U subotu nas je napustio legendarni Saša Zalepugin. Njegova dugogodišnja suradnica Jasna Ceković, inače urednica na HRT-u, prisjetila se njihovih zajedničkih dana.
- Saša je uvijek bio isti. Ja sam krenula s njim krajem 1980-ih, početkom 1990-ih još u "Sastanku bez dnevnog reda", odnosno "Nedjeljnom popodnevu". Mislim da je svoj zadnji televizijski nastup imao u "Zlatnoj ligi", zajedno s Tihanom, koju sam također radila - kazala je.
- Prošlo je tridesetak godina od kad se poznajemo i uvijek je na prvi pogled bio ozbiljan, pa možda čak izgledao i hladno, ali je bio velika i topla duša, a ostario nije bez obzira na godine. Njegov mozak je bio bistar i konkretan uvijek u svojim stavovima i mišljenjima. Predrag i predobar, s velikim poštovanjem prema svim suradnicima i gostima - dodala je.
- Ja sam jako mlada počela raditi, ali on je prema svim suradnicima, bez obzira na godine, imao jako veliko poštovanje i povjerenje. Naši sastanci su uvijek trajali jako kratko. Pitali bi ga zašto, a on je uvijek pretpostavljao da radi s profesionalcima. I tako je od mladih ljudi radio profesionalce jer im je davao povjerenje - prisjetila se Jasna Ceković.
O smrti omiljenog voditelja oglasila se i glazbenica Ksernija Erker:
- Silno mi je bilo žao kad sam čula tu vijest koja se nehotice i očekivala obzirom da smo bili obavješteni o njegovom stanju. Uvijek mi je velika žalost kad ode netko tko je pravi profesionalac u svom poslu, kakvih više nema puno. Od njega se zaista moglo učiti, a imala sam tu sreću da sam od samih početaka karijere surađivala s njim. Nikad neću zaboraviti kad mi je rekao kao urednik "Nedjeljnog popodneva" kao mladoj pjevačici, jer sviđalo mu se kojim putem idem i moje šansone: "Svaki put imaš novu snimku i novi album, samo mi se javi" i uvijek je to podržao. To je za mene nezaboravno i nisam do sad to nikad imala prilike reći. Zaista mu veliko hvala na svemu što je svima nama dao. Meni je s njim druženje uvijek imalo neki intimni, spontani i lijepi štih, a ujedno zapravo i jako profesionalni. Ja sam kao klinka kad sam došla na televiziju, pa do dana današnjega uvijek učila od tih super profesionalaca. Sve ih je manje i izražavam sućut svima, počevši od njegove drage Tihane. Ljudi kao da su izgubili nekog svoh jer kad vam je netko 50 godina u dnevnom boravku, na televiziji, nekako ga smatrate svojim.
Legendarni sportski komentator Božo Sušec dugo je surađivao sa Zalepuginom:
- Saša Zalepugin je prvenstveno i prije svega bio jako dobar čovjek, koji okuplja i uvijek zrači pozitivom. Malo tko bi uspio u projektu kao što je bio njegov životni projekt "Nedjeljno popodne" skupiti i složiti takve likove i ličnosti da rade zajedno jedan odličan program kao što su bili pokojni Željko Malnar, hvala Bogu živi Đelo Hadžiselimović, ja..., sve čudni tipovi. Ali on ih je uspio sve skupiti u jedan tim koji je funkcionirao fenomenalno i gdje je napravio emisiju koja je godinama bila najgledanija u Jugoslaviji i dobivala stalno Zlatne vijence. To je bio Saša. S njim se bilo nemoguće posvađati, čak i velike svađalice su imale problem da se s njim posvađaju. Bio je toliko tolerantan da je to teško objašnjivo. Bio je i dobar učitelj. On me naučio prvi zakon intervjua. Kaže se intervju jedan na jedan popularno u talk-showu. A on mi je rekao: "U intervjuu jedan na jedan uvijek imaš tri strane; slavna ličnost koju intervjuiraš, druga si ti, a treća strana je najvažnija, a to su gledatelji. Ti si najmanje važan i nikad nemoj pokušavati pokazati kako si pametan i kako sve znaš". To je genijalan poučak. O Saši još želim reći da je zadnjih 20-ak godina puno posvetio radiesteziji i borbi protiv raznih štetnih zračenja. Pored mog kreveta na polici, sad gledam u to imam karticu koju mi je dao i koja otklanja sve štetno oko mene i na kojoj piše Saša. Bio je duhovit. Na njegov 91. rođendan ljetos ja mu kažem kako nema niti jednu bolest, a ja ih imam 15. kako možeš biti tako zdrav. A on mi kaže: Ti ne znaš u kakvim ja strahovima živim". Ja pitam kakvim, a on će: "Ja ti se strašno bojim da ću umrijeti zdrav". Na koncu je gotovo tako i bilo.
Vladimir Rončević, televizijski i radijski voditelj, je rekao:
- Ono što sam ja radio bila je čista informativa, a Saša je bio čista zabava tako da nismo izravno nikad surađivali. Nažalost, naš jedini direktni kontakt je bio u emisiji koju sada radimo "Zlatna liga" gdje novinari iznad 65 ugošćuju goste iznad 65. On je bio sa svojom Tihanom naš gost u prvoj emisiji i doimao se kao da će barem još jedanput doći u goste, no nikad ne znaš što ti nosi sudbina. Inače, generacijski smo malo odmaknuti, iako i ja imam puno godina. On je bio jedan od ljudi od kojih su mlađi, pa i ja među njima, učili kako raditi, kako profesionalno pristupati poslu, kako voditi. On je bio jedan od bardova i mislim da će se o njemu učiti i dalje.
Željka Fatorini, televizijska voditeljica, kaže:
- Danas kad sam čula tu vijest razmišljala sam kako stalno čujemo ružne stvari. Došli smo u neke godine kad se češće susrećemo i sa bolešću, a nažalost i sa smrću. Ovo sa Sašom nije iznenađenje, očekivali smo to, ali svejedno kad sam čula bilo mi je jako teško. Mi smo imali zajedničkih puno godina u lijepim televizijskim projektima. On je bio krasan stariji kolega. Bio je jako zgodan, šarmantan, znao je podijeliti svaki trenutak. Bio je čovjek koji je volio dobro pojesti, popiti, diviti se bojama, cvijeću, parfemu, vinu, svemu. Svugdje je našao nešto lijepo. Bio je poseban. Nikad čovjek ne može dovoljno lijepo o nekome takvom reći jer toliko toga bi on zaslužio da se lijepog kaže. Ali, jedna jako lijepa uspomena na njega zadnjih godina uz Tihanu je on zadovoljan, vedar, veseo. I znate što? Uvijek je imao neki vic u džepu. I kad bi se god sreli u gradu i on i moj dedek su razmjenjivali viceve, tko će više i tko će se više smijati. Imam baš lijepe uspomene na njega, nikakvu ružnu, niti jednu. Mislim da nitko za njega neće ništa ružno reći. Teško mi je. Imam krasnih fotografija, ali danas ih ne mogu gledati, danas mi je pretužno.