"Razmišljam li o kraju? Da, uvijek. Svaki put mislim da je ovo posljednja turneja, posljednji album, posljednji koncert…", rekao nam je sasvim otvoreno u ekskluzivnom intervjuu 60-godišnji Dave Gahan, frontman grupe Depeche Mode, koja će u sklopu svjetske turneje nastupiti u Zagrebu, 23. srpnja 2023.
S Gahanom smo se susreli u Berlinu, u sklopu promocije novog albuma "Memento Mori", a tijekom 20-minutnog razgovora dotaknuo se gubitka prijatelja i suosnivača benda Andyja Fletchera, kompleksnog odnosa koji ima s Martinom Goreom, govorio je o smrti i prolaznosti te najvećim životnim trijumfima, a njegova britanska hladnoća i suzdržanost potpuno su nestali u trenutku kada je počeo govoriti o svojoj kćeri, ženskoj jedinici Stelli Rose Gahan (23), koja je krenula očevim vodama i osnovala vlastiti bend u New Yorku, gdje Gahanovi danas žive.
Fanovi su s velikim oduševljenjem dočekali novi zamah depecheovaca. U to da su još uvijek istinske zvijezde, uvjerili smo se neki dan pred berlinskim teatrom Berliner Ensemble, gdje su objavili novu epizodu u životu benda. "Možete li mi prodati vašu press iskaznicu"?, zaskočio nas je 30-godišnjak na cesti, gdje se okupila grupa fanova.
"Sumnjam da će vam koristiti, pa u Njemačkoj smo, nema šanse da im se približite bez zakazanog termina, osobne iskaznice (i negativnog covid-testa)".
"Ma ne, ne bih ulazio, treba mi samo za uspomenu", odgovara nam obožavatelj, ostavivši nas pomalo zbunjene.
Oni su jedan od najboljih elektroničkih bendova u povijesti glazbe, stvorili su prepoznatljivi zvuk 80-ih i postali poznati kao mračan, a istodobno plesni kolektiv, u kojem frontman baršunasta glasa Dave Gahan pjeva romantične i ponekad nedokučive tekstove Martina Gorea.
Svoju zanimljivu i progresivnu glazbu stvaraju već 40 godina, prodali su 100 milijuna albuma, ušli su čak u Rock & Roll Hall of Fame. Međutim, najfascinantnije je to što su Depeche Mode još uvijek bend, i to ne bilo kakav, već jedan od najdugovječnijih na svijetu. Preživjeli su unatoč šokantnim, mučnim i opasnim epizodama, uključujući na kraju i smrt kolege, suosnivača i prijatelja Andyja Fletchera.
Na svom putu do superzvijezda, uz mnogo dobre glazbe, doživjeli su svašta: ovisnost o heroinu te pokušaj samoubojstva Dave Gahana, koji je na bini jednom prilikom doživio i srčani udar, prouzročen predoziranjem heroinom. Bio je klinički mrtav na dvije minute, i to ga je iskustvo, kako je kasnije rekao, promijenilo. Nakon svega, 2009. prošao je i kroz borbu s malignim tumorom mjehura. S druge strane, Martin Gore borio se s alkoholnom ovisnošću, dok je Fletcher imao razdoblja teške anksioznosti te se svojedobno prijavio i u jednu englesku kliniku za pomoć.
Nije ih to spriječilo da stvore neke od bezvremenskih hitova kao što su "Just Can‘t Get Enough", "People are People", "Enjoy the Silence", i u konačnici objave petnaest uspješnih albuma i najave svoju devetnaestu Memento Mori turneju.
Strah da će se povući sa scene kulminirao je nakon smrti Andyja Fletchera, u svibnju ove godine. Za početak pitamo Gahana kakva je veze između smrti Andyja Fletchera, suosnivača Depeche Modea (sintesajzer i bas), koji je umro prirodnom smrću, kako je bend u svojoj službenoj izjavi naglasio i - imena albuma? Memento Mori latinska je izreka koja u prijevodu znači: Zapamti da jednom svi moramo umrijeti.
Prilično mračno.
"Pjesme su bile napisane prije nego što je Fletch preminuo, a ranije je nastalo i ime albuma. Da, poklapa se s njegovom smrću, ali govori i o životu, podsjeća nas da moramo živjeti život do maksimuma. To je ujedno i skromna izjava, jer bez obzira u kojoj ste fazi života i kakve su vaše trenutačne okolnosti, a one mogu biti radosne i lijepe, ili istodobno kažnjavajuće i okrutne - svi u jednom trenutku moramo umrijeti", otkriva tihim glasom Dave Gahan, koji nas je sa svojim timom ugostio u hotelskom apartmanu Greta Garbo u berlinskom hotelu Grand Hyatt.
Fletcherova odsutnost proganja bend, koji je sada dvojac sastavljen od Gahana i Gorea. "Depeche mode smo sada samo mi, Gore i ja", kaže frontman i dodaje kako su ozbiljno razmišljali o tome što dalje.
