Naša čuvena glazbena diva, 82-godišnja Tereza Kesovija večeras je postala – časnica. I to ne bilo kakva.
Veleposlanik Republike Francuske u Republici Hrvatskoj Gaël Veyssièren uručio joj je prestižno odličje Časnika reda umjetnosti i književnosti na svečanom domjenku u njegovoj rezidenciji na Tuškancu gdje, su veleposlanik Veyssièren i njegova supruga Anthi ugostili 60-ak visokih uzvanika.
Došla je Terezina obitelj, sin Alan sa suprugom Ljiljanom, a unuka Mila, koja nalikuje Terezi, u javnosti se po prvi put pojavila u pratnji svog dečka, Filipa Marinića. Stigao je i Terezin bivši suprug, glazbenik Miro Ungar sa suprugom Sarom, kao i Terezina najvjernija prijateljica, također pjevačka diva Gabi Novak te njezina velika uzdanica, odvjetnica Gordana Miljević.
Podržao ju je i pjevač Aljoša Šerić sa suprugom Antonijom Matković Šerić, kao i Jacques Houdek te poznati lovac na antikvitete Jura Gašparac.
Uz vodstvo Dallas Recordsa, na proslavi u rezidenciji veleposlanika bio je glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić u pratnji Uršule Tolj, urednice i šefica naše delegacije na natjecanju za pjesmu Eurovizije, a susreli smo i čeličnu Lady Zabavnog programa HRT-a, Kseniju Urličić te voditeljicu Danielu Trbović.
Među visokim uzvanicima bila je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, krapinsko – zagorski župan Željko Kolar te Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“.
Ordeni se nižu
Svi su htjeli fotografiju s Terezom, koja je zračila elegancijom u zelenom odijelu i dugom kaputu, do koje je bilo gotovo nemoguće doći. No, nakon javljanja uživo u Dnevnik HRT-a, uspjeli smo nakratko porazgovarati s njom.
Kako se osjećate kao časnica?
- Netko mi je danas iz ambasade rekao da sam mu najdraža časnica... Simpatično mi je to! Ne znam, ha, časnica, lijepo zvuči, a sad odnosi li se to na mene, ja ne znam, ako mislite da da, ja sam počašćena! Ja samo nosim orden... Imam još jedan doma, istina, ali nije tako lijep kao ovaj! Ovaj je cijeli zlatni.
Ma vi ste i časnica i vitez i diva i legenda... Sve.
- Jako sam zahvalna i radit ću i dalje ovako kako sam radila dosad. Sve dok me onaj gore ne pozove. Nemam više baš puno vremena, ali toliko koliko imam, dobro ću ga iskoristiti. Ukoliko više nikada ne dobijem niti jedno priznanje, meni je ovo dovoljno za cijeli život koji je preda mnom.
Dugo godina ste živjeli u Parizu, no uvijek ističete da Konavle imaju posebno značenje za vas. Jeste li vi onda prije svega Konavoka ili ipak možda Parižanka?
- Ma, Konavle su moj iskon i moj povratak, to ja tako kažem, a i Dubrovnik je moj grad. Ja sam ponosna Konavoka, to je neopisiv kraj. Slavni George Bernard Shaw nakon što je 1929. posjetio grad podno Srđa rekao je: 'Ako želite vidjeti raj na zemlji, onda odite u Konavle'.
Oduvijek zračite elegancijom i imate besprijekoran stil stoga svakako odajete dojam šik Parižanke, poput Coco Chanel. No, osjećate li se poput Parižanke? Ipak ste 20 godina živjeli u Parizu, u kakvom vam je sjećanju ta zemlja?
- Meni jako nedostaje Francuska jer ja Francusku imam u svom srcu i imat ću je cijeli život. Ona za mene znači puno više od zemlje.
Kako, odakle, vi uvijek, svaku pjesmu uspijete donijeti s toliko jakim emocijama? Primjerice, na pjesmu “Moja posljednja i prva ljubavi” malo tko uspije suzdržati suze.
