Sve me boli. Nisam dobro - kaže Jasmin Stavros. Kralj zabave već se nekoliko dana nalazi na bolničkom odjelu zagrebačkog KBC-a Sestre milosrdnice.
Njegove zdravstvene tegobe počele su prije par tjedna puknućem čira u želucu, što je, neslužbeno doznajemo, uspješno sanirano u bolnici u Karlovcu. Glazbenik je potom otpušten iz te bolnice, ali njegove tegobe nisu prestale. Kako bolovi i opća iscrpljenost nisu jenjavali, Stavros je kolima Hitne pomoći, kažu nam njegovi prijatelji, prošlog tjedna prebačen u zagrebačku bolnicu, gdje su liječnici odmah krenuli s pretragama.
- Na svim sam mogućim pretragama. Umoran sam, bole me ruke, noge, ramena - kazao nam je u subotu Stavros, s kojim smo se čuli i u ponedjeljak, dva dana kasnije, kada nam je rekao koju dijagnozu ima.
- Nažalost, potvrdilo se ono najgore. Imam karcinom kostiju, krećem na zračenje. Vjerujem doktorima, znam da oni rade samo najbolje za mene, a molim se Bogu da ovi strašni bolovi prestanu. Ni sam ne znam koliko lijekova za bolove pijem, neki pomažu, neki ne, a imam dojam da je bol stalno prisutna. Ne mogu spavati koliko me bole leđa, a uz bolove istodobno sam svjestan da je počela moja najteža i najveća životna borba - tihim glasom rekao nam je Stavros.
Vijest o bolesti i teškoj dijagnozi omiljenog kolege prenerazila je i rastužila našu glazbenu scenu.
- Užas! Ne mogu vjerovati - govore nam glazbenici.
Veliki Stavrosov prijatelj, Mladen Grdović, koji skupa s bolesnim pjevačem i Zlatkom Pejakovićem već godinama nastupa na prepunim koncertima na kojima ‘Tri mušketira‘ pjevaju svoje najveće hitove, rasplakao se tijekom našeg telefonskog razgovora.
- Moje srce raspalo se u tisuću komadića kada sam čuo vijesti o Stavrosu. Rasplakao sam se kao kišna godina, jer od iste je bolesti prije dvije godine preminuo moj brat Paolo. A Staki mi je isto poput brata. Ako je Paolo bio moja desna ruka, onda je i Staki moja ruka, moj prijatelj, moj drugi brat. Pa koliko fešti smo nas dvojica skupa sa Zlatkom Pejakovićem zajedno napravili, koliko smo sati pričali, zafrkavali se, koliko smo sati putovali do nekog koncerta! - govori Mladen Grdović, koji se u nedjelju čuo s bolesnim prijateljem.
- Pitao sam ga: ‘Staki, kako je?‘. A on mi je rekao da je dobro, premda sam ja po njegovom glasu prepoznao da nije dobro. Ovo je tuga velika! Ali, ja vjerujem u našeg Stakija! Čvrst je on, pobijedit će! Nas dvojica znamo se četrdeset i dvije godine, od vremena kada je Staki kao jedan od najboljih bubnjara svirao u grupi More. Bio je on i u Americi, gdje je završio najbolju svjetsku privatnu jazz akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao jedan od najboljih studenata i zapravo najbolji student iz Europe dobio je 1982. zelenu kartu za boravak u Americi. U tom je trenutku već imao ženu i dvoje djece zbog kojih se ipak odlučio vratiti u doma. Sve ja to znam, sve mi je to on pričao - u dahu govori Grdović, kojeg je vijest o bolesti Jasmina Stavrosa strašno pogodila. Je li slutio da njegov prijatelj boluje od teške bolesti?
- Ne! Ali, sada, kada vrtim film unatrag, sjećam se kako se Stavros često žalio na bolove u koljenima, rukama, kičmi... Ja bi mu na to rekao: ‘Ajde, ne kukaj‘ - priznaje Grdović koji vjeruje u pozitivan ishod Stavrosove borbe.
- Rekao sam to i Stakiju u nedjelju na telefon. Kazao sam mu: ‘Slušaj, sve je u glavi. Ti sad moraš ostati jak u glavi. Moj brat, nakon što su mu rekli da ima rak, dvanaest godina je poživio nakon toga. Ako je mogao on, onda ćeš i ti. I to ne dvanaest, nego još najmanje duplo toliko!‘ - govori Grdović.
