Zabavno-kulinarski show Nove TV MasterChef itekako se zahuktao posljednjih dana, a za odličnu atmosferu na setu, ujedno i na ekranu ponajviše su zaslužna tri vrsna hrvatska chefa koji čine žiri u ovoj po mnogočemu posebnoj sezoni. Najmlađi među njima, no s jednako impresivnom karijerom iza sebe, ali i iznimnom životnom pričom je Stjepan Vukadin, inače chef poznatog splitskog restorana Zrno Soli, koji u svakoj emisiji oduševljava svojom kreativnošću.
Kako ste vi zadovoljni dosadašnjim tijekom emisije, ali i svojim timom, te kakva je atmosfera na setu sad kad su najbolji kandidati ušli u MasterChef vilu?
- Svatko od nas je izabrao svoj tim i osobu u kojoj je vidio osobinu koja je potrebna za daljnje napredovanje. Smatram da svatko zaslužuje priliku, ali nažalost mali broj na kraju je i dobije jer je takva priroda ovog natjecanja. Svojim timom sam jako zadovoljan i ponosan na njih, svatko od njih ima kvalitete koje treba istaknuti a njih obuzdati i usmjeriti u pravom smjeru. Atmosfera se u kuhinji i na setu, rekao bih zahuktava, svaki izazov će biti sve teži i teži. Sve je pozitivnije jer se iz dana u dan sve više povezujemo međusobno.
Koji vam je glavni kriterij bio pri odabiru kandidata za svoj tim i postoji li netko tko vas je baš posebno oduševio?
- Volim osobe koje su spremne učiti i žrtvovati se za ono što vole. Naravno da trebaju imati neko određeno znanje, ali jedino volja i želja su faktori koji garantiraju uspjeh. Mi smo tu za kandidate da im podijelimo svoje znanje koje imamo, jedino je na njima hoće li ga usvojiti ili ne. Odabrao sam tim za koje mislim da bi danas-sutra mogao raditi s njima u kuhinji. Oduševljenja je bilo, ali isto tako ta ista osoba koja oduševi već u sljedećem izazovu kiksa...tako da nema favorita. Sve ih čeka jako, jako puno posla i odricanja do same titule MasterChefa.
Pada li vam teško odabrati kandidata koji mora napustiti show?
- Jako je teško odabrati kandidate koji nas možda napuštaju. Od samih audicija pa sve do top 19 doslovno razmišljate o tome kako odlučujete o nečijoj sudbini. Pravila se moraju znati i standardi moraju postojati, ali kad vidim osobe koje toliko gore od želje da prođu u daljnji tijek natjecanja sve bi ih pustio. Nažalost nema mjesta za sve pa biramo samo najbolje među njima.
Koji sve izazovi očekuju najboljih 19 u borbi za pobjedu u showu?
- Proći će razne izazove, sito i rešeto. Naučit će dosta tehnika, susreti se s namirnicama i začinima s kojima do sada možda nisu imali priliku kuhati. Neću puno otkrivati ali u svakom slučaju bit će jako zanimljivo.
Kako funkcionira vaš restoran Zrno Soli dok ste vi u MasterChefu?
- Na svu sreću imam jako dobro posložen tim u kuhinji. Sigurno im nije bilo lako ali jako su dobro uigrani i odradili su posao na nivou prethodnu sezonu. Ovim putem ih sve pozdravljam ponaosob: Mate, Brane, Adrian, Meri, Nevenka, Antonia, Maša, Suzana, Vedrana. Zadovoljstvo je raditi s njima i biti dio ove ekipe.
Često ste isticali kako vam je obitelj iznimno važna. Nedostaju li vam i koliko često imate priliku vidjeti svog sinčića i kako on komentira tatu na televiziji?
- Smatram da obitelj i je najvažnija u životu. Bez obitelji i Božjeg blagoslova mislim da jednostavno čovik ne može biti potpun. Upravo zato svaki slobodan trenutak provodim sa svojom obitelji. Što im lipše nego kvalitetno provedeno vrijeme s najmilijima. Nažalost dok traje snimanje to i nije toliko učestalo, ali veselim se povratku doma.
Reakciju sina Gabriela sam vidio preko videopoziva. Iako je još mali, ima samo godinu i dva mjeseca, na prvu mu nije bilo jasno ali ubrzo se nasmijao i pokazivao mami svoga tatu na televiziji. Možda me prepoznao, možda ne, ali svakako je bilo zanimljivo vidjeti njegovu reakciju.
Koliko vas je vaš boravak u sjemeništu dok ste bili još tinejdžer formirao kao osobu i budućeg vrhunskog chefa?
- Definitivno je. Naučio sam samokontrolu i kako strpljenje može dobro doći u životu. Isto tako radne navike i zdrave navike. Nije lako živjeti život u sjemeništu jednom 14-godišnjaku, cijeli dan je ispunjen, intenzivan i nema "stajanja", od ranog dizanja svaki dan u 6.15 pa do večernje molitve, svjetla se gase u 22.15, i tako svaki dan.
Nije lako, ali veliko je zadovoljstvo jer u istom trenutku osjećate veliki mir i spokoj koji ne možete osjetiti u vanjskom svijetu. Upravo je ta disciplina i promišljanja nešto najvrednije što sam ponio iz sjemeništa. Pamtim riječi svog rektora Mladena kada sam izlazio iz sjemeništa: "Stipe ne tribaš biti svećenik, biskup, kardinal ili papa da bi bio dobar čovik, ti to jesi, samo ostani takav i nemoj izgubiti vjeru!" Tim riječima se i danas vodim.
Velika strast vam je i fotografija kojom se vrlo uspješno bavite. Kako spajate taj svoj talent s onim kulinarskim?
- Sjećam se kad sam s 14, 15 godina kupio prvi fotoaparat. Po cile dane je bio u rukama. Baterija se istroši, napunim (jer sam tada imao jednu) i nastavljam. Trenutno je to na profesionalnoj razini jer sam "luđak" po tom pitanju. Jednostavno volim imati kvalitetnu opremu, aparat, objektive, a virujte mi nikad dosta i nema kraja. Smatram da je fotografija zaustavljeno vrijeme i trenutak. Uspomena. Vraćanje emocija.
Upravo su spontane fotografije i portreti ti koje najviše volim fotografirati uz fotografiju hrane. Imam tu sreću da sam fotografiram svoja jela onako kako sam zamislim. Smatram da je kuhanje također vid umjetnosti kao i sama fotografija, možda od tu i potječe ljubav prema fotografiji.
Koja je vaša poruka svim potencijalnim chefovima, odnosno ljubiteljima kuhanja koji bi se time željeli ozbiljno baviti?
- Ako istinski volite kuhati nemojte prestati kuhati, učiti i savladavati sami sebe. Budite spužve, upijajte sve znanje koje vam se nudi. Na tom putu će vas čekati puno znoja i stresnih situacija ali kada savladate sve te situacije, kada napravite jelo s kojim ste ponosni, kada vas gost pozove do stola da vas pohvali, kada sve to pretvorite u posao, osigurate sebi normalan život, na kraju učinite sebe zadovoljnim. Ako ste vi zadovoljni sami sobom, zadovoljstvo širite oko sebe i sve je kako triba biti. Sve počinje kuhanjem, i sve je na vama. Koliko velike spužve ćete biti.