- Ima nešto što sam ja rekla svom aranžeru Goranu Kovačeviću Gorkom, da ja uvijek svaku pjesmu drugačije pjevam. Da je pjevam deset puta na dan, ja ću je drugačije otpjevati jer svaki put nađem nešto drugo. Isto kao što i u publici u dvorani nađem nekoga tko me inspirira. Ta pjesma ima taj jedan tekst koji ljudima puno znači, a i meni znači bez obzira na to što ja ne bih nikada rekla baš te riječi. Kemal Monteno je to napisao i ja sam to davno snimila, ali i danas pjesma živi.
A jeste li imali velike ljubavi u životu?
- Pa, jesam da... Bile su neke veće, neke manje... Nisu baš sve bile velike jer ne možeš sto puta voljeti istim žarom. Pazite, o tome govori i moja pjesma koju smo večeras premijerno predstavili.
Pjesma se zove 'Kilimandjaro sans neige' (u slobodnom prijevodu, 'Kilimandžaro bez snijega'), a nezamislivo je da jedna visoka planina poput Kilimandžara nema snijega. A zašto ga nema? Snijeg se počne otapati.. Isto tako dvoje mladih se strašno vole, u ovom spotu to su divni Frano Mašković i Judita Franković, oni se obožavaju... Međutim, dođe trenutak kada on s cigaretom i čašom u ruci prolazi mimo nje i ne vidi je, a ona pije sedative da se umiri. Ljubav je počela jenjavati, a snijeg se počeo topiti.
Kada ste posljednji put bili u Parizu?
- Bilo je tu puno prije korone, sjećam se da su bili neki nemiri. Iako, francuski nemiri koje ja najbolje pamtim su oni 1968. kada su se pobunili studenti. Ja sam u svom lijepom Mercedesu izlazila iz jedne ulice na Champs-Élysées, a navalili su na mene, počeli lupati, vikati o prljavoj buržoaziji... Uhvatio me strah, mislila sam da će me baciti iz auta van. Bilo je to vrlo opasno vrijeme.
Imate li neku svoju rutinu kada dođete u Pariz?
- Kad dugo živiš tamo, onda ti je rutina da samo što ljepše provedeš to vrijeme koje provodiš u tom gradu i nadaš se da ćeš ga imati dovoljno. Uživam u tipičnim francuskim jelima. Recimo, meni jedan doručak ne može proći bez pravog croissanta. Ovo što mi imamo, to nije loše, ali nemojte mi stavljati čokoladu unutra, lijepo vas molim... To onda nije to. To nije croissant au beurre, onako fini na putru, on je zaista samo u Francuskoj savršen.
Deset minuta prošlo je u času, nismo se ni okrenuli, a Tereza je već nešto žustro na francuskom objašnjavala veleposlaniku i njegovoj supruzi pozirajući na trijemu fotografima.
Odrastanje sa slavnom majkom
Za to vrijeme, mi smo porazgovarali s Terezinim 58-godišnjim sinom Alanom Kesovijom kojeg je dobila s pjevačem zabavne glazbe, danas 84-godišnjim Mirom Ungarom s kojim je bila u braku od 1962. do 1973. godine.
Kako je bilo odrastati kao sin takve jedne dive?
- Ha, kako bih vam rekao, s tim se rodite pa to smatrate normalnim. Iako sam svjestan da je mama imala poseban napor da uz karijeru bude i majka što je stvarno bila i jest. Sretni smo što ju imamo i svjesni smo, iako smo to nekada smatrali normalnim, a sada smo svakim danom sve svjesniji da ju je velika privilegija imati ovakvu živu i zdravu i tako aktivnu.
Sjećate li se tog momenta kada ste shvatili da vam je majka slavna osoba?
- Nije mi to bilo baš ugodno jer ljudi te razvlače, ali svjestan si da je to neminovno. Obožavao sam dolaziti na Splitske festivale jer to je bilo uvijek ljeti, a ja sam prvih 11 godina života živio u Francuskoj, pa bih ljeti dolazio na Jadran pored Šibenika gdje smo imali vikendicu. A Splitski festival je bio početkom srpnja, na početku dopusta i onda bi me mama, kako je bila željna provoditi vrijeme sa mnom, vodila sa sobom u Split pa sam ja odrastao u krilu velikih pjevača, slušajući sve te najljepše pjesme 70-ih godina, valjda sam im svima bio simpatičan, jedini dečkić koji se tamo motao.
Čega se najradije sjećate iz perioda kada ste živjeli u Parizu?
