Puležani su se na najbolji mogući način oprostili od Akija. Prepuna Arena s osam tisuća prodanih karata, što se odavno nije vidjelo, još nekoliko tisuća ljudi oko Arene, uveličali su oproštajni koncert Parnog valjka u čast njihovim preminulom frontmenu Akiju Rahimovskom.
Emotivno, snažno, vrhunski. I drugačije. Sve to može opisati pravi spektakl koji se večeras odvija u Areni kojega je Parni valjak nakon koncerta u Zagrebu odlučio organizirati u čast Akiju pod nazivom "Valjak i prijatelji: Dovoljno je reći... Aki". A Pulu su izabrali uz Zagreb s razlogom. Aki je jako volio Pulu, Đoserov memorijal nije mogao proći bez njega, a čak je i proglašen počasnim građaninom Pule.
A Puljani su mu pokazali koliko su ga voljeli. Zato je posebno bio emotivan početak koncerta gdje se Aki preko video zida oprostio sa svojom publikom pjesmom "Za malo nježnosti".
Kao i u Zagrebu, Akijeve pjesme pjevale su zvijezde hrvatske glazbene scene uz mlade nade - Pero Galić, Neno Belan, Massimo, ali i Akijev sin Kristijan Rahimovski. Pridružio im se i mladi Filip Rudan koji je još u Zagrebu oduševio publiku, a isto se dogodilo i u Puli. S Parnim valjkom zapjevala je i mlada perspektivna pjevačica Lu Jakelić.
Sve su izvedbe djelovale totalno drugačije od onoga na što smo naviknuti kada pjeva Aki, a kada je njegov sin Kiki zapjevao "Zagreb ima isti pozivni" svi su se prisjetili njegove specifične boje glasa. Emocija je skroz ponijela publiku.
A prije samog koncerta, Zorislav Preksavec Preksi i Berislav Blažević Bero priznali su nam da je Aki obožavao Pulu.
- Znali smo mu zamjerati jer je stalno jurio u tu Pulu. (Bruno) Langer iz Atomskog skloništa svojedobno je organizirao Đoserov memorijal i Aki se stalo tu motao. Znali smo mu reći, "daj Aki, imamo svojih obveza", ali rekao je da mora u Pulu. Ubijao se. Baš je volio Pulu. Ovo radimo da ga ispratimo na neki dostojanstveni način - rekao je Preksi.
- Arena ima tu neku svoju magiju. Osjeti se ta starina koja daje neki svoj štih. Simbolično je. Kada se sjetimo tog zadnjeg koncerta 2016., kada je on gospodario ovom binom... a fali nam jako, ali ovo je neka nova energija. I sama činjenica da to radimo njemu u čast, to je već nešto posebno. Ovo je proslava njemu u čast - priznao je Bero.
Obojica kažu da su svi njihovi gosti unijeli neku drugačiju energiju u već poznate stvari.
- Povod za koncert je loš, ali ovi divni mladi ljudi koji su nam došli pomoći dali su nam potpuno novi sadržaj. Ja i Bero radimo više od 30 godina ovaj posao i sada slušam te pjesme s nekim novim zanosom. Oni su unijeli neku svoju energiju. Sada kada nam je Aki otišao, mislili smo da samo on to može. I činjenica je da može samo on, ali pojavljuju se novi ljudi koji donose neke emocije koje su vrlo slične, samo na drugi način. Tako da beskrajno uživam - rekao je Preksi.
Priznao je da se svi oni u bendu još uvijek okreću i pitaju se gdje je Aki.
- Uvijek je zadnji dolazio. Zadnji izlazio iz auta, iz hotela. A sada se sjetim da ga nema. Uvijek je unosio neku svoju energiju. Čudan je osjećaj. I prokleto nam fali jer smo više vremena proveli zajedno nego s djecom i obitelji - rekao je Preksi koji ne može zamisliti svoj život bez Valjka.
- Razmišljamo i razgovaramo ima li neki modalitet da nastavimo. Teško, možda, ne znam - kaže neodređeno.
Za Massima je lijepo raditi s Parnim valjkom jer je to bend koji je sve njih natjerao da podignu ljestvice više - od produkcije do vježbanja.
- Želio sam zbog toga vratiti taj dug, a i znam te dečke još s početka osamdesetih godina. Svi smo se družili ispred Zvečke. I tu je sve nastalo. Ovo je značajno. Valjak je značajan bend i bilo bi blesavo da se sve to ugasi. Ali treba pustiti momke da se saberu i dođu sebi. Ovo što se dogodilo s Akijem je bio šok za sve nas, a posebno za njih. I oni to moraju procesuirati i vjerujem da će naći rješenje - rekao je Massimo, kojemu nedostaje konstanta koju je Valjak s Akijem pružao.
Belan se prisjetio 90-tih godina u Puli kada su on i Parni valjak redovito nastupali na Đoserovom memorijalu.
- To je bilo neponovljivo druženje. Kada je to prestalo, svima nam je bilo žao. On je bio raja, što bi Bosanci rekli. Najnormalniji čovjek na svijetu - rekao je Belan.
Za Peru Galića iz Opće opasnosti, Parni valjak je oduvijek bio institucija.
- Oni su nas natjerali da napravimo svoju priču. Po uzoru na sve to, to traje 30 godina. Parni valjak smo morali svirati. To je za nas bila lektira - rekao je.
Lu Jakelić izjavila nam je da pjevati s Valjkom u Areni čast, kao što je čast učiti od benda kako komunicirati i biti obitelj.
- Ovo je iskustvo gdje se možeš osjećati kao dio tima i kao dio velike i dugotrajne obitelji. I prije koncerta meni je već to velika uspomena - rekla je mlada pjevačica.
Mlada nada Filip Rudan tek je skromno kazao da je predivan osjećaj nastupati s Valjkom u Areni.
- Čim izađeš van, razbiješ led i sve prođe. Velika mi je čast izvoditi pjesme Parnog valjka s Parnim valjkom. Još uvijek ne mogu vjerovati da sam s njima - zaključio je Filip.
