Ma to je samo nominacija - skromno počinje razgovor Goran Bogdan, prvi hrvatski glumac nominiran za Europsku filmsku nagradu.
Iza njega je odlična godina, za ulogu u filmu "Otac" pokupio je već niz priznanja na stranim festivalima, ali i onu na najvećem domaćem, Pula Film Festivalu. Osim Zlatne arene za njega, sam film prvi put u povijesti dobio je prosječnu ocjenu 5.0, ali i nagradu publike Zlatna vrata.
Bogdan će se ipak složiti da je i nominacija sama po sebi velika stvar.
- Zvuči kao klišej kad kažem da je velika čast, ali to je i više od velike časti, što su prepoznali to što smo redatelj Srdan Golubović i ja radili. Dugo smo pripremali i radili taj film i izašao je u najnezgodnije vrijeme, prije korone. Trebao je izaći nakon nagrade publike u Berlinu, ići u distribuciju po cijelom svijetu. Nakon tisuća solucija, ipak su sve zatvorili i ništa se nije dogodilo, no nadam se da će barem na ovaj način, preko nagrada, naći put do svoje publike. Barem da se gleda online - nada se glumac.
"Otac" je, više je puta naglasio, možda i najzahtjevnija uloga u njegovoj karijeri. Pa se u nju dao otvoreno, s dušom i beskrajno.
Taj moment posvećenosti istinitoj priči o siromašnom, nezaposlenom ocu koji, nakon što mu socijalna služba oduzme djecu, iz malog sela na jugu Srbije pješice kreće prema Beogradu iznijeti svoj slučaj samom ministru, prepoznala je i Europska filmska akademija.
Saznao u vožnji
Vijest o nominaciji, glumca je zatekla na autoputu od Beograda prema Zagrebu, jer paralelno snima seriju "Područje bez signala" u Hrvatskoj i "Vreme zla" u Srbiji.
- 'Otac' je istinita priča, odnosno film je rađen prema motivima te priče, pa je tu određena doza dužnosti koja se mora ispoštovati prema tom čovjeku i njegovom putu. Ne smije se previše razmahati, nema tu puno glumačkih pomagala, štaka, nego ići u srž. No, radeći s njim bio sam presretan. Klinci u filmu, koji igraju moju djecu, potpuno su me oduševili i jedva čekam da publika vidi što su napravili oni i Srdan. Baš sam zadovoljan, nekako usprkos koroni, film je uspio pobrati dosta toga, dobro igra po festivalima - iskreno će Bogdan.
Posebnu težinu ulozi u "Ocu" daje i činjenica da ju je trebao igrati pokojni Nebojša Glogovac.
- Glogovac nam je svima bio uzor i prijatelj i to je bilo dodatni uteg na ramenima, ali njemu, u čast i slavu, ovo sve i posvećujem, na jedan način - naglašava.
Baš kao i vijest o nominaciji i samo proglašenje vjerojatno će dočekati na relaciji Zagreb - Beograd, jer upravo ta dva odredišta mijenja svakih pet-šest dana. Kako kaže, neizvjesnost oko snimanja u vrijeme lockdowna, zamijenila je svojevrsna hiperprodukcija. Usporedno snima "Vreme zla" i "Područje bez signala", ali, smije se, nema šanse da pomiješa uloge.
- Vrlo su različiti projekti, nebo i zemlja, pa nema te bojazni. Obje serije su na temelju literature, jedna po romanu Roberta Perišića, druga po trilogiji Dobrice Ćosića 'Koreni', 'Vreme smrti' i 'Vreme zla'. Moj Bogdan Dragović je čovjek koji je izgubio ideale, komunist između dva rata. Serija me malo podsjeća po vremenu radnje i nekim opredjeljenjima na 'Senke nad Balkanom' što se tiče ideologije.
Zanimljivo je raditi i teško glumiti čovjeka bez ideala, kojem su ideale oduzeli, koji negira sam sebe i svi ga drugi izdaju. Sasvim je suprotna stvar u 'Području bez signala', genijalnom djelu Roberta Perišića koje je prevedeno na šest jezika. O njemu je pisao i Jonathan Franzen, ali i New York Times, a u Engleskoj i Americi je bio veliki hit. Ljepota je i lakoća glumiti takvu literaturu, treba se samo upustiti u nju - govori Bogdan.
Za "Područje bez signala" smatra da će biti hit u cijeloj regiji.
- Impresivna glumačka ekipa, a redatelj Dado Matanić. O njemu ne treba posebno govoriti. Dado je prijatelj, car, Dado kida, to je pokazao u svemu što je dosad radio i stvarno mi je gušt što sam opet s njim. Atmosfera na setu je toliko dobra, dobri su i energija, ljubav, inspiracija, dobra je gluma. Tu su Krešo Mikić, Slavko Štimac, Jovana Stoiljković, Rene Bitorajac, Izudin Bajrović, Stipe Radoja, Tihana Lazović, genijalna glumačka ekipa, radimo stvarno dobru seriju. 'Vreme zla' i 'Područje bez signala' su dvije različite epohe, potpuno dvije različite ekipe, dvije druge atmosfere, arhetipski drugačiji načini glume, tako da to olakšava rad - objašnjava glumac.