"Martin i ja bili smo u šoku kad je Fletch umro, razgovarali smo s prijateljima i svojim ženama o tome što dalje, bilo je to vrlo teško razdoblje. Nekoliko dana kasnije, ipak smo odlučili da nastavimo s onim što smo počeli, jer smo već bili krenuli u taj cijeli proces", kaže Gahan te priznaje kako ovo nije bio prvi put da su razmišljali o napuštanju scene. Ni blizu.
"Pitate me jesam li i ranije mislio da ću završiti glazbenu priču? Da, naravno, skoro svaki put mislim da je to kraj, kako je ovo posljednja turneja, posljednji album, posljednji nastup, posljednji koncert… No, imali smo jako puno uspjeha, posljednjih 20 godina baš je bilo posebno. Dobili smo toliko puno glazbenih kritika, puno pohvala, turneje su bile sve uspješnije, ali baš kao što samo ime albuma kaže - ‘Memento Mori‘ - jednom moraš umrijeti, sve se jednom mora završiti. A kada će to točno biti? Ne znam. Kako sam stariji, osjećam da se vrijeme bliži, osjećam da dolazi kraj. Ne samo za Depeche Mode, nego općenito, jednom ću naprosto stati. Uvijek sam vidio sebe kako radim glazbu, ali turneje, turneje su teške…".
Naziv albuma, tužno kaže Gahan, na neki se način čini još relevantnijim uz Fletcherovu smrt.
"Znam da bi mu se jako svidjele pjesme, barem neke od njih, i dok smo radili u studiju, kao da smo čuli njegov glas, osjetili smo ga. Njegovo mjesto ostalo je prazno, nedostaje nam. Njegova osobnost i ljubav prema bendu bile su neizmjerne, on je bio nešto kao najveći fan Depechea. Da je tu, sigurno bi rekao nešto u stilu: Mora li baš svaka pjesma biti o smrti? Ili neku sličnu šalu… Mislim da mu se zasigurno ne bi svidio naslov albuma. Haha. Zašto? Zato što je to Fletcher, on mora nešto prigovoriti… on je bio takav", kaže Gahan.
Da bi prihvatio smrt, moraš prigrliti život, pa Davea pitamo na čemu je najviše zahvalan u životu, što smatra osobnim trijumfom?
"Zahvalan sam na mnogo stvari, za početak na činjenicu što sam još uvijek ovdje, što mogu živjeti i iskusiti stvari koje se događaju. Ponekad su izazovne, ponekad zabavne. Posebno sam to osvijestio posljednjih deset do dvadeset godina, kada sam naučio uživati u svojoj obitelji, prijateljima, svakodnevnim malim događajima. Sretan sam što sam prisutan i da te stvari mogu doživjeti.
Kad sam bio mlad, mislio sam da je život neka suluda utrka, stalno juriš neku izmišljenu destinaciju. Ali onda shvatiš da to zapravo nije to, nije to smisao života. Konačno sam usporio i shvatio da moram razmišljati o onome što imam, a ne o onome što nemam…
Ono u čemu konačno danas uživa, nakon godina partijanja, jest obiteljski život. Gahan ima troje djece - sina Jacka (34) dobio je iz prvog braka s Joanne Fox, a 11 godina kasnije iz trećeg braka s Jennifer Sklias Gahan dobio je kćer Stellu Rose (23). Potom je usvojio i Jamesa Rogersa-Gahana, sina svoje supruge iz prvog braka.
Slušaju li njegova djeca Depeche Mode?
"Mislim da ne, haha. Ne slušaju moju muziku, osim kad me ismijavaju, haha. Ali, moja kći Stella Rose ima vlastiti bend, i ono što radi zaista je drugačije i posebno", komentira Gahan te nastavlja razgovor uz puno uzbuđenja.
Prekidamo ga kratko komentarom o njegovoj kćeri: Kažu da se na sceni kreće kao vi, kako podsjeća na slavnog oca?
"Ne znam, ne bih rekao. Ona to radi potpuno drugačije, Stella je potpuno svoja. Još dok je bila mala, kad bih je čuo da pjeva u svojoj sobi, a pjevala bi jazz glazbenike, poput Billie Holliday, imala je perfektnu intonaciju, tajming, sluh, a imala je samo osam godina. Bio sam začuđen time što je to za nju bilo toliko prirodno. Odmah sam znao da ima poseban glas te kako ima - ono nešto. Vrlo sam sretan, sve sama radi. Snimila je vlastitu ploču u Los Angelesu, snima videa, ima i bend u New Yorku s kojim radi gigove, njezin dečko radi vizuale za bend. Podsjeća me na vrijeme kada smo mi bili mladi, kad smo tek počinjali. Radili smo vlastite majice, flayere, pa javiš svim frendovima da imaš nastup, svi se skupe na tvom koncertu… Cijeli taj hype oko toga uistinu je poseban. Išao sam na jedan njezin koncert u Brooklynu, svirali su u malom klubu, poveo sam i neke svoje prijatelje… Ne trebam vam ni reći da smo bili najstariji tamo, to su uglavnom bili dvadesetogodišnjaci, maksimalno do 25 godina. Bilo je smiješno. Ali, bacila me s nogu, doslovce me oduševila. I ne samo mene, sve nas… Ima moćan glas i odličan bend koji je prati", hvalio je Gahan svoju nasljednicu. "Oprostite ako sam pretjerao, ali jako sam ponosan", završava na upozorenje simpatične Njemice iz njegovog tima da nije ostalo puno vremena za dodatna pitanja.
