CHEMICAL BROTHERS UOČI NASTUPA U DOMU SPORTOVA 'Glazbom želimo ukinuti granice, a političari bi da nam djeca žive u kavezima'

U Zagreb premijerno stižu Tom Rowlands i Ed Simons - The Chemical Brothers.

Duo koji je počeo u Manchesteru 1989. godine je uz The Prodigy i Fatboy Slima među najvećim zvijezdama svoje generacije i žanra koji se često definira kao big beat. The Chemical Brothers 12. listopada gigantskim audiovizualnim spektaklom pretvaraju Dom sportova u svoje igralište, a tim smo se povodom čuli s jednim od “braće”, Edom Simonsom.

- Hrvatsku, naravno, u posljednje vrijeme percipiramo primarno kao zemlju u kojoj se igra vrhunski nogomet - rekao nam je na samom početku razgovora. Iako nikada nisu bili u Zagrebu, kod nas su nastupali 2015. na Ultra Europe festivalu u Splitu te 2010. u Novalji na Pagu. Simons pamti te događaje.

- Kod vas nam je bilo jako zabavno. Volimo mjesta koja su nam još uvijek relativno nova i nepoznata te se zaista veselimo nadolazećem nastupu - kaže Simons.

Ljubimci festivala

Dolaze nam u sklopu svoje turneje “No Geography”. Riječ je o svjetskoj turneji na kojoj rade samostalne koncerte i nastupaju na najvećim festivalima od Meksika do Australije. Obišli su, među ostalim, kultni Glastonbury u Velikoj Britaniji i golemi Fuji festival u Japanu, a velika završnica turneje bit će u O2 Areni u Londonu. Turneja dijeli ime s pjesmom koja je i noseća na njihovu najnovijem albumu, objavljenom u prvoj polovici godine.

- Da, baš smo nedavno izbacili novi album. Još smo uvijek željni stvaranja, kao i nastupa. Imamo volju i energiju. Kako stalno radimo novu glazbu, uvijek si postavljamo nove izazove za nastupe. Uvijek moramo iznova balansirati. Moramo spojiti starije pjesme s novima te, što nam je oduvijek jako važno, njih povezati s vizualima. Uvijek postoji uzbuđenje oko toga kako će sve funkcionirati - tumači Simons taktike kojima već gotovo tri desetljeća osvajaju publiku. Upravo im je ta konekcija s onima u publici jedan od važnijih ciljeva.

- Radimo glazbu po onome kako se mi sami osjećamo, no vjerujemo da je to refleksija i onoga kako se osjećaju drugi - kaže.

Zloslutni album

A novi album “No Geography”, smatra, nešto je baš takvo, iznimno aktualno, s čime se većina populacije može povezati. Album je plesni, u njihovu prepoznatljivom te i danas inovativnom zvuku, ali s pomalo zloslutnim prizvukom i tekstovima. Na coveru su dva vojnika u tenkovima.

- Naslovni song ‘No Geography’ moćna je poema o ljubavi, ali i granicama. U velikom smo problemu s nacionalizmom. Pokušavamo se zatvoriti, iako smo godinama bili otvoreni - priča, aludirajući na situaciju s Brexitom, ali i na općeniti uspon populizma i striktnih nacionalnih politika.

- Elektronika spaja ljude u optimizmu. Omogućava im da budu u miru jedni s drugima i sami sa sobom. Glazba na neki način ukida geografiju. Politika, pak, u njezino ime tjera ljude jedne protiv drugih - kaže Simons.

Oni u Velikoj Britaniji to posebno osjete.

- Skuplje nam je putovati, a time se ne smanjuju samo naše doslovne mogućnosti, nego i imaginarni horizonti. Svi bi, a pogotovo mladi ljudi, trebali biti mobilni, vidjeti sve što mogu. Jako je tužno da se to smanjuje, da se svi okreću k sebi, ne surađuju. To je uznemirujuće - smatra.

Kada govori o putovanjima, kaže da su on i Rowlands vrlo dobri primjeri toga koliko takva vrsta mobilnosti može donijeti beneficija.

- Zato vrlo osobno shvaćamo novonastale probleme. Zatvaranje je dobro samo za pojedince. Sve bi granice trebale biti otvorene. Nacionalizam separira. A svoju djecu ne smijemo staviti u kavez - ističe.

Rave faze

Kada razgovaramo o glazbenim trendovima, Simons kaže da se “sve stalno mijenja, ali poanta glazbe ostaje ista”.

- Zanimljivi zvukovi i novi beatovi su ono što uzbuđuje ljude, ono što dira nešto što je u njima samima. Bez obzira na to je li riječ o nastupu u malom klubu ili na gigantskom festivalu, srce i suština svega ostaju isti - kaže pa dodaje da su njemu i Tomu najdraži velebni nastupi poput onoga koji će se održati u Zagrebu.

- Imali smo mi i rave fazu u kojoj smo radili ilegalne partyje koji su bili intimniji. Volim takve situacije jer u njima istinski uživam u direktnom gledanju toga kako glazba djeluje na ljude. Ali, s druge strane, volim i velike koncerte jer su moćni i jer hrpa ludi na njima ostavlja dojam snažne i masovne participacije u glazbi - priča.

Simons je, inače, stručnjak za kasnu srednjovjekovnu povijest. Paralelno s glazbom bavi se i akademskim radom, koji u medijima izbjegava detaljnije opisivati. Prije nekoliko godina čak je bio uzeo pauzu od live nastupa s Rowlandsom kako bi se mogao u potpunosti posvetiti znanosti. Tada je, kaže, prvi put imao priliku vidjeti Chemicalse iz publike. Njegov glazbeni suputnik Rowlands sve je razumio.

- Nas smo se dvojica i upoznali na studiju povijesti. Kada smo počeli zajedno stvarati, živjeli smo tek nekoliko kuća udaljeni jedan od drugoga. Svaku smo minutu provodili zajedno. Sada je ipak nešto drugačije jer imamo obitelji. Iako smo jako dugo prijatelji, uvijek imamo nešto o čemu možemo razgovarati. Ako ponestane tema, obojica smo baš uvijek raspoloženi popričati o Brexitu - smije se Simons.