Doduše, ta dva projekta nisu bila zamišljena da idu istovremeno, no zbog lockdowna svi su se planovi poremetili, a remete se i dalje.
- Stalno imamo pauze u snimanjima, hodamo kao po jajima, ali što je tu je. Svi iskorištavamo priliku da odradimo što više prije, ne daj Bože, novog lockdowna. Novo normalno je na snazi, nema ni starih uzusa, ali ni starih kukanja, sretni smo i zahvalni što snimamo. Glazbenicima je gotovo sto posto onemogućeno djelovanje, a mi ipak možemo raditi uz pridržavanje mjera. Sve je u skladu s propisanim, nema drugog izbora. No, uopće nije teško ono što se mora. Nije tako samo meni, svima je tako - pomirljiv je Bogdan.
Zbog čitave situacije, dosad je triput završio u samoizolaciji.
- Odmaram se uglavnom. Ne želim od toga raditi neku blasfemiju ili tragikomediju, nešto spektakularno. Kako svima, tako i meni. Uopće se ne bunim, ne kukam. Doduše, stres je jer se ne može ništa planirati, sve je od danas do sutra. No, Bože moj, sretan sam da radim uopće, neću reći ni riječi. Dobro je, super je - kaže.
U Srbiji je nedavno završilo emitiranje serije "Močvara", u kojoj Bogdan ima značajnu ulogu, a upravo ta rola dodatno pridonosi različitosti likova koje igra.
Godina puna nagrada
- Sam težim ktome. Tako je meni zanimljivije, tako se ja zabavljam. Dijametralno su suprotne, ali uloge su posao i to mi je dužnost odraditi. No, sretan sam jer sam stvarno imao sreće da su se potrefili dobri projekti za redom. Zahvaljujući svima nama, koji smo radili posvećeno. Bože, pričam kao neki nogometaš poslije utakmice. Ponosan sam i na 'Oca' i na 'Oazu', koja je dobila nagradu na festivalu u Veneciji. Sve se to dogodilo ove najluđe godine. Serija 'Močvara' je dosta mračna, teška priča, nije za široku publiku, ali ponosan sam na tu ulogu i sretan kako je to sve ispalo. Publika je oduševljena njome, barem ova kojoj je namijenjena. Ako bude sve u redu, trebala bi biti i druga sezona - napominje.
Godinama živi na relaciji Zagreb - Beograd, na putu između potpuno dva različita, ali njemu draga grada. - Baš zbog toga što su različiti mi je najveći gušt. Imam sreće da živim ovako jer kad sam slušao stare glumce s područja bivše Jugoslavije, kako su živjeli, to je to. Sretan sam što mogu kombinirati Zagreb i Beograd jer u kombinaciji daju najbolje od jednog i od drugog. Sretan sam što sam dio te neke zajedničke koprodukcijske kulture. Mislim da je to dobro. Cijela regija je to, a veće tržište je uvijek bolje, pogotovo u domeni kulture. Zadovoljan sam i sretan da mogu raditi i u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori - nabraja.
Otvoren i iskren jednako je omiljen u svim dijelovima regije.
- Vjerujem da ono što nosim, meni bliski ljudi to i vide. Tu je moja publika, ja bez publike ne bih postojao. Moj glumački poziv je bez publike uzaludan i ne postoji. Vjerojatno se slični prepoznaju, tako da smo moja publika i ja u simbiozi, kao rodbinskoj vezi. Činimo skupa jednu cjelinu. Ja sam bez nje tek polovica, a ona bez mene i može - smije se Bogdan.
Novi tajni angažmani
Jedno od najnezahvalnijih pitanja za glumca je koja mu uloga posebno znači.
- 'Močvara' i 'Otac' su me se najviše dojmile, ali one su i najfriškije, pa su i najbolje u sjećanju. Kao što sam više puta rekao, citirajući kolegicu Kseniju Marinković: 'Najdraža mi je ona uloga koju radim trenutno'. Uvijek je to ono što je aktualno.
Višestruko se dokazao u projektima svjetske produkcije, poput serije "Fargo", "Posljednje pantere", a čim to situacija s pandemijom bude dopuštala smiješe mu se i nove uloge izvan granica regije.
- Ide to pomalo. Sad je sve stalo zbog korone, ali vidim po castinzima koje dobivam, da se nešto počelo pokretati i vani. Ide to u dobrom smjeru. No, dok ne bude crno na bijelo, ne želim ništa govoriti. Nisam praznovjeran, ali ne volim izlijetati - tajnovit je glumac.
Prvi put ovog ljeta njegov tradicionalni glazbeno-teatarsko-književni festival u Širokom Brijegu, West Herzegovina Fest, koji je iz godine u godinu sve više rastao i postao jedan od eminentnijih na ovim prostorima, zbog korone nije održan.
- I dan-danas žalim što se nije održao. Ali baš zato sam nabrijaniji na ovaj sljedeći. Nadam se da će do proljeća cjepivo uspjeti i da ćemo ga na ljeto održati i bit će još stariji i bolji u svakom pogledu - najavljuje.