Budući da se prošli album Depeche Modea zvao "Spirit", a ovaj, pak, eksplicitno govori o smrti, zanima nas postoji li neka fascinacija benda sa stvarima i pojavama izvan ovog svijeta?
"Sve su naše pjesme o životu i življenju života, ili o životu u laži, životu u mraku, bez obzira kako to nazivamo. Kroz sve te faze svi prolazimo, ali ono što mogu reći o pjesmama Depeche Modea jest to da su oduvijek bile iskrene, kako su često oponašale moja iskustva, iskustva drugih, onih koji vole slušati našu muziku. Također, ponekad se mogu povezati s lirikom, melankolijom u pjesmama, naše pjesme su kombinacija svih tih stvari. Tu je i moj glas, odnosno način kako se izražavam, često melodija i riječi te sama izvedba, za mene imaju posebno značenje, dodiruju moju dušu. Imaju li ova dva albuma neke veze jedan s drugim, ne znam… Imaju, na sve te načine", objašnjava Gahan, koji se ponovno vraća na činjenicu da je Depeche sada duo.
Premda odnosi u bendu nisu bili oduvijek sjajni, posebno u vrijeme intenzivnih turneja, kada je bilo više nesuglasica i nervoznih epizoda, sada su, priznaje nam Dave, on i Martin Gore zapravo bliži nego ikad.
"Kada smo počeli snimati, u početku je bilo kao da smo se prvi put upoznali, jer Fletch nije bio tamo da balansira između nas, bili smo kao dva izgubljena brata, koja su konačno pronašla jedan drugog nakon pola života, haha."
Odgovor je to koji poziva na potpitanje: Znači li to da se svađate s Martinom Goreom u studiju?
"Ne, nikad se ne svađam s Martinom. Ili, ajmo reći, jako, jako rijetko. U tome zapravo i jest je problem. Fletch bi se svađao za mene. Nisam to volio, to nije način komunikacije s bilo kime, ali odnosi u bendu slični su onim obiteljskima. A znamo da su obitelji ponekad disfunkcionalne. Braća moraju ostati braća, čak i kad se ne vole previše. Ne sjećam se ipak da smo se baš ozbiljno posvađali. Dogodilo se, doduše, jednom dok smo snimali "Spirit". Producent James Ford nas je za vrijeme snimanja sve potjerao iz studija, čak i Fletcha, kojemu se to nimalo nije svidjelo. Poslao ga je u hotel, a mene i Martina posjeo za stol. Riješite to, naredio nam je. Sjeli smo jedan nasuprot drugog, i tako smo se gledali jedno pet minuta, i čekali da jedan od nas počne govoriti. Konačno smo počeli razgovarati o tome što se događalo, a stvar je bila u tome što smo obojica mislili da onaj drugi ne sluša, kako ga ne razumije, da je tvrdoglav. Rekao sam mu tada: ‘Martine, tu sam, pjevam za tebe godinama, radim to za tebe, ali imam i ja neke svoje ideje, i trebam te da budeš tu za mene‘. Bilo je teško, ali našli smo zajednički jezik. Martin i ja smo vrlo slični, obojica smo jako tvrdoglavi, samouvjereni u ono što možemo, ali istodobno smo drugačiji i želimo drugačije stvari. No, kad se nađemo zajedno i spojimo, to može ispasti vrlo magično. Mislim da smo "Mementom Morijem", naravno, uz pomoć naših producenata Jamesa Forda i Marte Salogni, donijeli ono najbolje od nas. I to ne samo u pjesmama, već općenito u odnosu. Martin radi većinu teškog posla, vrlo je talentiran, mogao bi raditi ploče u svom studiju zauvijek, ali ono što ja donosim u našu glazbenu zajednicu, zapravo čini Depeche Mode. Bili smo jednoglasni oko naslova, oko pjesama koje želimo snimiti. Na pjesmama radimo već dvije godine, nisu došle preko noći. Poboljšavali smo ih i stalno radili na njima. Sada se vraćamo u studio, i nadamo se da ćemo do ožujka biti spremni", završio je Dave Gahan, u najavi zagrebačkog koncerta koji je najavljen za 23. srpnja, a održati će se u Areni. Ovo im je prva turneja nakon više od pet godina, a devetnaesta u karijeri.
