RAZOTKRIVANJE MARKA PJACE: Da, još živim s roditeljima i obožavam igrati igrice na Playstationu

Hrvatski nogometni reprezentativac i prvotimac Dinama Marko Pjaca domaćem navijaču jedna je od najljepših uspomena s Eura, nema onoga tko nije osjetio iskonsko oduševljenje činjenicom da je u pobjedi s jednom Španjolskom ključno sudjelovao 21-godišnji prvotimac domaće lige. Da su Marko Pjaca i Marko Rog, oni “s dudom” iz Dinama, ponizili Furiju. Iako mnogi žale što ga nismo više minuta gledali u nesretnom srazu s Portugalom, nakon odigranih minuta na Euru uslijedio je pljusak ponuda iz elitnog nogometnog svijeta. Čini se u ovom trenutku da i nema kluba koji drži do sebe na europskoj nogometnoj karti, posebno talijanskog, a da nije javno ili tajno zainteresiran za Marka Pjacu.

Dok milijuni ugovorne vrijednosti mladog igrača rastu, trener svih trenera Ćiro Blažević izjavio je da je Marko Pjaca - Bog. Što na to kaže Pjaca, koji se prošle nedjelje pridružio Dinamovim pripremama.

- Ha ha ha… Naravno da je uvijek lijepo čuti pohvale, a posebno kada dođu od trenera koji je ostvario fantastičan rezultat s našom reprezentacijom na Svjetskom u Francuskoj. Kaj bi odgovorio? Hvala? Ha ha!

Mnogi vjeruju nakon hrvatskih nastupa na Euru da ste jedan na jedan igrački nepobjedivi, nezaustavljivi. Koliko ste vi zadovoljni onim što ste na europskom natjecanju pokazali?

- Mislim da svaki igrač koji dođe na takvo natjecanje i pruži mu se prilika želi dati sve od sebe i pokazati najbolje što može. Tako sam ja gledao na minute koje sam dobio... Što se, pak, tiče toga koliko sam zadovoljan, moram reći da uvijek mislim da mogu bolje pa tako i od ovoga na Euru. Jednostavno mislim da je to jedini zdrav način kako napredovati: uočiti ono što može biti bolje i raditi na tome da se popravi. Mlad sam, mnogo je toga ispred mene i želim svaki dan napredovati.

Nekoliko talijanskih klubova, Juventus, Napulj, Milan i Inter, zainteresirano je za vas. Mislite li da je vrijeme za odlazak iz Dinama?

- Ne razmišljam o tome na taj način. Nogomet je danas, kao i svaki drugi posao, podložan iznenadnim promjenama i ono što vrijedi danas ne mora vrijediti sutra. Pravo vrijeme za odlazak je kada se pojavi zainteresirani klub čija ponuda zadovoljava želje Dinama i moje osobne ambicije. Hoće li to biti sutra, za mjesec dana ili za godinu - to baš nitko ne zna. Sretan sam u Dinamu, Dinamo je i vječno će biti moj klub, što je i jedino normalno za dečka iz Zagreba. Sve ostalo ćemo vidjeti kada dođe pravo vrijeme.

Rođeni ste u sportskoj obitelji, kao sin jedinac majke Višnje koja je bila prvakinja u džudu, kao i oca Željka koji je imao zapaženu karijeru u hrvanju. Kako to da vas roditelji nisu nagovorili na sportove kojima su se oni bavili i otkad traje ljubav prema nogometu?

- Othrvao sam se tome. Šalim se... Nikada me roditelji nisu tjerali ni na što, dapače... Trenirao sam i te sportove dok sam bio mlađi, ali nogomet je bio moja prva ljubav i brzo sam se odlučio za taj sport.

Odakle su podrijetlom Pjace?

- Roditelji su odrasli u Zagrebu, gdje smo se rodili i odrasli sestre i ja.

Kakvo je bilo vaše odrastanje u Borovju? Kakav su utjecaj na vaš nogometni put i formiranje imale vaše dvije sestre, kakav okolina, društvo, prijatelji?

- Moram reći da sam imao prekrasno djetinjstvo. Dvije starije sestre uvijek su se brinule o meni, učile me svemu, pomagale mi sa školom i u svemu ostalome. Općenito smo kao obitelj jako povezani. Što se tiče kvarta, mogu reći da sam uživao i da je Borovje stvarno super kvart za odrastanje.

Jeste li ikad razmišljali o nekom drugom pozivu?

- Stvarno nisam. Završio sam sportsku gimnaziju, tako da bih vjerojatno nešto studirao, ali sanjao sam o tome da budem nogometaš Dinama i jako sam sretan što sam u tome uspio.

Koji je trener odigrao ključnu ulogu u vašem sportskom sazrijevanju prije seniorskih dana?

- Jako mi je teško izdvojiti samo jednog trenera jer su svi na neki način imali utjecaja na to kako sam se razvijao kao igrač i kao osoba. Morao bih nabrojati sve trenere koji su me trenirali jer smatram da se kod svakoga može naći, više ili manje, pozitivnih stvari za naučiti.

Još prije dvije godine rekli ste da financijski pomažete obitelj. Ima li nešto posebno što ste poklonili ocu, majci, sestrama kao uspomenu na prvu plaću, prvu pobjedu, ulazak u Dinamo, reprezentaciju... Postoji li nešto čime ste sebe počastili u ime nekog prijelomnog i slavljeničkog trenutka u karijeri?

