Canzoniere Grecanico Salentino nije obična glazbena grupa. Ova skupina glazbenika promiče pizzicu, tradicijsku glazbu s juga Italije već 46 godina, a tijekom svih ovih godina uspjeli su pizzicu dovesti do statusa jedne od najuzbudljivijih glazbenih tradicija u Europi.
Zavodljiva glazba praćena isto takvim plesom oduševljava publiku diljem svijeta, a konačno će se u sve moći uvjeriti i zagrebačka publika. Naime, Canzoniere Grecanico Salentino dolaze u Zagreb u srijedu, 8. prosinca. Koncert će se održati u klubu Močvara i to u sklopu Human Rights Film Festivala.
A kada se spominju ljudska prava, Canzoniere Grecanico Salentino progovaraju i o njima. Prije svega o onome što ih muči u svojem rodnom kraju, na jugu Italije koja je proteklih godina postala utočište mnogim izbjeglicama koji su do tamo putovali morskim putem. Na žalost, mnogi od njih nisu stigli do Italije, a o tome su CGS progovorili u pjesmu "Solo Andata" za koju je snimljen i dirljiv spot.
"Ne možemo šutjeti na te stvari. Folk, odnosno tradicijska glazba po definiciji govori o ljudskim problemima, a ovi su preveliki da ne bi pričali o njima i naglašavali ih. I sada, dok pričamo, mnogi se ljudi smrzavaju i umiru na bjelorusko-poljskoj granici. Nismo uspjeli, kao čovječanstvo, ako to dopuštamo", rekao je za Jutarnji list vođa grupe Mauro Durante, unuk osnivačice grupe Rine Durante. On nam je i objasnio koja je razlika u pristupu pizzice u ovih gotovo pa pet desetljeća.
"Sve se promijenilo. Kada su Canzoniere Grecanico Salentino u sedamdesetim godinama počeli s radom, generacija moje bake i djeda se sramila svojih korijena i tradicije jer se to povezivalo sa siromaštvom i nerazvijenosti. Sada se ova glazba postala brend, izvor ponosa i identiteta.
Regije Salento i Puglia sada se identificiraju s pizzicom i tarantom." Pizzica i taranta, odnosno tarantella su plesovi specifični za jug Italije. Plešu se u paru i definitivno su postali dio talijanskog identiteta. Nezamislivo je posjetiti jug Italije, a ne posjetiti neku od plesnih priredbi, a ples njeguju i CGS koji u svojem članstvu imaju i magičnu plesačicu, Silviju Perrone.
Zanimalo nas je plešu li i ostali članovi benda.
"Plešemo, ali dio nas ne pleše dobro, pogotovo kada se usporedio sa Silvijom. Obično ne plešemo na probama, posebno kada radimo na novim pjesmama, ali plešemo na privatnim zabavama i na drugim prilikama. Pizzica ima snagu da zbliži ljude, čak i bez direktnog dodira tijelima. No, ona poziva na dodir, na zagrljaj, a ako plešeš sam to može biti i katarzično iskustvo, kao da plesom istjeruješ vlastite demone."
Ples je osnova pizzice, ali i glazba je tu također nevjerojatno važna. Jedna od odlika te glazbe je konstantna repeticija, nešto što se često nalazi i u nekim drugim tradicijskim kulturama.
"Da, često se repeticija koristi u raznim ritualima, ali ne samo u njima. Što se tiče neke sličnosti s pizzicom, mogu spomenuti indijsku bhangru, gnawa glazbu iz magrebskih država, irski gigue, brazilski forro, galicijsku glazbu... U svim krajevima svijeta repeticija drži važnu ulogu u tradicijskoj glazbi."
Osim bavljenjem u bendu, članovi CGS su aktivni i u organizaciji festivala La Notte Della Taranta, jednog od najvećih festivala tradicijske glazbe na svijetu. Tim festivalom već godinama umjetnički rukovode glazbenici iz drugih glazbenih sfera poput Gorana Bregovića ili talijanskog skladatelja klasične glazbe Ludovica Einaudija koji su tarantu spajali s nekim drugim glazbenim stilovima.
"La Notte Della Taranta je uistinu jedinstven festival. On privlači na stotine tisuća ljudi kao da je riječ o nekim velikim rock i pop koncertima, ali je i dalje posvećen lokalnoj glazbenoj tradiciji. Taj festival našu glazbu i kulturu stavlja u fokus širem krugu ljudi koji postaju sve zainteresiraniji za njega.
Što se tiče suradnje s drugim glazbenicima, ta suradnja donosi neka nova iskustva, kultura raste zajedničkim radom i dobiva neki novi oblik", objašnjava Durante koji je, osim s CGS, ove godine snimio i zajednički album sa sjajnim britanskim gitaristom Justinom Adamsom koji je već godinama neizostavni član grupe Roberta Planta, legendarnog pjevača Led Zeppelina. Adams je i producirao "Meridianu", posljednji album grupe Canzoniere Grecanico Salentino koji je objavljen ove godine, a dobio je veliko priznanje u glazbenom svijetu.
"Radili smo na prethodnim albumima i s Ianom Brennanom te Joe Mardinom, ljudima koji iza sebe imaju mnoštvo sjajnih albuma i nagrada za njih. Svi oni imaju specifičan pristup stvaranju i bili su jako važni za naša tri posljednja albuma, odnosno njihov uspjeh. Važno je imati nekog producenta koji nije toliko uključen u našu glazbu jer to donosi neke nove poglede, ne zatvara nas u našu sredinu nego predstavlja svijetu."
"Meridiana" je objavljena u svibnju, redom je dobila sjajne kritike u svim svjetskim medijima, a najvažnija world music top lista na svijetu, World Music Charts Europe, upravo je ovaj album proglasila najboljim svjetskim izdanjem ove godine.
"Jako smo ponosni, sretni i zahvalni na svom tom prijemu. Uložili smo puno u taj album i sav entuzijazam oko tog albuma nam jako puno znači."
Činjenicom da je "Meridiana" doživjela ovaj uspjeh, zagrebački koncert grupe Canzoniere Grecanico Salentino čini se još važnijim jer se i prije pandemije rijetko događalo da u Zagreb dolazi bend na vrhuncu karijere. U pandemijsko doba to je još teže.
"Pandemija nas je sve poremetila. Teško je organizirati koncerte u ovo doba, a i kada ih ima, često su pod raznim mjerama, a nama je dosta važna povezanost s publikom kroz ples."
Koncert u Zagrebu ipak neće biti prvi hrvatski nastup za Canzoniere Grecanico Salentino. Prije 10 godina su nastupili na ugaslom festivalu Ethnoambient Salona.
"Bilo nam je sjajno u Solinu prije 10 godina, nikada nećemo zaboraviti taj koncert. Osjetili smo veliku povezanost s publikom i jedva čekamo opet nastupiti u Hrvatskoj. Tada samo se upoznali i s tradicijskom glazbom iz Hrvatske za koju mislim da je sjajna, a s nama je svirala i sjajna grupa Kries. Nadamo se sjajnom koncertu i u Zagrebu", zaključio je Mauro Durante.