Splićanin Luka Nižetić nije se želio prepustiti tmurnom raspoloženju, lošoj globalnoj atmosferi koja vlada svijetom. Naprotiv, umjesto da je upao u letargiju, snimao je. I zato ne čudi da su na novi singl "Ka more je život" reakcije samo pozitivne. S iskusnim autorom Marijem Mihaljevićem pronašao je dobitnu kombinaciju, a kako razmišlja i zašto se dogodila ta suradnja ispričao je detaljno u intervjuu. Osim toga, Luka je još na proljeće otkrio kako se u svojoj glavi posložio i poslovno i privatno, i iz sebe ostavio loše stvari. I rezultat je tu.
U ovo sumorno vrijeme razveselili ste publiku nečim potpuno novim. Kako doživljavate pjesmu ‘Ka more je život’?
- Vrlo intimno. Došao sam u godine i stekao dovoljno iskustva da ovakvu pjesmu mogu emotivno iznijeti i približiti publici. Rijetki su trenuci kada ti se dogodi ovakva pjesma, a već je sad mogu smatrati i jednom od pjesama karijere.
Suradnjom s Marijem Mihaljevićem, čini se, pronašli ste vrlo sličan senzibilitet. Kako je krenula priča?
- Mario je osoba od koje možeš puno toga naučiti i naslušati se raznih dogodovština, čovjek s ogromnim iskustvom i životnim pričama. Povezao nas je njegov sin Branimir s kojim surađujem već nekoliko godina, a kako nisam od onih izvođača koji se zadovoljavaju klišeiziranim formama teksta, Mario je došao u pravom trenutku donijevši originalnost, sadržajnost i ozbiljnost u pjesmama.
Što vam je najupečatljivije ostalo u glavi od reakcija ljudi otkako je singl ugledao svjetlo dana?
- Pozitivna vibra. Nisam do sada doživio niti jedan loš komentar na pjesmu. Vidim da je svi doživljavaju vrlo emotivno i motivacijski, a neki je opisuju i kao životnom himnom.
Situacija u glazbenoj industriji postala je dramatična zbog stanja u kojoj se našla. Kako osobno gledate na nju?
- Ostati bez koncerata i susreta s publikom mislim da je najteža i najtraumatičnija spoznaja za svakog glazbenika. Neću ni spomenuti i egzistencijalnu stranu gdje su mnogi preko noći ostali bez prihoda. Žao mi je vidjeti komentare ljudi koji omalovažavaju glazbenike bez ikakve trunke empatije i solidarnosti. Glazbenici su uvijek bili na prvoj liniji kada je trebalo sudjelovati na bilo kakvom humanitarnom projektu, pa neka topla riječ bila bi korektna u ovom trenutku sad i njima. Ovaj posao neznalice komentiraju kao da se radi o hobiju, a ne o poslu s kojim se prehranjuju obitelji.
Čime se okupirate otkako su temperature na termometrima pale, a društvenog života gotovo da i nema?
- More sam zamijenio šumom i planinama. Volim pobjeći u prirodu sa svojim psom, a u zadnje vrijeme sam se posvetio i meditaciji.
Je li vas sve skupa obeshrabruje, ili ipak imate neki motiv za dalje?
- Spadam u klasu optimist, i znam da će sve ovo kad-tad proći, jednostavno moram tako da se ne prepuštam nekim depresivnim mislima, nastojim se okupirati malim stvarima kao što su vježbanje, šetnje, kuhanje, sviranje klavira, čitanje ili gledanje filmova, učenje stranog jezika.
Kako danas izgleda vaš dan?
- Jutro mi je uvijek rezervirano za trening, zatim prošećem Chaku, nakon toga su neke dnevne obaveze, sastanak ili studio, priprema ručka, u popodnevnom terminu putem Skypea se čujem sa sestrom Petrom koja je u San Franciscu, navečer opet šetnja psa, te vrijeme prije spavanja rezervirano je za neku dobru seriju ili film. Dosta rutinski, ali ovaj zimski period mi ne dopušta nešto više od toga.
Gastronomija je ono što vas uz glazbu najviše zanima. Kuhate li, i što vam najbolje ide od ruke?
- Kuhanje me relaksira, pustim si neku dobru glazbu i eksperimentiram. Neki put pripremam spizu od onoga što je ostalo u frižideru, a neki put se baš nabrijem na specijalitet, često posegnem za nekim azijatskim jelom koje inače najviše volim jesti.
Jeste li pronašli način da se unatoč svemu družite s prijateljima?
- Naravno, družimo se po kućama, napravimo neku večericu i igramo društvene igre. 'Ispalio' bih na živce da se ne mogu vidjeti s njima, nije često, ali u skladu s mjerama prakticiramo kućne sjedaljke.
Imate li nekih planova ili snova koja biste željeli ostvariti?
- Uvijek sanjam i planiram, još od malih nogu (hahaha). Ovih dana sa svojom menadžericom počeo sam kovati planove oko koncerta u Zagrebu u sklopu promocije novog albuma koji će izaći čim se stvari vrate u normalu. Nadam da ću tada ispuniti jedan od svojih snova, a to je plivanje s morskim psima.
I za kraj, u kojem smjeru se vidite u glazbenoj budućnosti?
- Smjer je već postavljen, samo treba i dalje ustrajati i biti uporan u naumu. Neću previše odstupati od već prihvaćenog, publici ću i dalje pružati zabavnu, veselu, duhovitu, emotivnu i temperamentnu glazbu poput 'Ludilo brale' i 'Ae'. No u konačnici što više koncertnih nastupa kako u Hrvatskoj, tako i u regiji su čemu težim, samo neka se sve što prije vrati u normalu i svi ostanemo zdravi, kako fizički, tako duhovno i mentalno.