Nema odakle nije izvještavao. Za HRT doslovno se javljao iz mora, iz zraka, s nezapamćene bure koja je šibala Masleničkim mostom i doslovno ga bacila na koljena, ali kad ga pitate po kojem će novinarskom zadatku pamtiti godinu na izmaku, Edi Škovrlj bez previše razmišljanja kaže:
- Ne samo 2022. godinu, nego ću i cijeli svoj život pamtiti našu pobjedu i izvještavanje uoči i nakon utakmice Hrvatska-Brazil - govori reporter koji je utakmice Vatrenih na SP-u pratio i privatno i radno.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
- Sve u dobrom društvu naših navijača. Uz to, neke od igrača poput na primjer Dominika Livakovića, poznajem od njihove najranije dobi. S mojim sinom išli su u isti vrtić kod Časnih sestara, a ja sam im vodio vrtićke zabave i bio Sv. Nikola - kroz smijeh se prisjeća Edi kojeg je ugodno iznenadila vijest da su ga članovi žirija Jutarnjeg lista nominirali u pet najboljih TV novinara u zemlji.
- Takva vijest iznenadila bi svakoga, pa je tako i mene. Bilo ju je lijepo čuti. Proteklih godina vrtjela su se uglavnom ista imena, nagrade dijelile uglavnom istim kolegama, naravno zasluženo, pa je bilo iluzorno očekivati da se može upasti u krug tih velikana. Al‘ eto, čuda se događaju - govori novinar kojemu ovo nije prva nominacija za našu nagradu.
- Da, ovo je treća sreća! Dva puta sam već bio nominiran, no hrvati se tad s Goranom Milićem bilo je nemoguća misija. To ne znači da su sad nominirani u kategoriji TV novinarka/novinar manje vrijedni - ističe zadarski novinar, koji je jedno vrijeme živio u Zagrebu gdje je radio kao urednik. Zašto je bolje biti novinar i živjeti na moru?
- Rad u Zagrebu bio je lijep i koristan. No ‘udavila‘ me sveprisutna politika, sve mi je to bilo sterilno i nemaštovito. U tih sedam godina nasitio sam se ‘visoke‘ politike za cijeli život. Otići na Benkovački sajam, u Bukovicu gdje je vuk napao ovce ili ljudi vuka, na more s ribarima, neusporedivo! - kaže Edi kojega pitamo koje je najneobičnije mjesto s kojega je izvještavao tijekom svoje karijere.
- Mogao bih nabrajati kroz tri izdanja Jutarnjeg lista... I iz zraka, i sa mora, helikoptera, topovnjače, kanadera, iz špilja i s polja, mitskog Velebita, epskih poplava i požara, sportskih događaja, masovnih grobnica, tužnih komemoracija, minskih polja, talačkih kriza, prijetnji samoubojstvima, kilometarskih prometnih gužvi... U tri desetljeća rada napravio sam oko deset tisuća reportaža i javljanja - govori reporter koji jako dobro zna koliko kilometara na sat je puhala najjača bura o kojoj je izvještavao za HTV.
- Tko će vjerovati, nek‘ vjeruje, tko neće, ne mora, al‘ izmjerili smo jednom 305 kilometara na sat. No kako starim, držim se one ‘fali buru drž‘ se juga‘. Toplije je i manje opasno... Za koju godinu očekujte da mi kosu mrsi samo lagani maestral - kroz smijeh govori reporter kojega pitamo kako će proslaviti ako uspije osvojiti Zlatni Studio.
- Dakle, nit‘ se smijem pretjerano uzbuđivati niti obilato napijati (smijeh)... Tri operacije ove godine i više od jednog metra rezova po cijelom tijelu, limitirali su ozbiljno - lude proslave - otkriva Edi.
