Nova TV uskoro donosi petu sezonu “MasterChefa”. Na audicijskim emisijama pojavilo se mnogo zaljubljenika u kuhanje, ali samo će oni najspretniji i najtalentiraniji uspjeti osvojiti bijelu pregaču “MasterChefa”, koju i ove sezone dodjeljuje isti žiri - Stjepan Vukadin, Melkior Bašić i Damir Tomljanović.
Simpatični chefovi, uoči starta nove sezone, ispričali su nam kako im je ovaj televizijski format promijenio živote, naglasili što sve očekuju od novih kandidata, ali i otkrili kako izgledaju njihova međusobna druženja te tko na tim tulumima voli i zapjevati.
Što je najvažnije što ste vi naučili iz prošle sezone “MasterChefa”?
Damir: Da “MasterChef” uistinu mijenja živote.
Stjepan: Naučio sam da samo oni koji su mirne glave, staloženi i uporni dolaze do samog kraja jer previše je izazova pred kandidatima, a i pred nama samima. Samo najjači opstaju i nastavljaju svoj put. Naučio sam i to da “MasterChef” stvarno nudi mnoge mogućnosti i otvara vrata kandidatima koji se žele nastaviti baviti kuharstvom.
Melkior: Naučili smo da na kraju uvijek trebamo ostati ljudi, korektni, fer prema kandidatima i pomoći im koliko god možemo. Također smo naučili bolje komunicirati s ljudima, nešto s čim chefovi inače imaju problema.
Koje su najljepše uspomene iz prošle sezone?
Damir: Mnogo ih je. Teško je izdvojiti samo neke, ali snimanje promotivnog spota za “MasterChef” prve sezone uvijek će mi ostati u lijepom sjećanju. Tu smo se dečki i ja baš dobro zabavili. Bilo je noćno snimanje, ekipa odlična za zezanje, Stipe je vozio motor i moram priznati da smo više puta ponavljali scenu samo da se što dulje vozimo. Na setu je bilo doista mnogo dana prepunih zabavnih anegdota.
Stjepan: Uspomena je uistinu jako puno. Od ekipe koja se neće zaboraviti nikada do lijepih trenutaka koji vam se urežu u sjećanje. Prošla je godina nama kao žiriju bila prva, tako da će svaka uspomena naći mjesto u našim srcima. Neke stvari nikad ne zaboravljate. Svakako mogu reći da sam stekao prijatelje za cijeli život!
Melkior: Svaka je uspomena posebna na svoj način, bila ona dobra ili tužna, najvažnije je da će uvijek ostati u dobrom sjećanju. Bilo ih je mnogo, to je sigurno, kao što ste vidjeli.
Koje vam je jelo iz prošle sezone bilo najukusnije?
Damir: Ja jako volim slatko. Ne pripremam slastice, pa zato posebno uživam u njima. Tu je Željka znala briljirati i ne smijem izdvojiti neku jer mi ih onda neće pripremiti kada se vidimo, a od slanih - Zveki i njezine dagnje definitivno se pamte.
Stjepan: Naša Zveki bila je kraljica okusa, kako smo je zvali. Dagnje s njokima od batata jelo je koje ću svakako pamtiti. Toliko jasni, čisti i profinjeni okusi. Savršeno.
Melkior: Bilo je puno ukusnih jela iz prošle sezone. Sjećam se jela Ivana Temšića: ravioli bolonjeze. Iz gastro duela - krak hobotnice s džemom od kapara, također jedno od boljih jela. U finalu - tartar Ivana Temšića. Bilo je tu još mnogo jela, ali teško ih se sada svih sjetiti jer isprobali smo ih jako, jako puno. Najvažnije je da smo po jelima vidjeli razvoj kandidata, napredak.
Postoji li neko jelo kandidata iz prošle sezone za koje ste vi tražili recept ili ga poslije napravili sami?
Damir: Nisam tražio recept, ali sam iskoristio nekoliko kombinacija da napravim laktovegetarijansko jelo za jednu večeru. Bilo je inspirirano jelima kandidata. A to i jest ljepota “MasterChefa” - vidite mnoštvo kulinarskih smjerova i ideja koji vas inspiriraju.
Stjepan: Baš i ne. Svatko od nas ima neki svoj stil kuhanja, a ideje kandidata često su bile dobre. Sve je danas već skuhano, sve ostalo je igra i kombinacija okusa, varijacije na temu.
