Može li Konstrakta pobijediti na Eurosongu i zahvaljujući pjesmi 'In Corpore Sano' Eurosong dogodine dovesti u Beograd odnosno u Glibovac, selo njene babe, što je velika želja ovogodišnje srpske eurovizijske predstavnice? Recimo to ovako: prenerazilo bi nas da ona večeras, nakon nastupa u drugom eurovizijskom polufinalu, ne uđe u finale, gdje će se, po našim procjenama, ali i po situaciji na kladionicama (na kojima drži deseto mjesto), najvjerojatnije plasirati među deset najboljih.
Može li i više? Nakon sinoćnje probe osamnaest natjecatelja drugog eurovizijskog polufinala tijekom kojeg je glasao žiri (po pet stručnjaka iz svake zemlje), odgovor glasi: - O, da!
Jer, Konstrakta je sinoć razvalila. Nema veze što pjeva na srpskom i latinskom - publika u dvorani cijelo vrijeme pjevala je zajedno s njom, a u trenutku kada na red dolazi refren u kojem umjetnica plješće rukama i ponavlja da mora biti zdrava, Konstraktino pjevanje gotovo se i nije čulo od zaglušujućeg pljeska publike koja je skupa s pjevačicom udarala ritam.
Konstrakta je jednostavno drugačija od drugih. Izdvojila se svojom pjesmom još na srpskom nacionalnom izboru za Eurosong na koji je stigla donoseći nešto novo, autentično i samo svoje što je publika nepogrešivo prepoznala. Kako u Srbiji, tako i na Eurosongu.
Nešto manji, ali sasvim pristojan pljesak publike u Areni u Torinu sinoć su na generalki dobili i poljski operni pjevač Ochman (po kladionicama je šesti), te plavokosa Šveđanka Cornelia (četvrto mjesto na kladionicama), dok je Australac Sheldon u bijelom kostimu s raskošnim plaštom i maskom na licu ganuo mnoge pjevajući 'Not the same'.
'Dark horse' večerašnjeg drugog eurovizijskog polufinala svakako je Achille Lauro, Talijan koji nastupa za San Marino. Na Eurosong je, podsjetimo, prvo pokušao doći sa Sanrema gdje je s Harlem Gospel Choir izveo pjesmu 'Domenica', simulirajući na sceni obred samokrštenja što su javno osudili talijanski biskupi. Potom je pobijedio na natjecanju u San Marinu, pa sada u Torinu pjeva 'Stripper', pjesmu koju on opisuje kao feminističku himnu, baziranu na dualnosti muškarca i žene. Achille na scenu izlazi u mrežastom kompletu, s 'pernatom boom' oko vrata, s kaubojskim čizmama na nogama i kaubojskim šeširom na glavi, a zadnji refren pjeva jašući na crvenom mehaničkom biku. Premda je po kladionicama tek šesnaesti, sigurni smo da njegov nastup nikog neće ostaviti ravnodušnim.