- Ja sam kao dijete obožavao putovati i zapravo sam jedva čekao da budu neke turneje na koje ja mogu ići, pa bih pamtio imena naselja, interesirao se za sve, na kraju sam se kao odrasli čovjek i sam počeo baviti turizmom.
Jeste li i vi naslijedili glazbeni talent?
- Glupo je za sebe pričati, ali svi vele da imam dobar sluh. Ali da bi čovjek bio glazbenik to nije dovoljno, treba voljeti i željeti baviti se time, a mene to nikada nije privlačilo.
Ministrica ljubiteljica šansona
Nakon što smo saznali da Alan ne planira zapjevati sa svojim roditeljima te da se možemo prestati nadati tom spektaklu, o Terezi smo razgovarali i s ministricom Ninom Obuljen Koržinek.
- Željela bih čestitati Terezi na ovom velikom odličju koje sam i sama prije nekoliko godina primila i znam koja je to čast. Terezu poznajem cijeli život. Osim što je velika pjevačica i što smo odrasli uz njezinu glazbu, ona je dugogodišnja prijateljica moje obitelji jer i potječemo iz istog grada. Nekako, cijeli život smo bili bliski i zaista mi je drago da je dobila ovo priznanje jer onoliko koliko je napravila i dala hrvatskoj kulturi i umjetnosti, ja bih rekla da je jednako toliko sebe i svog talenta dala i francuskoj umjetnosti stoga mi je posebno drago da je to francuska ministrica prepoznala i dodijelila joj ovo visoko odličje – rekla je.
No, nije mogla izdvojiti najdražu Terezinu pjesmu.
- Teško mi je reći koja njezina pjesma u meni budi najviše emocija, možda zato što sam i sama vezana uz francusku kulturu. Jako sam cijenila i voljela njezine interpretacije francuske šansone jer, naravno, uz sve pjesme koje su je obilježile, posebno pjesme njezinog velikog prijatelja i našeg sugrađanina Đele Jusića, ipak mi je možda posebno drag taj dio njezinog opusa koji je vezan uz Francusku – otkrila nam je ministrica.
Alemka - Terezin fan od djetinjstva
Među uvaženim gostima, s maskom na licu, zamijetili smo i ženu koju smo posljednjih godinu dana češće gledali u medijima nego slavnu Terezu. Riječ je, dakako, o profesorici Alemki Markotić.
- Tereza i ja imamo neku vrstu prijateljskog odnosa i jako mi je drago što je dobila ovu nagradu. Još kao dijete sam ju jako voljela i išla na njezine koncerte i evo, prije desetak godina smo se stjecajem okolnosti oko njezinog zdravlja upoznale i sprijateljile stoga mi je čast što me danas pozvala na proslavu – rekla nam je Markotić.
Tereza prva pružila ruku Jacquesu
Osupnut ponosom i pun lijepih riječi za Terezu bio je i Gospodin Glas koji je na event ovog sparnog poslijepodneva došao opremljen visokom tehnologijom - malenim ručnim ventilatorom, dok smo se mi drugi hladili po starinski – mašući lepezama i papirima.
- Mogu samo reći da je privilegij i biti njezin suvremenik. Iako smo generacijski daleko, toliko smo bliski srcem. Privilegij je što je mogu zvati svojom prijateljicom.
Tereza je jedna od prvih glazbenih legendi koja je meni pružila ruku na neki način na samom početku moje karijere. Doduše, prvi je bio Vinko Coce, koji je naš zajednički prijatelj. Kada sam 2002. snimio svoju prvu pjesmu zvao me na svoj koncert da mu budem gost, a Tereza je jednako tako usko prijateljevala s njim, tako da nas on zapravo veže. Tehnički, Terezu sam upoznao s 12 godina prilikom jednog domjenka u Lisinskom, ali ona se toga sigurno ne sjeća. No 2003. kada sam pjevao u Dubrovniku u jednom klubu gdje je ona došla s društvom na piće, pomno je osluškivala svaku moju notu, pa smo se tada i upoznali, a već sljedeće godine sam bio gost na njezinoj festi. Ona je kao i ja, odmah u glavu i odmah u zagrljaj, bez okolišanja. Sada se već stvarno mogu pohvaliti s puno prilika gdje smo skupa i pjevali i družili se. Strašno sam ponosan na njezinu neuništivu volju i umjetnički nerv koji ju gura dalje i dalje. Samo neka nas i dalje časti svojim umjetničkim biserima, baš je neponovljiva – rekao nam je Jacques Houdek.