Melkior: Ne postoji. Nisam ni od koga tražio recept. Bilo je izvrsnih jela. Zašto nisam tražio? Ne da recepte ne trebam, nego smatram da svaki chef ima svoj kulinarski stil i mislim da se toga trebamo držati. Ako tražim nečiji recept, po meni, to nije to, treba postojati razlika između chefova. Svatko ima svoj recept, poštujemo ih, volimo ih jesti.
Kakva su vaša očekivanja od nove sezone “MasterChefa” koja počinje uskoro?
Damir: Imam velika očekivanja jer tek sada vidim kolike promjene ovaj show unese u život sudionika, a pogotovo kod top 10 kandidata. A mislim da smo i mi kao žiri sada više fokusirani na kuhanje jer nam je lakše biti ispred kamera i već smo na poznatom teritoriju.
Stjepan: Prvenstveno želim da se zabavimo i družimo kao i prošle godine. Od kandidata očekujemo malo više nego lani. Morat će se jako potruditi da zablistaju i nastave svoj put u kuhinji “MasterChefa”. Možemo reći da smo ove godine digli ljestvicu.
Melkior: Ponajprije smo uzbuđeni, jer dolaze novi kandidati. Od njih očekujemo puno više, standard smo podigli za stepenicu jer su prošle sezone vidjeli kako to funkcionira i očekujem da će biti puno bolje, jer će se moći i znatno bolje pripremiti.
Hoćete li možda mijenjati odnos prema natjecateljima i, ako da, u kojem smjeru: hoćete li biti kritičniji, oštriji ili obzirniji?
Damir: Mislim da ću prije svega biti pravedan i nastojati im pomoći u svakoj prilici. Hoće li to značiti da ću u nekim situacijama biti oštriji ili kritičniji, ovisi o situaciji u tom trenutku. I noga u guzicu je korak naprijed, kaže stara poslovica.
Stjepan: Teško je mijenjati sebe. Osobno sam bio onakav kakav jesam. Takav ću biti i ove sezone. Strog, ali pravedan. Kad situacija zahtijeva disciplinu, onda tako treba biti. Uvijek sam tu treba li pomoći i pomoći ću kako god mogu i znam.
Melkior: Odnos će biti isti, kao i kriteriji. Bit ćemo, što je najvažnije, korektni, dignut ćemo standarde i svatko u žiriju bit će svoj, i Damir, i Stipe, i ja. Najvažnije je biti korektan na kraju dana, fer prema svima, svima objasniti gdje su griješili, kako to poboljšati, kako nešto napraviti, a za odlična jela pohvaliti kandidate, nagraditi ih i poticati da idu naprijed.
Početak svakog “MasterChefa” su audicije. Na kakve ćete detalje na audicijama najviše paziti?
Damir: Obožavam audicije jer je to prvi susret s potencijalnim kandidatima. Možemo im više progledati kroz prste jer stres i prvi izlazak pred kamere ipak čine svoje. Ali osjetite toliko pozitivne energije u zraku da zaista uživam tih dana u svojem poslu kao član žirija. Kod svakog kandidata najviše pazim da uistinu želi promijeniti svoj život i na kraju ući u profesionalne vode, u bilo kojem obliku. To mi je osobno jako važno i to im uvijek ističem, uz napomenu da su svoju šansu, ako je dobiju i ne daju sve od sebe, prokockali, ali i nekog drugog kandidata kojemu bi “MasterChef” promijenio život.
Stjepan: Osobno uvijek tražim potencijal u osobi. Jelo ne mora biti savršeno. I razumijem kada nije tako. Kad vidim da osoba ima ono nešto u sebi, nešto što bi je danas-sutra moglo učiniti dobrim kuharom, chefom, onda prijeđem preko nekih pogrešaka, ali svakako moraju opravdati povjerenje koje im je dano.
Melkior: Na audicijama nisu u pitanju samo detalji. Netko može doći na audiciju, pogriješiti, a vi vidite ipak potencijal u njemu. Ne vidim razlog da ga zato odbijemo. Tome mi i služimo, da na neki način pružimo svoje znanje, tako da su kriteriji na audicijama malo drugačiji nego kada se uđe u “MasterChef”. Smatram da na audicijama trebamo gledati kako se osoba kreće kuhinjom, ima li pokrete za kuhinju, kako komunicira, kako kuha, kakva je hrana i, naravno, ima li potencijal i želi li stvarno jednog dana biti chef, kuhar. To je, zapravo, najvažnije.
Biste li se, da ste na početku svoje karijere, možda i sami prijavili na slično natjecanje?
