strastveni i morate u bilo čemu što radite tražiti nešto što vam je posebno.’
Premda je svjestan tehnološkog napretka i koliko je digitalno doba promijenilo glazbenu industriju, i dalje smatra da izvođač mora raditi dobru glazbu i dobro je izvoditi da bi uspio.
Dickinson je između 1992. i 1998. radio kao solo izvođač i te 1994. je u organizaciji UNPROFOR-a održao koncert u tada opkoljenom Sarajevu, zajedno s još trojicom glazbenika i dvije predgrupe u Bosanskom Kulturnom Centru.
‘Tamo sam bio samo tri ili četiri dana, ali to su mi bila tri, četiri najduža dana. Imao sam osjećaj kao da traju cijelu vječnost. Ne mogu ni zamisliti kako je bilo ljudima koji su živjeli tamo, ali za mene koji sam došao iz božićnog ugođaja, gdje su svi sretni, gdje svi razmišljaju o kupnji purice i poklona, otići usred mjesta gdje su ljudi ostali bez svega, gdje ih se ubija, gdje se ubijaju djeca, raznose, gdje je siročad i svirati koncert za njih i onda pobjeći s tog mjesta u čudnim okolnostima i odjednom se opet vratite tamo gdje je Božić, gdje su purice. Pitali su me: Gdje si bio? Ja bih samo rekao: To je duga priča.’
Obzirom da je više puta bio u Hrvatskoj, na pitanje je li mu nešto posebno ostalo u sjećanju rekao je: ‘Imao sam sjajan razgovor s gospodinom Bilićem. Večerali smo s njim kad je... mislim da je baš tada postao trener hrvatske reprezentacije. Nikad nisam razgovarao s nogometnim trenerom prije toga i bilo mi je zanimljivo. Bio sam vrlo impresioniran.’
Kad čuje riječ Hrvatska, na pamet mu prvo padne Jadran, Dubrovnik i čudna alkoholna pića, a ovo potonje objašnjava činjenicom da imamo pića ‘čudne boje i mirisa i krušaka u bocama’. Naravno, mislio je na rakije koje su mu se svidjele, a priznao je i da ima malu kolekciju kod kuće.
Za kraj je mladim ljudima poručio: 'Naporno radite, uživajte u tome i nikad, nikad, baš nikad nemojte odustajati!'