Naš istaknuti glazbenik, skladatelj i tekstopisac Neno Ninčević prije nekoliko se godina odlučio posvetiti isključivo stihovima, i ne ulaziti više u studio. No, slučajni pronalazak mobitela na kojem su pjesme koje je svojedobno radio s tragično preminulim prijateljem, legendarnim Rajkom Dujmićem, iznimka je zbog koje će s velikim guštom i entuzijazmom iznova sjesti u studio i posvetiti se skladanju.
U kutiji šampanjca
Na albumu koji će biti najbolji mogući hommage jedinstvenom Dujmiću, uz Nenu će sudjelovati najveća imena domaće glazbene scene.
- Bila je to, što bi rekao Zdravko Čolić, zima s puno snijega, prije pet, šest godina, i znam da je Snježana zvala pitajući bih li imao snage da s Rajkom napravim neke pjesme. Rekla je i da bi ga ona vozila k meni, jer Rajko neko vrijeme nije vozio. On i auto nisu bili prijatelji, pa me čudilo da je uopće sjeo za volan kad se dogodila tragedija. I zaista ga je redovno dovodila i nevjerojatno je koliko je u tom trenutku bio koncentriran.
Desetak dana intenzivno smo svakodnevno radili, i ispadalo je sve bolje i bolje. Bio je u top formi i kondiciji za rad, nije bilo momenata da presiječemo pjesmu na pola i kažemo: “OK, nastavit ćemo sutra”. Što smo taj dan počeli, to smo i dovršavali. Snimali smo to u moj mobitel na diktafon, ali niti jedan od nas nije bio baš tehnički potkovan, pa bih mu ja snimke slao na njegov mobitel, koji je nestao.
Prebacivao je to na laptop, ali sve je ostalo u nekim šiframa, i to više nitko nije mogao otvoriti. Spali smo samo na moj stari mobitel, a ja gubim i puno veće stvari. Tražili smo ga bezuspješno prije Rajkove smrti, i onda sam ga, u jednom trenu, našao. Mobitel je bio metar i pol od mene, u kutiji šampanjca iz nekih sretnijih vremena, zajedno s dokumentima. Kad sam poslušao pjesme, rekao sam sebi: “Majke mi, pa ovo je dobro” - prisjeća se Ninčević.
Tandem
Sretnu vijest odmah je javio Dujmićevoj supruzi Snježani, a ona je prenijela Rajkovom sinu Tinu i ostalim nasljednicima. Kad obitelj dogovori sve detalje, kaže Ninčević, odmah počinje raditi na albumu.
- Imamo deset pjesama, i za većinu mislim da bi ih trebalo otpjevati više izvođača, zato što ima puno njih koji bi htjeli na neki način odati počast Rajku. To su većinom umjetničke pjesme, nisu megakomercijalne, jer je on to od mene u tom momentu tražio, a ja sam jedva čekao da netko pita da napišem nešto malo drugačije.
Rajka već dugo komercijala nije zanimala, pa bi bilo dobro da svaku pjesmu pjeva dvoje, troje, pa i četvero izvođača, kako bi te pjesme ostale živjeti za sva vremena. Ima tu čak i Dalmacije u nekoliko pjesama, i zanimljivo je kako ju je on doživljavao.
Ja sam cijeli život komponirao Dalmaciju, a ovo je Dalmacija a la Rajko. On je ima u nekom pop prizvuku, i zaista je zanimljivo to čuti. Ja sam već tu osjetio Intrade, plus Tedi Spalato, plus Karan. Neka svatko otpjeva po nekoliko taktova. Ako već radimo, hajdemo napraviti hommage kako valja - napominje Ninčević.
Ostatak albuma je, otkriva, vrlo kvalitetan, pa čak i malo teži pop.
- Volio bih tu čuti i Ninu, Vannu, Jacquesa, puno Tonyja i drugih izvođača. Apsolutno tu vidim i Kalembera, no kad bih nabrajao sve koji su mi u glavi, ovaj bi intervju trajao do sutra. Jako se radujem tome, a dobili smo potvrdu i našeg dragog prijatelja Nikše Bratoša za dio aranžmana, Ante Gelo je tu, Fedor Boić, vrlo ozbiljni aranžeri.
Neke od pjesama zahtijevaju i da s nekim aranžerom sjednem sedam dana i uobličim ih. Ipak je to na mobitelu u jednoj klavirskoj liniji, a ja jedini sad razumijem što smo mi htjeli tada napraviti. Kada bih vama to pustio, mislili biste da nešto fali, ali ne fali, sve je napisano, a meni je u glavi kako bi to trebalo zvučati - objašnjava.
Ovaj itekako iščekivani album Ninčević se nada objaviti do kraja godine.
- Izaći će kompletno izdanje, jer nisam za to da idemo pjesmu po pjesmu, nego da napravimo jedan CD u čast Rajku, jer ako je itko to zaslužio, to je on. Živio je za glazbu i živio je glazbu. Ništa osim te glazbe nije ga previše zanimalo - siguran je Ninčević.
On i Dujmić godinama su bili odličan tandem, koji potpisuje neke od najvećih domaćih hitova.
- Napisali smo dosta pjesama i, nažalost, tu ima i dosta njih koje sam radio pod nekim pseudonimima, no ima i dosta njih koje smo potpisali zajednički. Mi smo jednostavno bili prijatelji, i kada god bih radio s njim, osjetio bih nevjerojatnu lakoću stvaranja. Lako mi je pisati kad radiš to s nekim tko zna što hoće, i tko to zna izraziti. Često mi se događa da me netko angažira, i da je to zapravo mučenje - iskren je glazbenik.