Damir: Moram priznati da je ovo jako dobro pitanje. Imam koju godinu i dolazim iz nekog drugog vremena, kada prilike poput ove koju danas daje “MasterChef” nije bilo. Vjerujem da se možda ne bih prijavio za prvu sezonu, ali kada bih vidio koliko je kandidatima pomoglo to iskustvo i kontakti koje dobiju sudjelovanjem, sigurno bih. Mislim da svatko tko prođe jedno ovakvo intenzivno iskustvo u relativno kratkom periodu sigurno preskoči više stepenica u životu.
Stjepan: “MasterChef” je jako dobar format upravo zato što vam daje sliku toga kakav je netko u kuhinji, kako se snalazi s raznim namirnicama i u različitim situacijama. Format u kojem kao kandidat jako puno naučiš htio to ili ne, bio svjestan toga ili ne. Da, svakako bih se prijavio da sam na početku karijere.
Melkior: Da sam na početku karijere, a završio sam srednju školu za kuhara, ne bih se prijavio na natjecanje, nego bih išao u kuhinju i počeo peći zanat, trudio se što više kuhati kako bih stekao praksu i što više znanja. Put kroz “MasterChef” malo je drugačiji nego kroz kuhinju kad završite školu, zato kandidatima kad dođu u “MasterChef” pokušavamo što više približiti osjećaj prave kuhinje.
Koje ste pogreške najčešće vi radili kao kuhari početnici?
Damir: Loše sam kuhao i bio spor. Jednostavno je: bez prakse ništa.
Stjepan: Bio sam pun posjekotina. Brzina i izostanak razmišljanja ne idu u kombinaciju.
Melkior: Ponekad smo zakomplicirali nešto što je bilo jednostavno. To je najčešća pogreška. U početku ideš filozofirati oko neke jednostavne stvari i na kraju pogriješiš, pa ni jednostavnu stvar ne uspiješ napraviti.
Jeste li sada, nakon tolikih godina prakse, skloniji kuhanju tradicionalnih jela ili više volite modernija?
Damir: Moram priznati da nemam dobar odgovor na to pitanje. Sve ovisi o trenutku i prilici, to jest poslu koji trenutno radim. Mogu reći da sam ove godine otišao na jedan naš otok te radio kod prijatelja u konobi i uživao kuhajući tradicionalna jela. Vratio sam se u, recimo, mlade dane i super napunio baterije. Što ste stariji, sve vas više privlače mirniji stil života, jednostavnost, održivost, iskrene emocije, a i hrana na kojoj ste odrasli.
Stjepan: Volim kuhati jela tradicionalnih okusa prezentirana na malo moderniji način. Svakako, okus je taj koji je najvažniji.
Melkior: Zapravo, volim sve. Smatram da trebamo znati tradiciju jer je to baza naše, hrvatske kuhinje i tako će vam, ako želite razvijati kuhinju i ići prema modernijem, biti puno lakše. Znači, nema modernih jela bez tradicije. Najprije trebamo naučiti tradiciju da bismo mogli napraviti moderna jela.
Koja je vaša hrana za utjehu?
Damir: Svaka koju konzumiram u krugu dragih ljudi.
Stjepan: Uh... gumeni bomboni, pašteta... sve nezdravo.
Melkior: Nešto slatko, lešo riba, pečeni picek...
Kuhate li s pregačom ili bez nje?
Damir: Uvijek s pregačom i krpom.
Stjepan: S pregačom preko glave, čisto zato da manje uprljam kutu. Kada me gosti zovu do stola, samo skinem pregaču i čist sam koliko-toliko.
Melkior: Ovisi o situaciji. Ako sam u brašnu, onda sigurno imam pregaču, i to preko cijelog tijela, a ako kuham, imam je samo do pasa. Ako radim neki čišći posao, onda znam biti i bez pregače.
Ovaj show promijenio je život mnogim kandidatima, ali i vama samima. Prilaze li vam nakon TV showa ljudi na ulici i što vas najčešće pitaju?
Damir: Svakako me više ljudi prepoznaje i prilazi mi, ali recimo da je to malo izraženije u razdoblju kad se emisija prikazuje na televiziji. Kada sve prođe, brzo se vratimo u naše normalne živote. Pitanja su najčešće vezana uz kandidate, ali traže se i savjeti da li da se i sami prijave za sljedeću sezonu, pitaju što volim jesti, kako da nešto skuhaju...
Stjepan: Da, prilaze ljudi, intenzivnije tijekom emitiranja. Znaju gdje radim, gdje me mogu naći. Kada sam u restoranu, mnogo se gostiju želi upoznati i porazgovarati, što o kandidatima, što o kuharskim savjetima, ali i o samoj emisiji. U svakom slučaju, ponekad nije lako jer ima svega, ali pokušavam sve uravnotežiti i ugoditi koliko-toliko.
