Računica je jasna. Od deset zemalja koje su ušle u finale u utorak, sedam ih pripada Eurosong blokovima - Švedska, Norveška i Belgija skandinavskom, a Rusija, Azerbejdžan, Litva i Ukrajina ruskom bloku. Od preostala tri mjesta Malta i Cipar su otpočetka su bili favoriti, a Izrael se provukao.
I zato Albina i Hrvatska ove godine neće vidjeti finale.
Ovako glasi trenutno najpopularnija teorija o tome zašto smo ispali, a spominju je i predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković. Ali što su to blokovi, tko za koga glasa i zašto?
Zašto, primjerice, Danci toliko vole Irce, Nijemci Turke, a Grci Ciprane? Sjećate li se nekog slovenskog pjevača ili benda da žari i pali Hrvatskom, i ako ne, kako to da im godinama dajemo najviše glasova, kao i Makedoncima? Zašto mi i Srbi dobivamo toliko glasova iz Švicarske, a Nijemci od Španjolaca? Odgovora je puno, kao i teorija urota, ali ono s čime se slažu i istraživači s Imperial Collegea u Londonu je, čini se, točno: glazbeni talent na Eurosongu nije uvijek presudan.
Geopolitika i kultura
Oni su naime proučavali statističke uzorke glasanja publike i žirija unatrag 20 godina i potvrdili da su uz dobru pjesmu i nastup jednako važni dobrosusjedski odnosi među zemljama i tradicionalni geopolitički paktovi.
Gledatelji pritom ne glasaju toliko zbog predrasuda i mržnje prema nekim zemljama nego zbog odanosti temeljenoj na geografskom položaju, zajedničkoj kulturi, povijesti, migraciji i jeziku.
- Migracija nam se pojavila kao ključni efekt. Primjerice Turska dobiva veliki broj glasova u Njemačkoj, zahvaljujući velikom broju Turaka koji tamo žive - objasnio je dr. Gianluca Baio i dodao da takve stvari utječu više na glasanje od mržnje.
S koautoricom dr. Martom Blangaiardo zaključio je da blokovska podjela garantira zemljama u svakom bloku, ako ništa drugo, da osigura mjesto u finalu. Autori studije identificirali su sljedeće blokove: bivša Jugoslavija u čestoj kombinaciji sa Švicarskom i Austrijom je prvi, centralna i istočna Europa su drugi blok, zemlje iz SSSR-a su treći blok, a Skandinavci četvrti. Britanski glasači i Irci su svojevrsne plutajuće mine i priključuju je nekom od susjednih blokova ovisno o godini.
Postoji i nešto što se zove Blok Crnog mora u kojem su Rumunjska, Bugarska, Grčka i Mađarska te Iberijski blok u kojem su Njemačka, Španjolska i Portugal.
Ovdje treba objasniti važnu stvar: šest zemalja ne ovisi o glasovima, barem u polufinalu. Naime Britanija, Njemačka, Italija, Španjolska i Francuska kao i lanjski pobjednik svake godine u finale idu direktno. Petorka izravni plasman dobiva temeljem financijskih zasluga, one izdvajaju najviše novca za EBU (European Broadcasting Union), udrugu koja organizira Eurosong.
Studija daje i konkretne zaključke: Grčka je sistemski, iz godine u godinu favorizirana u Cipru i Albaniji, Britanija dobro prolazi u Irskoj, na Malti i u Italiji. Albanci pak nemaju saveznika i relativno loše prolaze zbog toga.
Prigovori da su žiriji (koji su sami birali pobjednike do 1997.) pristrani susjedima i prijateljskim zemljama utišani su nakon uvođenja glasanja publike (od 1998.), međutim, ispostavilo se da i obični gledatelji razmišljaju slično.
Zanimljivo, početkom stoljeća upravo su zemlje iz istočne Europe, i bivše Jugoslavije, bile optuživane da prolaze bolje od onog što nude jer za njih glasaju njihovi susjedi, posebno zato što svi iz bloka "nove Europe" i imaju jaku dijasporu u "staroj Europi".
Tako je 2009. uveden kompromis - od tada 50 posto glasova daju žiriji, 50 posto gledatelji.
Ali i dalje izgleda vrijedi pravilo da bolje prolaze oni koji su sposobni privući veći broj prijatelja i susjeda te dijaspore.
Volimo Slovence
Irska je također često optuživana da dobre plasmane duguje tzv. vikinškom bloku - zemljama sjeverozapadne Europe, i iz nekog razloga najviše iz Danske.
A kako stoji Hrvatska? Na koga može računati? Prema tzv. heat mapi jedini za koje se može reći da učestalo glasaju za nas, bez obzira na kvalitetu pjesme, su Srbi, Slovenci i Makedonci, a mi često uzvraćamo njima, najviše Slovencima, pa Makedoncima, Srbima i Rumunjima.
Ovdje govorimo o gledateljima, a kad su žiriji u pitanju, hrvatski je puno raspršeniji i dosad je najviše glasao za Rumunjsku, Češku, Finsku, Ukrajinu i Makedoniju.
Rusija je označena kao ona koja uvijek profitira od glasova gledatelja iz bivših SSSR država, ali i istočnoeuropskih zemalja u kojima su kroz povijest imale utjecaja (dakle iza Željezne zavjese).
Kao loši primjeri istaknuti su i Norveška, Danska i Švedska koji se međusobno darivaju bodovima i glasovima, kao i Britanci i Irci.