- Nismo baš obitelj koja “pati” na materijalno… Da to tako složim. Radije se svi skupa okupimo doma na zajedničkoj večeri i tako proslavimo kada se nešto lijepo dogodi bilo kome od nas. S Dinamom sam osvojio dvije duple krune, igrao Europsku ligu i Ligu prvaka, debitirao za reprezentaciju, izborio Euro i bio na Europskom prvenstvu. Koliko bi to poklona bilo, ha ha ha?

Što kažete na dolazak Cice Kranjčara na Dinamovu klupu i jeste li ikada gledali snimke utakmica njegove, nekadašnje zlatne generacije Dinama?

- Naravno da se sjećam kako mi je tata pričao o toj generaciji i izuzetno cijenim gospodina Kranjčara kao igrača i sada mojeg trenera. Mislim da sam snimke gledao dok sam bio mali, ali iskreno se ne sjećam. Budem potražio malo po internetu…

Čemu se nadate ove sezone s Dinamom?

- Ciljevi Dinama uvijek se dobro znaju: osvojiti prvenstvo i Kup u Hrvatskoj i biti što dulje i što bolji u Europi. Osvojili smo duplu krunu prošle sezone i cilj je to ponoviti, a naravno da je želja svih nas igrati ponovno i Ligu prvaka. Naravno, za tako nešto treba mnogo dobrih utakmica, ali i uvijek potrebne sreće, tako da to nije imperativ, no sigurno da bi bilo lijepo još jednom biti dio elite.

Tko je osoba od vašeg najvećeg povjerenja i najveći oslonac među suigračima?

- Moram priznati da smo prava klapa i super ekipa, na terenu i izvan njega. Već smo dosta dugo svi zajedno, puno se družimo i vidjela se ta “kemija” često prošle sezone kada smo se vraćali u utakmice, okretali rezultat ili u zadnjim sekundama dolazili do pobjede. To može samo ekipa koja je prava... Naravno, najviše se družim s dečkima koji su mi tu negdje po godinama kao recimo Rog, Musa mi je bio cimer još u Lokomotivi, a Antolić i Pivarić pravi su kapetani i super ljudi koji su za sve nas uvijek tu.

Vjerujete li u to da će se reprezentacija uspješno plasirati na SP i kakva je danas atmosfera u redovima “vatrenih” nakon ispadanja u nokaut fazi Eura?

- Čeka nas jako teška skupina, mnogo napornih utakmica i izazova, ali vjerujem da imamo kvalitetu napraviti još jedan uspjeh i plasirati se u Rusiju. Atmosfera? Nažalost, osjećali smo svi da smo zaslužili ostati u Francuskoj i napraviti još bolji rezultat, ali završilo je tako kako je završilo. Kvalifikacije i potom Svjetsko prvenstvo u Rusiji nove su prilike i vjerujem da ćemo ne samo biti tamo, nego i biti pravi.

Kako izgleda vaše slobodno vrijeme, što su vama zanimacije i hobiji?

- Nemam baš previše slobodnog vremena, a ono malo što imam provodim kao i ostali dečki od 21 godinu, ha ha... Sada sam odmor nakon Europskog iskoristio i bio par dana na moru s prijateljima, volim igrati igrice na PlayStationu, ići u kino... Kaj ja znam... Od drugih sportova volim gledati i igrati košarku.

Je li teško preživjeti ljeto bez pravog godišnjeg, s obzirom na klupske i reprezentativne obveze?

- Ove sam godine imao pet dana slobodnog. Svaki posao, pa tako i onaj nogometaša, ima svojih dobrih i loših strana. Ne mogu reći da mi je loše to što sam bio na Europskom prvenstvu i imao kratak odmor, zar ne? S druge strane, sigurno da bi bilo dobro odmoriti se, ali mlad sam i imam vremena odmarati. Iskreno, jedva sam dočekao vratiti se treninzima i priključiti suigračima.

Imate li djevojku, živite li i dalje s roditeljima?

- Ne volim baš previše pričati o privatnom životu... Zato se i zove “privatan”, jel’ tako? Živim s roditeljima, da, a kaj se tiče vlastitog stana, prvo su na redu bile sestre koje imaju svoje obitelji. Ima vremena za mene...

Tko je najduhovitiji igrač s kojim ste igrali zajedno u timu i zašto, ima li njegova izjava koja se može prepričati?

- Uf... Opasna je tu konkurencija pa ne bih nikoga istaknuo da se ne naljuti. Ja moram priznati da nisam taj.

Kad biste se kojim čudom mogli vratiti u neko prošlo vrijeme, kojem biste se nekad slavnom timu ili danas umirovljenom igraču pridružili, s kim biste zaigrali da možete?

- Bez puno razmišljanja - s Ronaldinhom. Kad sam bio klinac, divio sam se njegovim potezima, ali prije svega načinu na koji je uživao u igri. Preko televizora se osjetilo koliko mu je to sve prirodno, da se zabavlja dok igra nogomet i to mi se jako sviđalo. Naravno, nije ni čudo da se zabavljao kada je pobjeđivao i osvajao trofeje. Ipak, onaj njegov zarazni osmijeh i uživanje u nogometu nešto je što se ne može odglumiti.