POCKET PALMA I NJIHOVO UPORIŠTE U GLAZBENOJ TRADICIJI '80-IH 'Sad je idealno doba da se opet izdaju kazete, pa smo mi tako objavili album'

Nakon 15 godina, koliko je prošlo od Oliverova albuma “Vridilo je”, Aquarius Records izdao je prvu novu kazetu. Radi se o “pocket palmi”, albumu istoimenog dua kojeg čine glazbenici Anja Papa i Luka Vidović. Ovaj synth pop tandem javnosti je već otprije bio poznat kao bend Side Project, no u 2019. godini pod novim imenom okrenuli su se nešto nježnijem i melankoličnom zvuku koji svoje uporište ima u glazbenoj tradiciji 80-ih.

- Iako smo prvo Luka i ja bili fokusirani na vinil izdanje albuma, u dogovoru s Aquarius Recordsom smo shvatili da bi bilo idealno da izdamo i kazetu. Njima je to bio odličan način za obilježiti 25. obljetnicu izdavačke kuće jer su htjeli pokazati da su tu kroz sve medije; vremena se mijenjaju, kao i mediji, ali najbolja glazba ostaje. A nama se, pak, kazeta odlično uklopila u našu estetiku - kaže nam Anja Papa o njihovoj neonskoj roza kazeti, koja sadrži dodatne pjesme koje nisu dostupne na vinilu, na CD-u, niti u digitalnim izdanjima albuma. Na vinil stane tek 40 minuta glazbe, dok kazeta može spremiti 60, pa i 90 minuta.

- Kako je na kazeti više mjesta nego na vinilu, dodali smo pet traka. Nismo htjeli remixe niti produžene verzije pjesama, nego kompletno nove pjesme, koje su sve instrumentali sa sampleovima, nisu toliko pop - objašnjava nam polovica pocket palme, benda koji je unatoč kratkom stažu pod tim imenom proteklog vikenda bez problema napunio veliki pogon Tvornice kulture.

Njihove kazete, misli Anja, ne kupuju nužno ljudi koji ih imaju gdje i slušati. Kazeta je, smatra ona, od relikvije iz povijesti postala jedan od zanimljivijih glazbenih merchova.

- Vizualni i fizički aspekt takvog jednog izdanja su bitni. Ljudima je simpatično i slatko imati kazetu nekog benda kojeg vole, čak i ako ju nemaju na čemu slušati, tim više ako je dizajn kazete privlačan. No sigurno da ima onih koji kazete doista i slušaju. Na kazetama, slično kao na pločama, postoji 'krčkanje' u zvuku, zbog čega glazba dobije dodatni retro štih. No nije stvar samo u zvuku. Mi smo mladi ljudi i ne odbijamo tehnologiju, većinu glazbe slušamo perko streama. No glazba koja se sluša digitalno je više pozadinska, dok se kazete i ploče nekako slušaju s više koncentracije, traže trud - smatra Anja.

O kazeti pocket palme nam govori i direktor Aquarius Recordsa Boris Horvat.

- Pocket palma je bend koji je svojom glazbom na suvremen način oživio neka prošla vremena i koji potiče nostalgiju prema nekim zaboravljenim stvarima, osjećajima, navikama - i on smatra da se kazeta uklopila u njihov stil, što su, kaže, ljubitelji glazbe prepoznali jer je “pocket palma” njihovo drugo najprodavanije izdanje u cijeloj Hrvatskoj.

Horvat kaže da je digitalno doba otuđilo ljude od glazbe.

- Provođenje kvalitetnog vremena slušajući glazbu je sve rjeđe. Svi servisi se u potpunosti fokusiraju na klikove, preskakanje pjesama na playlistama i što veću masovnu konzumaciju glazbe. Još ako vam uz to uvale i gomilu reklama, super. A ljudima nedostaje onaj prisniji odnos s glazbenim medijem, gdje nešto skupljaš, brineš se o tome, to ima neku vrijednost i kad se zaželiš neke glazbe, pustiš si je u najboljoj kvaliteti - objašnjava, dodajući da je još uvijek puno ljudi koji pokušavaju držati do takvih vrijednosti.

