Posthumno objavljeni album “Legends Never Die” repera Juice Wrlda već tjednima ne silazi s Billboardove top liste, a na njoj je debitirao kao broj jedan.
Riječ je o najvećem uspjehu posthumno objavljenog albuma još od 1997., kada je na isti način objavljena glazba koju su za života radili Tupac Shakur i The Notorious B.I.G.
Pjesma “Blood On My Jeans”, za koju kažu da je jedan od singlova koji najbolje reprezentiraju album “Legends Never Die”, nastala je na relaciji Los Angeles-Borovje. Glazbenu podlogu za tekst u kojem tragično preminuli Juice Wrld repa o ljubavi prema svojoj djevojci Ally Lotti napravila su dva zagrebačka producenta, Arian Vuica i Filip Gežin.
Kumovi trapa
Posjećujemo ih u Arianovom studiju na zagrebačkom Borovju. Slobodno se može reći da je na tome mjestu, u podrumu obiteljske kuće Vuica, nastala hrvatska trap scena. Prije nešto manje od deset godina, tamo su krenuli stvarati Kuku$ Klan i High 5, sada već legende hrvatskog (t)rapa. Osim Ariana i Filipa, dočekuje nas tamo i Goca R.I.P. iz Kuku$ Klana. Goca je tamo slučajno, ovo im je mjesto svima poput drugog doma. A na njemu u posljednje vrijeme sve češće nastaju ne samo regionalni, nego i svjetski hitovi.
Priču o tome kako je uopće došlo do suradnje sa Juice Wrldom počinje nam Filip Gežin, inače član producentskog kolektiva 808 Mafia sa sjedištem u Los Angelesu. - Preko prijatelja i suradnika Maxlorda, koji je također u 808 Mafiji, sam 2018. upoznao Juicea. Bili smo skupa kod njega doma u studiju i odmah napravili četiri nove pjesme. On je tada taman izdao “Lucid Dreams”. Postajao je hit, oko njega se pokrenuo hype - priča Filip o pjesmi koja je strelovito pokrenula Juicevu karijeru, a s vremenom je na Spotifyju preslušana preko milijardu puta.
Nijedna od četiri pjesme koje su napravili u tome prvom susretu nije izdana, no suradnju su nastavili. U srpnju prošle godine tako je nastao beat za “Blood On My Jeans”.
- Filip je došao kod mene i svidjela mu se jedna dionica gitare koju sam napravio. Dodao je na nju i bubnjeve pa sve to poslao Maxlordu, koji je inače bio Juiceov sound inženjer. Naš beat im se svidio, pa su ga odabrali za snimiti pjesmu - priča Arian Vuica. Nekoliko dana nakon toga, Maxlord im je poslao gotovu stvar.
- Odmah smo znali da će biti hit - kažu momci.
Milijuni slušanja
Iako Juice za života nije službeno izdao tu pjesmu, objavio je snimku na kojoj je pjeva na svojem Instagramu, a u šest mjeseci ju je pogledalo oko milijun ljudi. - Ta je pjesma bila jako iščekivana - kaže Filip. Juice Wrld nažalost nije doživio njezino izdanje. Umro je u prosincu prošle godine, srušio se na aerodromu, što je bila posljedica pretjerane konzumacije tableta.
Svi su ostali šokirani njegovom smrću. - Juice je bio čovjek pun energije, imao je odličnu vibru. Nije se uklapao u stereotip umjetnika, nije bio nimalo egoističan. Bio je normalan, jednostavan. On i Maxlord su boravili u istoj kući. S Maxom sam se čuo preko FaceTimea skoro svaki dan, a Juice bi uvijek šetao i nešto dobacivao u pozadini. Jako mi je čudno kada sad razgovaramo, a Juicea nema - priča Filip.
