Priča kaže da je četverogodišnja princeza Elizabeta, kada joj je rečeno da će se njezina nova sestrica zvati Margaret Rose, odgovorila: "Zvat ću je Bud (pupoljak). Ona još nije prava ruža."
Sljedećih 71 godinu njihov sestrinski odnos ostat će čvrst iako će u njemu biti velikih uspona i padova, trenutaka gorčine i nesuglasica. Ipak, čvrsta, topla veza "Margot" i "Lilibet", kako su se međusobno nazivale, nikad neće biti prekinuta.
Njihov otac, kralj George VI., Margaret je zvao "svojim veseljem", a Elizabeth je bila "njegov ponos".
Kraljevski insajder jednom je rekao za Telegraph da je mlađa princeza bila "užasno razmažena", da je bila tatina ljubimica i da joj se dopuštalo mnogo toga što drugoj djeci roditelji u to doba nisu baš dopuštali - recimo da, kao 13-godišnjakinja, ostane budna do dugo u noć ili da bude na večeri s odraslima.
No, Elizabeta nikada nije bila ljubomorna na sestrin poseban tretman. U njihovu odnosu bitna je još jedna činjenica - Elizabeta je bila predodređena da postane kraljica, znala je koja joj je svrha i cilj. Margaret se morala sama izboriti za vlastito mjesto u svijetu.
- Princeza Margaret oduvijek je bila kraljičina glamurozna i nestašna sestra. Ali bile su odane jedna drugoj - rekao je jednom prilikom kraljevski biograf Hug Vickers.
Kad se Elizabeta udala za princa Philipa, 1947. godine, princeza Margaret bila joj je djeveruša. Vjenčanje nije promijenilo mnogo toga, osim što su se sestre manje viđale. Ipak, zvale bi jedna drugu preko izravne telefonske linije koja je povezivala njihove domove, te pričale satima.
Elizabeta II. je krunu ponijela vrlo rano, neočekivano rano, te preuzela odgovornost za dinastiju u 26. godini života. Njezina mlađa sestra, pak, postat će jedna od prvih windsorskih meta interesa žutih medija.
Ljepotica tanašnog struka, prekrasnih modrih očiju, k tome još duhovita, bila je za mnoge čudovište nepostojana šarma koje puši, pije i pretjeruje u svemu. Dok je kraljica Elizabeta živjela u svijetu dužnosti i obaveza, Margaret se posvećivala užicima.
Prijatelj kraljevske obitelji rekao je za Vanity Fair u svibnju 2016. da je Elizabeta godinama redovito pitala njihovu majku: "I, kako je Margaret jutros?" želeći čuti što se govori i piše o njezinoj mlađoj sestri. Margaret su tada nazivali "najpoznatijom svjetskom udavačom".
Ipak, najveći problem među njima, nešto što će sve do današnjih dana mnogi tumačiti kao okrutnost mlade kraljice, dogodio se kada se, u svojim ranim dvadesetima, princeza Margaret zaljubila u kapetana Petera Townsenda, čovjeka gotovo dvostruko starijeg od nje, koji se nedavno razveo. Townsend i princeza upoznali su se dok je on služio u konjičkoj gardi kao pomoćnik njezina oca.
Engleska crkva je s prezirom gledala na razvod, a kako je kraljica Elizabeta bila poglavarica crkve, ona je bila ta koja bi morala amenovati ili odbiti brak svoje sestra i Townsenda. Bila je to teška odluka za odanu sestru i monarha.
Kada joj je Margaret rekla da ju je Townsend zaprosio, Elizabeta koja je nakon krunidbe planirala šestomjesečnu turneju po Commonwealthu rekla joj je: "U ovim okolnostima, nije nerazumno da te zamolim da pričekaš godinu dana i da vezu držiš u tajnosti do krunidbe".
Ipak priča o ovoj vezi je eksplodirala nakon same krunidbe i počela se širiti Britanijom i svijetom. Bio je to velik skandal, rojalisti su bili zgroženi, smatrali su da ozbiljno šteti ugledu monarhije.
U ‘Kruni‘ (seriji koju mnogi smatraju vjernim tumačenjem razdoblja vladavine kraljice Elizabete II. iako si autori daju jako puno slobode) nije točno prikazano što se tada događalo - kraljica nije rekla sestri da ako se odluči udati za Townsenda, više neće biti članica kraljevske obitelji.