Domjenak koji je trebao biti kratak, na kraju je potrajao gotovo četiri sata, a vrhunac večeri je svakako bio sam čin dodjele odličja.
Životni put i iznimna postignuća
Govor veleposlanika Republike Francuske u Republici Hrvatskoj Gaëla Veyssièrena prenosimo u cijelosti:
- Draga Tereza, iako ste večeras okruženi prijateljima koji vas jako dobro poznaju, dopustite mi, s obzirom na to da tako nalaže protokol, da se zajedno prisjetimo vašeg životnog puta i iznimnih postignuća zbog kojih vas je francuska vlada još jednom odlučila odlikovati.
Rođeni ste u Dubrovniku i upravo u zboru katedrale svog rodnog grada napravili ste prve korake u svijetu glazbe. Godine 1954. osvojili ste glavnu nagradu na natjecanju mladih glazbenika u Ljubljani. Nakon završetka studija flaute na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji postajete solistica u simfonijskom orkestru. Krajem 50-ih godina odlučujete se okrenuti pjevačkoj karijeri, To nas ne čudi jer, kao što svi dobro znamo, vi ste pjesma.
Vaša iznimna muzikalnost i vladanje pozornicom, poseban timbar vašeg glasa i vaša snažna osobnost vrlo brzo vam otvaraju vrata prema međunarodnoj karijeri, a upravo u Francuskoj će se ostvariti vaš puni procvat.
Početak vaše francuske karijere događa se 1965. godine kada odlazite u Francusku na poziv Renée Lebas, proslavljene pjevačice francuske šansone koja je kasnije postala glazbena producentica. Selite u Pariz sa sinom Alanom i počinjete učiti francuski. Vaše pjesme u Francuskoj potpisuju prestižna imena – Serge Lama, Pierre Delanoe, Jean Renard i Michel Mallory – samo su neka od njih. Pariz će biti jedno od presudnih razdoblja vaše karijere, a svi oni koje ste tamo upoznali bit će jednako važni u godinama koje su uslijedile pa sve do danas, pritom posebno mislim na Sergea Lamu i vaše novije pjesme.
Tijekom tri tjedna nastupate na pozornici kazališta Bobino 1966. godine. Reakcije javnosti i kritičara vrlo su dobre. Na poziv princeze od Monaka, Grace Kelly, predstavljate Monako na Eurosongu. Premda već dobro poznati, tada postajete međunarodna zvijezda koja će iste godine nastupiti na pozornici Olympije.
Vaša najveća uspješnica, 'La chanson de Lara', tema slavnog filma 'Doktor Živago', postiže ogroman uspjeh te doprinosi tome da dodatno učvrstite svoju reputaciju u Francuskoj. U to vrijeme vas francuski tisak uspoređuje s Dalidom, ikonom glamura francuske šansone, redovita ste gošća na francuskoj televiziji te održavate brojne koncerte.
Istodobno nastavljate karijeru u tadašnjoj Jugoslaviji. Vaše pjesme 'Nono, dobri moj nono' i 'Prijatelji stari, gdje ste' zasigurno su najprepoznatljivije pjesme tog razdoblja. Sudjelujete na brojnim festivalima 70-ih i 80-ih godina. Postajete muza Splitskog festivala, a 'Nima Splita do Splita' ubrzo postaje himna ovog važnog festivala. Godine 1972. predstavljate Jugoslaviju na Eurosongu sa sjajnom pjesmom prigodnog naziva 'Muzika i ti', a nekoliko ćete puta biti proglašeni pjevačicom godine.
Godine 1988. u pariškoj Olympiji održavate jedan od vaših najboljih koncerata, čija je snimka u nekoliko navrata objavljivana u Hrvatskoj. Oči francuskog tiska uprte su samo u vas, opisujući vas poput 'zvijeri na sceni'.
