Novu, petu sezonu podcasta Ana Radišić počela je s novim uređenjem studija koji je sinergija mora i oblaka. Prva u goste u novi studio joj je stigla glumica Zrinka Cvitešić. Odmah na početku razgovora, a u skladu s uređenjem studija, Zrinka je otkrila da je njoj more zapravo utočište i da kad ne radi, dane uglavnom provodi na Braču.
„Brač mi je po novom dom, a ono što mi Bračani kažu je da imam mediteransku dušu, jako me dobro prihvaćaju. Sad sam se baš vratila iz maslina, to mi je kao najbolji psihijatar, najbrže mi napuni energiju nakon iscrpljujućih projekata“, ispričala je Zrinka.
A iza nje je doista dinamično razdoblje. U utorak, 22. listopada, baš na dan kad bi Dražen Petrović slavio 60. rođendan čeka je premijera filma „Dražen“ u kojem Zrinka igra Draženovu majku Biserku.
„To je prvi projekt u mom životu koji nisam odabrala jer sam za ovaj projekt ja bila Biserkin uvjet, ona je htjela da je igram. Ali i da to nisam znala, ne možeš odbiti takvo nešto. Dupla je odgovornost kad igraš osobu koja je živa i koja je pritom Biserka Petrović. Jako mi je drago što sam je mogla bliže upoznati. To je žena koja je krenula od nule, koja je nosila s bakom mlijeko na magarcu bogatijim ženama u Šibeniku da bi danas bila to što je. I pritom je malo za reći da je život nije štedio“, ispričala je Zrinka.
Tijekom ljeta je na Dubrovačkim ljetnim igrama sudjelovala u predstavi „Ekvinocijo“, redatelja Krešimira Dolenčića, a za lik Jele je dobila nagradu Orlando za najbolje dramsko ostvarenje.
„Kad sam čitala tekst, nisam baš na prvu mogla shvatiti zašto je uvijek fama oko uloge Jele, zašto je uvijek igraju najveće dramske umjetnice. A onda kad su krenule probe, kad se otkrivao sloj po sloj uloge, uhvatio me strah pa sam nazvala Krešu Dolenčića i rekla da mislim da ja to ne mogu. Mislim da mi je taj neki moj baby face uvijek donosio uloge princezica, uvijek si Julia u „Romeu i Juliji“, načekaš se zapravo do prave dramske uloge i mislim da mi je je Jele donijela upravo to. Konačno sam dočekala ulogu žene od krvi i mesa, žene kamena i mora“, kazala je Zrinka.
Koliko god da su nagrade itekako vrijedan dokaz rada i predanosti, Zrinka kaže da su za nju prave nagrade njezini bliski ljudi.
„Moja najveća nagrada nisu nagrade za posao nego mojih 15-ero ljudi za koje tri dana prije Badnjaka počinjem kuhati. U Dubrovniku mi je stvarno bilo drago dobiti Orlanda, to sam željela jer zaista mislim da je to vrijedna nagrada struke, ali mi je najveća nagrada bila kad je nakon predstave moj nećak Adriano, koji ima 16 godina, došao ridajući jer ga je predstava izula iz cipela“, ispričala je.
Zrinka je poznata kao osoba koja vrlo dobro skriva svoj privatni život te ističe da koliko god svoj posao voli, još više voli svoj privatni život, pa joj je stalni interes medija za upravo taj segment njezinog života znao predstavljati izazov.
„Od malih nogu te uče da nešto ne smiješ, stalno je stavljanje u neke okvire, stalno te uče da se moraš svidjeti drugima, da se ne zamjeriš, a onda kad uz to odabereš posao koji je gluma i u kojem se doista moraš svidjeti drugima i gdje svi imaju pravo na svoje mišljenje o tebi, to za mladu osobu zaista može biti horor. Bilo je razdoblja kad sam samo htjela otići čuvati ovce na Brač. Ali zaista volim ovaj posao i čak ne vjerujem da i u nečem drugom ne bih bila uspješna. Ne vjerujem čak ni da ću se glumom baviti do kraja života, ali svejedno počneš vjerovati u sebe i onda savladaš sve te situacije“, kazala je Zrinka.
Koliko god da je samozatajna po pitanju privatnog života, Zrinka je s Anom prokomentirala i odnos s dugogodišnjim partnerom Nikom Kranjčarom.
„Mislim da je u svakom odnosu u kojem živiš jako važno da imaš dvije osobe koje se podržavaju i poštuju. Možeš se puno voljeti, ali ako nemaš dio razumijevanja i spremnost na kompromis, onda ni ostalo nije važno, a čini mi se da se sve više toga nema“, kazala je Zrinka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....