Naime, kraljica i Sir Anthony Eden, tadašnji premijer, zapravo su 1955. skovali plan koji bi princezi Margaret omogućio da se uda za Townsenda i pritom zadrži titulu i prihod od obitelji. Mogla bi živjeti u Britaniji i nastaviti s javnim dužnostima ako bi javnost to dopustila. A vjerojatno bi tako i bilo, jer se javnosti sviđala Margaret. Kraljica i Eden promijenili bi Zakon o kraljevskim brakovima tako da princeza Margaret ne treba dopuštenje, jer, prema izjavi Edena, Zakon "nije bio u skladu s modernim vremenima". No, Margaret bi se morala odreći mogućnosti nasljeđivanja trona, za sebe i svoju djecu.
Ipak, sve se razriješilo na zadovoljstvo onih koji su par od početka nastojali razdvojiti.Townsend je iznenada postao ataše u veleposlanstvu u Bruxellesu dok je Margaret boravila u tadašnjoj Rodeziji, i nisu im, kako im je bilo obećano "dali nekoliko dana zajedno" prije njegova stupanja na dužnost. Princeza se na kraju nije udala za Townsenda, iako se oduvijek tvrdilo da je on bio njezina jedina prava ljubav.
Svi su mediji prenijeli izjavu princeze Margaret u kojoj kaže da se neće udati za Townsenda jer na prvo mjesto stavlja "dužnost prema monarhiji". Ona se 1960. godine vjenčala s Antonyjem Armstrong-Jonesom, pučaninom koji je nakon toga dobio titule lorda Snowdona i vikonta Linleyja. S njim je dobila dvoje djece, kćer Sarah i sina Anthonyja koji su 27. i 24. u nasljednom redu za britansko prijestolje.
Biograf Christopher Warwick jednom je prilikom izjavio kako je Margaret slučajno utrla put javnom prihvaćanju kraljevskog razvoda. Njezin život, ako ne i njezini postupci, učinili su odluke i izbore djece njezine sestre, od kojih se njih troje razvelo.
Drugi biograf, Harold Brooks-Baker je rekao: "Sve to princezi Margaret je više-manje uništilo život. Kraljica je odlučila da je od tada pa nadalje prihvatljivo ma s kim se netko u obitelji želi vjenčati." Tvrdokorni monarhisti i danas smataju da je to katastrofa za Windsore.
Princeza Margaret mnogo je vremena provodila na otoku Mustiqueu, gdje su ona i suprug izgradili kuću na poklonjenom zemljištu. Njezin brak se već početkom 1970-ih počeo lagano raspadati. Bila je i dalje meta tabloida, govorilo se i pisalo o njezinim aferama s raznim muškarcima, enormnim količinama alkohola koji joj ugrožavaju zdravlje - navodno joj je još 1978. godine dijagnosticirana teška, kronična upala želuca te alkoholni hepatitis.
Tijekom godina obavljala je dužnosti "zaposlene" pripadnice kraljevske obitelji, bavila se humanitarnim radom - najviše s organizacijama koje brinu o dobrobiti djece, te kulturnim fondacijama. Ipak, i tu su je kritizirali tvrdeći da nije aktivna kao ostali članovi obitelji.
U svojim memoarima, "Lady in Waiting: My Extraordinary Life in the Shadow of the Crown" Anne Glenconner, koja je bila Margaretina dvorska dama 30 godina, napisala je da su sestre unatoč brojnim razlikama održale blisku vezu.
- Margaret je bila vrlo odana kraljici - rekla je u intervjuu za magazin People.
Margaret je sve više pobolijevala. Bilo joj je uklonjeno jedno plućno krilo, od 1998. godine, kada je doživjela prvi moždani udar, imala je problema s kretanjem i morala je koristiti štake i kolica. Drugi moždani udar to je dodatno pogoršao. Nakon trećeg, u veljači 2002. godine i problema sa srcem nakon njega, nisu joj više mogli pomoći. Preminula je 9. veljače 2002. godine u 71. godini života. Bio je to velik udarac za njezinu stariju sestru i jedan od rijetkih trenutaka u njezinu dugu životu, kada je ozbiljna i čvrsta Elizabeta II. pokazala emocije u javnosti.
- To što nikada ništa ne objašnjava svijetu što osjeća ili zašto radi to što radi, dio je njezine veličine - napisao je netko tada - Ali nekoliko minuta tog dana, dok je stajala uz stepenice kapele Sv. Jurja u Windsoru, gledajući kako nose sestrin lijes, njezine suzne oči su je odale.