Iskusili ste i mračno razdoblje ratova u Jugoslaviji, kao i Domovinski rat. 1991. godine vaš rodni grad Dubrovnik je pod okupacijom, vaša kuća u Konavlima opljačkana je i zapaljena. U tom razdoblju vi se zalažete za mir i održavate brojne humanitarne koncerte. 'Sutra je novi dan', pjesma je o budućnosti za koju nas pripremate s vama svojstvenim optimizmom, čak i u tim teškim godinama.
Do te mjere s publikom dijelite ljubav koju osjećate prema svojoj zemlji – 'C'est mon pays, mon amour' ('Ovo je moja zemlja, moja ljubav'), kažete nam na francuskom, kao i prema svom gradu, suncem okupanom Dubrovniku, da ste za cijelu jednu generaciju Francuza utjelovljavali ovaj napaćeni, ali nadasve čarobni grad koji i dalje oduševljava, o čemu najbolje svjedoči veliki broj turista koji ga posjećuju svake godine, kako je barem bilo prije zdravstvene krize.
Nakon rata snimate dirljive pjesme poput 'Pred tvojim vratima' i 'I ni me stra´', te nastupate 1998. zajedno sa Sergeom Lamom u dvorani 'Vatroslav Lisinski' u Zagrebu, na još jednom od koncerata koji su ušli u povijest.
Draga Tereza, Francuska – koja vas je tada već rado ubrojala među svoje prijatelje – dodjeljuje vam 1999. godine odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti. Na prijelazu stoljeća, mediji vas proglašavaju hrvatskom pjevačicom 20. stoljeća.
Nastavljate i dalje promovirati francusku šansonu. 2002. godine održavate dva prekrasna koncerta u Dubrovniku i Splitu zajedno s Michelom Legrandom, koji su zabilježeni na albumu 'S druge strane sna' snimljenom uživo tom prilikom, a koji će postići veliki uspjeh.
Godine 2005. nastupate na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta i Zagrebu, a 2006. godine ste počasna gošća Splitskog festivala.
Imate posebnu moć, muškarci i žene vam zavide što možete zaustaviti vrijeme, pa se tako 2007. godine vraćate na pozornicu Olympije s programom koji ćete nešto kasnije predstaviti u Lisinskom, koncertom pod nazivom 'Olympia u Lisinskom'.
2018. i 2019. godine ponovno se susrećete sa svojom publikom, svojim ljudima, kako biste proslavili 60 godina karijere uz dva iznimna koncerta u Zagrebu i Ljubljani.
U 2019. godini Hrvatska radiotelevizija prikazuje dokumentarni film posvećen vašem životu iznimne umjetnice i žene.
Potom dolaze teška vremena za umjetnike, no vi ne gubite nadu. Godine 2020. diskografska kuća Marianne Mélodie izdaje antologijski album na kojem se nalazi 46 pjesama koje ste snimili na francuskom jeziku; snimate i novu pjesmu 'Ima te', za koju će vaš prijatelj Serge Lama napisati francuski tekst pod nazivom 'Kilimandjaro sans neige'. Presretni smo što ćemo za nekoliko trenutaka imati priliku premijerno predstaviti videospot za ovu pjesmu.
Dopustite mi da prije zaključka citiram riječi kojima vas je opisao Serge Lama:
'Tereza – to je pogled, to je snaga, to je žar, top je čisti pokret. Najveća je to pjevačica europskog istoka i međunarodna diva. U 21. godini, imao sam sreću biti svojevrsnim vodičem ovoj iznimnoj ženi i veličanstvenoj pjevačici. Naše prijateljstvo traje otkako je kročila na tlo pariške zračne luke, Terezin je nastup poput velike drame, ona pjeva o boli svijeta, o boli ljubavi, ali i o toplini življenja. Ova kompilacija omogućit će vam ulazak u svijet ove velike umjetnice koju sam imao čast više puta odjenuti u ruho mojih stihova.'
Draga Tereza, dugi niz godina s velikom energijom i strašću radite na razmjenama između naše dvije zemlje. Francuska i frankofonija imale su posebno mjesto u vašem životu i vašem srcu. Vaše savršeno poznavanje i vladanje svim suptilnostima francuskog jezika i kulture izazivaju divljenje. Vi ste utjelovljenje veze srca i kulture što ujedinjuje naša dva naroda. Nikada niste podbacili u svojoj ljubavi prema Francuskoj te se sa zahvalnošću mogu prisjetiti kako ste pristali da u veljači ove godine, zajedno s ministricom kulture i sa mnom, na HRT-u otvorite proslavu stogodišnjice Francuskog instituta.