Prije nekoliko godina zato je i prestao komponirati. Umorio se, kaže, od studija, i vratio se svojoj prvoj ljubavi, a to su stihovi.
- Komponirao sam oko 600 skladbi u životu, i zaista mi je bilo dovoljno glazbe i studija. Otkad sam se vratio stihovima, najsretniji sam na svijetu. To radim s lakoćom, ali s ljudima koji znaju što od mene žele. Puno se puta dogodi da dođe neko veliko ime, i izmrcvari te jer taj glazbeni predložak koji je donio traži teške stihove, a onda se čovjek umori. Shvatite kako hoćete, ali teže je napisati loše nego dobro. To te iscrpi, a kod Rajka je ta melodija bila kao kod Mozarta, sve se razumjelo. Iza sebe imam nešto više od 1500 tekstova, i sada sam sretan sa stihovima.
Umorio sam se od studija, čekanja kad će doći gitarist, objašnjavanja što će svirati, pa dolaze backovi. Onda njih polomiš da pjevaju četiri, pet sati, a to su ljudi koji zaista pjevaju kao zvijeri, no neka pjesma traži osam do deset kanala, pa ti slušaj je li onaj treći u troglasu falš ili nije. Moraš biti strahovito koncentriran. To je za godine kad ti je 35, 40 i koju, ali u mojim godinama, a 59 mi je, umoriš se od toga. Kad mi netko dođe po stihove, meni je to, kad mi krene, nekad pola sata, nekad dva sata, što je maksimum koncentracije koju mogu dati od sebe - tvrdi Ninčević.
Smirenje u koroni
U vrijeme korone, kad je glazba u jako teškoj poziciji, pisanje stihova najbolji je mogući bijeg.
- Mene to smiruje. Sigurno je da se u poslu koji radim ne mogu raspisati. Neki dan su komentirali Balaševića, koji je mega svjetski talent, međutim, on je sam sebi zadavao glazbenu formu i imao je dovoljno prostora, a meni se nekad dogodi da mi netko dođe s melodijom i da mi na početku refrena tri jednosloga i nakon toga dvoslog, pa ti napiši nešto. Trebaš jednu zadanu formu, i koliko god ljudi mislili da je zabavna ili pop glazba manje vrijedna od nečeg drugoga, vjerujte, puno je teža za pisanje stihova.
Zaista moraš biti iskusan i talentiran, i moraš imati živce kao konj kad ti dođe ta-ta-ta, ta-te, i izvoli, napiši hit. Ljudi misle da mogu, počnu, probaju, pa odustanu. No, sad sam sretan u tom kontekstu, i samo ću radi Rajka i našeg dugogodišnjeg prijateljstva, ponovno ući u studio - naglašava.
S druge strane, u posljednje dvije godine itekako je zadovoljan otpjevanim stihovima koji nose njegov potpis.
- Definitivno mi je bilo najdraže ovo što smo Branimir Mihaljević i ja radili za Bebeka “Ako voliš ovu ženu”, gdje Oliveru moramo kazati jedno veliko hvala. Našla su se tu dva ogromna imena. Drag mi je i ostatak suradnje s Bebekom. Sretan sam jako s Frankom, pogodili smo desetak hitova zaredom. Ono što ljudi možda ne znaju, ali tu je i fenomenalna suradnja s prvim slovenskim autorom Raayem.
U dvije godine napravili smo jednu megazvijezdu Luku Basija, koji je davno prešao granice Slovenije. Kako bi se uopće moglo pojmiti što se dogodilo s Lukom Basijem, dovoljno je reći da je imao 2020. dogovorenih više od sto koncerata. To se teško može dogoditi i nekoj megazvijezdi. Ima projekata koji su mi puno značili, radio sam s više od 50 izvođača u ove dvije godine, no ovo mi je ostalo najdublje - nabraja Ninčević.
Iza korizme
Od njega 70-ak izvođača redovito uzima stihove, pa ga iza korizme, vjeruje, očekuje veliki posao.
- Jako sam željan posla jer u ovoj se godini dva mjeseca ništa nije radilo, to je horor i za puno veću tvrtku od moje, i za puno većeg frajera od mene. Od glazbe se može živjeti dobro, ali ne može se živjeti luksuzno. Što se tiče autora, dobro živi nas troje ili četvero, koji imamo ogromne opuse, ili koji radimo ogroman broj pjesama svake godine iznova, jer ZAMP funkcionira odlično, no ako nema novih djela, vrlo brzo se događa pad u prihodima. Sada živimo na razini režija, nažalost, kao i ostatak Hrvatske, od 1. do 1., što je meni sasvim OK, jer ja se odlično snalazim i s kavijarom i Bollingerom, ali jednako mi je dobar i burek - smatra glazbenik.
Unatoč uspjehu “Naše bile štorije”, u novi se mjuzikl ipak ne bih upuštao.
- “Bila štorija” uzela je puno vremena i emocija, ali i novca. Oni koji nemaju potporu države ili grada, ne mogu uspjeti. Ja sam inače protiv svih potpora, pa je čak, kao tvrtka, nisam uzeo ni zbog korone. Nemam ni status slobodnog umjetnika, premda sam ga zaslužio prije 30 godina, no ne mogu sebi dozvoliti da mi država plaća zdravstveno i socijalno, osjećao bih se kao prevarant. Ako nisam to u stanju sam izvući, bolje da me nema - zaključio je.