Stavrosovoj pobjedi i ozdravljenju nada se i njegov vjerni menadžer Ljubo Šeperić.
- Sve nas je zgromila ovakva vijest, ali mi godinama poznajemo našeg Stakija i vjerujemo da će on iz ove bitke izaći kao pobjednik. Staki, drži se! - poručuje Ljubo Šeperić, a istu poruku za jednog od naših najpopularnijih pjevača na čije koncerte publika već desetljećima hrli imaju i njegovi kolege s glazbene scene. Svi su uz njega, svi vjeruju u najbolji mogući ishod, a mnogi se pitaju kako je opaka bolest zakačila baš Jasmina Stavrosa koji je živio izuzetno zdravim životom.
Cigareta i pića odrekao se prije puno godina. Bavio se sportom, uživao u tome. Bivši Hajdukov igrač koji je nogometnu karijeru kao dječak prekinuo zbog ozljede, već desetljećima, uz Borisa Novkovića i pokojnog Akija Rahimovskog, slovi kao jedan od najboljih nogometaša, ali i skijaša na našoj glazbenoj sceni.
- Na skije sam prvi put stao 1984. godine i da se mene pita otad sa skija ne bih ni sišao. Obožavam skijanje, a za razliku od mojih kolega na planinama ne provodim tjedan-dva nego skijam sve do Uskrsa - kazao nam je svojedobno Stavros, koji se prije petnaestak godina iz gradske vreve Zagreba povukao na Plešivicu, točnije u mjestašce Kupeć dol.
- Tu me svako jutro budi pjev ptičica, a pogled na obližnje brežuljke ispunjava me dubokim mirom. Satima mogu sjediti na terasi i gledati šumu, livade i vinograde oko kuće. To je moj mali komad raja na zemlji - ispričao nam je jednom Stavros koji je polovicu godine živio u Prigradici na Korčuli, a drugu polovicu na Plešivici.
- Bio je primjer zdravog života - kažu nam njegovi prijatelji koji znaju da je Stavros ustajao u pravilu oko osam sati ujutro, nakon doručka se posvećivao vrtu, posebno pazeći na prelijepe ruže njegove supruge Žarke. U Stavrosovom vrtu, ponosno nam je nedavno rekao, i dalje je Gospin kip.
- Gospa Lurdska zaštitnica je moje obitelji i našeg doma. Sam Lourdes, mjesto u koje sam više puta hodočastio, ima posebni značaj za mene, no Gospin kip nisam tamo nabavio. Kip, visok oko metar i pol, koji je u mom vrtu napravio mi je jedan čovjek iz Hercegovine koji se bavi kiparstvom. Zašto baš Gospa Lurdska? Ta priča duga je više desetljeća a počela je bolešću mog mlađeg sina, koji je kao beba dobio meningitis. Svi su već digli ruke od njega, a onda ga je jedna časna sestra pomazala lurdskom vodom, a njemu je krenulo nabolje. Netko će sad kazati da govorim gluposti, ali baš tako je bilo! Od tada je Lourdes i sve vezano uz njega za mene posebno i sveto. Ja doma imam lurdske vode, često znam popiti gutljaj, pomoliti se i prekrižiti tom vodom - otkrio nam je Stavros, koji je dane osim rada u kući i vrtu na selu provodio i u vožnji biciklom.
- Povremeno zaigram i tenis, puno šećem, a za održavanje kondicije dobro mi dođe i branje plodova u vrtu, u kojem su stabla jabuka, oraha, šljiva, krušaka... - kazao nam je Stavros koji je istaknuo kako ga je život na selu preporodio. Njegovi susjedi na selu zavoljeli su ga zbog njegove jednostavnosti, topline... Nikada on nigdje, pa tako ni u svom selu, nije izigravao veliku estradnu zvijezdu.
- Kakva crna zvijezda, svi smo mi ljudi, jednaki pred Bogom - govorio je uvijek Stavros koji je često odlazio u crkvu i tamo se prepuštao molitvi. Sada svi koji ga znaju i vole mole za njega i nadaju se da će im molitve biti uslišane.