Danas, naravno, slavimo vašu umjetnost, ali i vašu karizmu, vašu predanost, vaše ljudske osobine, vašu vezanost za našu zemlju, Francusku, njezin jezik i njezinu kulturu. Kroz vaše pjesme može se upoznati i zavoljeti kako Hrvatsku tako i Francusku.
Omogućile su svima nama da malo lakše prolazimo kroz razna životna iskušenja, prebrodimo bol u srcu, udaljenost od onih koje volimo, ali i osjetimo potrebu da nastavimo živjeti te nikada ne odustajemo, čak i kada se čini da cijeli svijet posrće pred nama dosad neviđenom pandemijom. Uvijek smo, u tišini tuge, žalosti, ponekad i očaja, znali da možemo računati na vaš glas kada nam je zatrebalo hrabrosti da ustanemo. Hvala vam što ste nam, poput Alberta Camusa, omogućili da zamislimo Sizifa sretnim.
Gospođo Tereza Kesovija, u ime ministrice kulture Francuske Republike, gospođe Roselyne Bachelot-Narquin i u skladu s ovlastima koje su mi dodijeljene, uručujem vam odličje Časnika reda umjetnosti i književnosti – rekao je veleposlanik i prikvačio Terezi na zeleni kaput zlatno odličje.
Emotivna glazbena diva
I ona se potom obratila okupljenima.
- Prije svega, željela bih vam zahvaliti na ovim lijepim riječima, kao i na ljubaznoj gesti kojom ste me vi i Služba za suradnju i kulturnu djelatnost Veleposlanstva Francuske Republike u republici Hrvatskoj predložili za ovo počasno odlikovanje. Zahvaljujem i francuskoj ministrici kulture, gospođi Roselyne Bachelot-Narquin, koja me promaknula u čin Časnika reda umjetnosti i književnosti. Ovaj kulturni most koji povezuje naše dvije države istovremeno laska i obvezuje.
Vaša Ekscelencijo, gospodine veleposlaniče, kao što ste već istaknuli, moj odnos s Francuskom seže daleko unatrag. Francuska je bila zemlja koju sam odabrala za međunarodnu karijeru, ali i za nadahnuće zbog njezinog intelektualnog, kulturnog i društvenog života koji izuzetno cijenim.
Francuska u mom srcu ima posebno mjesto kao zemlja moje mladosti i uvijek snažnog nadahnuća. Činjenica da ovo priznanje, koje me je zaista dirnulo, dolazi iz Francuske, ispunjava me ponosom. Francuski jezik i šansona duboko su obilježili moj privatni i profesionalni put te me nikada nisu prestali oduševljavati.
Tijekom svih ovih godina, očaravajući svijet francuske glazbe i šansone za mene je postao puno više od profesionalnog poziva: neiscrpno polje učenja, trajno putovanje prema novim spoznajama, koncertne dvorane pune poznatih mi i srdačnih lica moje publike, kojoj sam se uvijek mogla vratiti. Imala sam nevjerojatnu sreću da se nikada nisam osjećala usamljeno u svom radu. I dalje sam okružena prijateljima i kolegama koji su redom briljantni i izvanredni te se osjećam počašćeno što sam imala priliku s njima dijeliti i ostvarivati snove, istovremeno gradeći odnos protkan podrškom, poštovanjem i povjerenjem. Priznanje koje mi večeras dodjeljujete pripada i njima – rekla je Tereza.
Kada je govorila o Francuskoj i prisjećala se svoje mladosti, teško je bilo ne zamijetiti suze koje su joj se nakupile u očima, a njezin uvijek snažan glas počeo je podrhtavati.
- Posebno bih željela zahvaliti na podršci koju sam dobila od sina Alana, snahe Ljiljane i unuke Mile te mojih bliskih prijatelja. U mojim očima, u ovom se priznanju odražava i njihova odanost i ljubav – dodala je Tereza na kraju, a svi su je ispratili gromoglasnim pljeskom.