Za suradnju s ovakvim, globalno relevantnim imenima, nije dovoljno samo biti vrhunski glazbenik, nego i imati “ulaz” u taj svijet. - Moraš imati nekog insajdera, što je nama Maxlord. On je inženjer koji je u studiju sa svim tim artistima i preko njega smo došli do placementa koji je omogućio da naši beatovi dođu u ruke tako velikih glazbenika - objašnjavaju dečki, dodajući da u SAD-u i dalje često ne znaju što je i gdje je Hrvatska.
- Kada sam se počeo ozbiljnije baviti glazbom, tamo negdje 2014., bi mi iz Amerike slali honorare preko Western Uniona. Događalo mi se da na adresu napišu da je Hrvatska u Ukrajini ili Rusiji, a neki su je čak navodili kao kvart u Londonu. Doduše, ima onih koji su posjetili našu obalu ili su čuli po pričama prijatelja koji su tu bili, no reakcije su većinom u stilu “What the fuck is Croatia?” - priča Filip svoja iskustva.
Nije odustajao
No on je ipak uspio čak i iz Amerima nepoznate Hrvatske doći u kontakt s ljudima koji su mu kada se tek počeo baviti glazbom bili idoli.
- Tamo 2013. sam se bio najprije povezao s DJ Paulom iz Three 6 Mafije. Nakon toga mi se javila jedna žena koja je menadžerirala svojeg sina. Htjela je neke moje beatove, no nije imala love, pa mi je zauzvrat ponudila da mi nabavi broj od Southsidea, koji je meni bio najveća inspiracija dok sam počinjao.
Naravno da sam htio biti dio toga pa sam mijenjao beatove za njegov broj. Nazvao sam ga i počeo trokirati. Nisam znao što mu reći, a on mi je rekao da me ništa ne razumije i poklopio mi - prisjeća se Filip uz smijeh. Ipak, nije odustao unatoč ne baš sretnom prvom pokušaju.
- Tada nisam znao da Southside mijenja broj telefona svaka dva tjedna jer ga stalno netko zove. Prošlo je devet mjeseci dok nisam uspio preko društvenih mreža ponovno doći do njegovog broja. Ponovno smo se čuli, vidjeli da se razumijemo, i tako sam postao dio 808 Mafije - kaže Gežin.
U tom kolektivu je desetak producenata, koji rade svatko za sebe, ali pod zajedničkim brendom. Filip često ode u Los Angeles, gdje onda svi zajedno stvaraju glazbu.
- Zadnji su me put vratili u Hrvatsku jer mi je bila istekla viza, a sada radim na artist vizi, koja traje nešto dulji period. Kada dođem, Southside obično iznajmi kuću s pet ili šest soba, od kojih se najveća pretvori u studio. Radi se i po danu i uvečer, okupi se i do 30 ljudi. To je mašinerija, big business, život pod motom “Get rich or die trying”. Kompletno je drugačije od atmosfere u Hrvatskoj. Tamo se ne moraš mučiti da bi, recimo, zaradio tisuću eura.
Ali su i troškovi puno veći. Bez sto dolara po danu nemaš što raditi u Los Angelesu. Malo sam i rekao, sto dolara je dovoljno za Uber do studija i hranu ako ćeš si doma kuhati. Tako da mi je sjajno da uvijek imam smještaj kada odem u SAD - priča Filip.
Dok boravi tamo, kaže, slabo izlazi u klubove ili se bavi nečim drugim osim glazbe. - Oni svi partijaju, ali meni se to ne da. Kad idem tamo, odlazim s fokusom na glazbu i željom da radim. Nemam taj komfor da imam američki pasoš pa da mogu ostati tamo koliko želim, tako da se trudim maksimalno iskoristiti vrijeme i upoznati ljude - kaže. A upoznao je, među ostalim, i Rihannu. - 2016. smo bili u Pragu, gdje me pozvao klavijaturist i producent Big Seana.
Išli smo na kuglanje, a nakon sat vremena je došla i Rihanna. Skoro sam pao s nogu kad sam je vidio, doslovno sam se prepao. Imala je svoju posebnu traku za kuglanje za svoju ekipu, ali dolazila je do nas i pričala. Žicala me upaljač pa sam je pitao za sliku. Rekla je da je zamolim kad bude odlazila. No, kad je krenula, ogromni su je zaštitari izveli van za tri sekunde - kaže Filip, pa dodaje da je jednom prilikom bio i u kući kod Cardi B, no bilo je puno ljudi pa se s njom tek pozdravio.