- Nedavno je Yammat.fm imao nagradnu igru na kojoj su dijelili kazetu pocket palme onima koji dokažu da imaju kazetofon. Odaziv je bio odličan, još puno ljudi ima stare linije, kazetofone, walkmane - priča nam.

Upravo u momentu u kojem se dođe do pitanja tehnologije na kojoj se kazete mogu preslušavati postaje jasno da će kazeta, iako joj popularnost ponovno raste, teško doseći svoj potpuni revival kakvog doživljava vinil.

- Kazeta ima jedan veliki problem, a to je da se gramofoni i dalje proizvode, a kazetofoni i walkmani ne - tumači Horvat.

Doista, iako se ispravni walkmani kod nas na Njuškalu mogu kupiti već za sto kuna, u trgovinama je gotovo nemoguće naći uređaj koji reproducira kazete. Prošle je godine proizvođač walkmana Sony slavio 40. obljetnicu tog uređaja, koji je bio prvo čudo tehnologije koje je omogućilo slušanje glazbe “u hodu”. Brojne je zaljubljenike u (retro) tehnologiju iznenadilo što Sony taj veliki rođendan nije obilježio ponovnom proizvodnjom uređaja za kazete, nego su napravili walkman za preslušavanje digitalnih izdanja, koji tek svojom vizualnom komponentom odaje počast kazeti; njegovo sučelje izgleda poput jedne. Radilo se o limitiranom izdanju uređaja po cijeni od oko 3500 kuna. Sony se, inače, nakon izumiranja walkmana kakvog ga pamtimo okrenuo proizvodnji njegovih audiofilskih verzija koje dosežu cijene i do devet tisuća kuna, a, koliko se zna, uređaji po prihvatljivijim cijenama koji bi doista reproducirali kazete nisu im u poslovnom planu.

O situaciji vezanoj za prodaju kazeta “na terenu” razgovaramo i s Darkom Mikulecom, vlasnikom trešnjevačkog Woodstock record storea.

- Mogu reći da oko ovog medija nema posebne euforije kao što je u posljednje vrijeme slučaj s vinilom - kaže nam Mikulec, dodajući da audio zapise na traci u svojoj trgovini prodaje po simboličkih deset kuna. Ipak primijećuje da je kupnja kazeta nešto porasla, a kod njega su najčešće u pitanju domaći zabavni naslovi, kojih najviše i ima.

- Vjerujem da ih ljudi kupuju iz sentimenta. I radi toga što u automobilima još uvijek imaju radiokasetofone - tumači gospodin Darko, koji svoje kazete otkupljuje od fizičkih osoba. On predviđa da postoji šansa da zbog aktualne retromanije kazeta poput vinila u narednim godinama doživi jednu vrstu “revivala”, no sumnja da će se to dogoditi.

- Vinil je i dalje najbolji nosač analognog zvuka. Kazeta možda može zvučati približno jednako dobro ako ju se pušta na dobrom 'kaziću', linijskom, no rijetko tko ima takvu opremu - kaže nam Mikulec, dodajući da je kazeta kroz povijest uvijek imala manju nakladu nego vinil; u Jugotonu se, kaže, izdavalo maskimalno desetak tisuća primjeraka za udarne naslove, a “Kazetarna” je u toj kući postojala do kraja 90-ih godina prošloga stoljeća.

U zlatnim osamdesetim godinama, kad su prodaja i proizvodnja nosača zvukova bile na vrhuncu, u Hrvatskoj se godišnje prodalo 18 milijuna ploča i kazeta, od čega je 12, 5 milijuna otpadalo na Croatia Records, tadašnji Jugoton. U to doba polovica prodaje odnosila se na ploče, a ostatak je otpadao na audiokazete, no već 1997. prodaja se rapidno smanjila. U čitavoj bi se zemlji godišnje prodalo tri milijuna nosača zvuka, među kojima više nije bilo ni spomena vinilu. Kazeta pocket palme napravljena je u tek stotinjak primjeraka, što pokazuje da se taj medij u suvremenom kontekstu doista više može gledati kao suvenir. Danas više ništa nije isto. Čak su i olovke koje se proizvode ovih dana postale pretanke da biste njima premotali kazetu na iduću pjesmu.