Melkior: Show je promijenio i moj život, točno tako. Prilaze ljudi, ali ne toliko često. Nema toliko pitanja. Jedino tijekom emitiranja znaju pitati tko je pobjednik. Mi ne otkrivamo, samo kažemo da gledaju i saznat će. Najčešće kažu da su nas pratili, da su jako zadovoljni, pitaju kada će sljedeća sezona, ističu da su u iščekivanju, da žele opet gledati “MasterChef”. Pohvale žiri, kažu da smo im fora.
Kako se nosite s popularnošću?
Damir: Mislim da se nisam promijenio. Radim svoj posao kao i prije. “MasterChef” mi je sigurno otvorio neka vrata, poslovne prilike i poznanstva, za koja smatram da su najveći kapital na kraju svega. Ali kada se kamere ugase i završi snimanje, vratite se u svoj životni ritam, i to je to. Jedino imam manje slobodnog vremena, pa mi fali društvo dragih ljudi, ali kvantitetu druženja nadoknadimo kvalitetom.
Stjepan: S čime? (smijeh) Pa radim i živim kao i prije. Doduše, malo intenzivnije, ali tako valjda treba biti. Malo je glupo kad vas ljudi prepoznaju i onda šapuću iza leđa ili sebi u bradu: eno onog kuhara, eno Stipe iz “MasterChefa”... (smijeh) Dođi, javi se slobodno!
Melkior: Iskreno, nema popularnosti. Mi smo ljudi kao i svi drugi i živimo svoj život. Ne dižemo se u nebesa, normalni smo kao i naši pratitelji i gledatelji.
Gledajući vas na televiziji, stječe se dojam da ste sjajna ekipa koja se izvrsno prijateljski slaže. Družite li se i privatno i kako izgledaju ta druženja?
Damir: Koristimo svaku priliku da se privatno družimo jer nam je zaista zabavno zajedno, pogotovo kada se opuštamo od poslovnih obveza i ne razmišljamo ni o čemu. Premda to koji put i nije pametno. (smijeh) Volimo otići zajedno nešto fino pojesti, kave ne treba niti spominjati, ove se godine ubijamo u palačinkama... Ma, stalno se zezamo. Nije nam dosadno.
Stjepan: I jesmo, stvarno. Ne znam kako, ali našli smo se i baš si pašemo. Mogu reći da sam stekao prijatelje za cijeli život. Družimo se po 12 sati na setu, a onda i privatno. Volimo dobro pojesti. Kava i piće poslije snimanja gotovo su redoviti. Uvijek ima tema za razgovor. A kad izađemo, to su fešte.
Melkior: Super smo i privatno. Kad god imamo vremena, družimo se. Damir živi u Rijeci, ja u Zagrebu, Stipe u Trogiru, tako da nismo u istom gradu. Ali kad smo blizu jedan drugoga, javimo se, navratimo, podružimo se. Najčešće smo zajedno za vrijeme snimanja “MasterChefa” i naša su druženja, zapravo, svakakva. Tema je mnogo, najviše onih iz kuhinje i hobija - automobili, motori, tehnika i slično.
Je li točno da ta vaša druženja Stjepan nerijetko upotpuni pjesmom i kakve su mu skladbe u tim prilikama najčešće na repertoaru?
Damir: Voli Stjepan zapjevati, ali i Melkior iznenadi koji put. Ma svega tu bude, ovisno o trenutku. Problem je kad ja zapjevam, onda je obično fajrunt.
Stjepan: Ma tako je bilo nekoliko puta, pa sad Melkior to stalno ponavlja. Volim zapivat, ja povedem, ali volim i kad ekipa zapiva sa mnom. Naše domaće, klapske, Olivera...
Melkior: Uz dobro društvo ide i dobra pjesma. Kad god je društvo veće, zapjevamo i to su najčešće neke klapske pjesme i malo hrvatskog rocka. Više ne smijem otkriti.
Koje sve kvalitete mora imati dobar chef?
Damir: Mora biti organizator, psiholog, radnik, znalac, discipliniran i, na kraju dana, čovjek.
Stjepan: Mora imati upornost, volju i želju za učenjem, mora biti psiholog, mama i tata, organizator i vizionar.
Melkior: Chef mora znati kuhati, to je prvo i osnovno, mora biti timski igrač, psihijatar, psiholog, mora razumjeti ljude, znati s njima komunicirati, mora voljeti kuhati, voljeti jesti, poštovati goste, biti dobar organizator, imati dobar pregled nad cijelim poslovanjem, biti dobar s financijama zbog troška hrane… Mnogo je tih detalja.