Gežin je, inače, pretprošle godine bio nominiran i za Grammyja za rad na albumu Travisa Scotta. Potpisan je i na pjesmama Chrisa Browna. Nedavno je radio i s Migosima, koji su najavili objaviti jedan album ove, a jedan iduće godine. Na jednom od njih bit će i pjesma na kojoj je Filip radio.
On i Arian, paralelno s time što surađuju s gigantskim svjetskim imenima, žele činiti dobre stvari i na lokalnoj razini. Arian je skupa s još nekoliko glazbenika, među kojima je i Goca R.I.P., baš ovih dana pokrenuo vlastiti label Legacy.
- Još smo u povojima, no krećemo. Želim napraviti label koji će okupljati i već afirmiranu scenu, ali i talentirane klince od 17-18 godina koji imaju potencijala, ali im treba neka pomoć da se probiju - kaže Arian, a Goca se nadovezuje: - Da, nama bi puno pomoglo da smo u vrijeme kad smo tek počinjali imali nekoga tko bi nas uputio u to kako stvari funkcioniraju. Sve smo radili prvi i sami, pa često nailazili i na neke nelogične ponude.
Recimo, nedavno nam je jedna diskografska kuća nudila da izdaju pet tisuća naših CD-a, ali mi ne dobivamo ništa dok se ne proda tisuću. A svi znamo koliko se kupuju CD-ovi, skoro ništa - tumači probleme s kojima su se susretali u Kukus Klanu.
- Da, zato puno naših artista bježi u Srbiju. Naravno da ćemo i mi imati korist od toga što imamo label, ali nam je stvarno cilj pomoći talentima. Okupili smo dobru ekipu za početak: Kukusi, Buntai, 30 Zona, Brigita Vuco, kći Siniše Vuce… - nabraja Arian, dodajući da se neće žanrovski ograničavati i da bi prihvatili i nekog pop pjevača ako im se svidi njegov stil.
You tube protiv radija
Jedna od stvari na koje će biti koncentriran novi label je i digitalna distribucija glazbe preko Deezera, Spotifyja, drugih streaming servisa… Iako su ti novi kanali postali iznimno bitni, još su možda i važniji u Hrvatskoj, gdje je svakoj glazbi koja iskače iz klasičnih pop okvira vrlo teško doći, recimo, do radijskih etera. - Evo, Hiljson nam je konačno dospio do radija jer je snimio pjesmu sa Zsa Zsaom. To je nevjerojatno, da na YouTubeu brojimo milijune pregleda, a nitko nas neće pustiti na radiju - govori Goca.
- Baš zato sada gradimo vlastite kanale. Vjerujemo u svoju kvalitetu i dobru muziku. Cilj je da kroz pet godina budemo autoritet na sceni - dodaje Arian, koji se, inače, za glazbu počeo interesirati kad je sa 17 godina počeo provoditi vrijeme u studiju s Baby Dooksom.
Nakon toga je otišao u London studirati produkciju, pa se vratio raditi glazbu, nakon čega je počela priča s pokretanjem cijelog novog hrvatskog trap vala. A taj novi đir za kojim luduju mladi sviđa se i Arianovoj mami Alki Vuici. - Njoj je to sve super. Jedino što joj se malo više ne da podnositi sva ova naša česta okupljanja u podrumu. Ali, što će s nama. Evo, nedavno smo joj, da je ispoštujemo, napravili i pjesmu. I još ćemo raditi skupa. A nadam se da ćemo uskoro i u novi studio.
Voljeli bismo, recimo, od grada dobiti neki veliki prostor od kojeg bismo napravili muzičku kuću u kojoj bismo onda konstantno mogli okupljati glazbenike, kao što to čine u SAD-u - zaključuje Arian.