Srijeda je, osam sati navečer, a podrumom Osnovne škole Janka Draškovića odzvanjaju žestoki rifovi gitara.
Ovo je kultno mjesto zagrebačkih rokera, ovdje inače vježbaju i Mile Kekin i J. R. August, a Hladno pivo na istom mjestu snimilo je spot za svoju “Politiku”.
Ali ovdje praše i neki novi klinci. Na probi smo benda Donkey Hot, upravo su izbacili “Chuzuki”, svoj prvi singl.
- Jednog dana su me našli, pogodi kaj su mi našli - pjeva njihov frontmen, i ako zatvorite oči dok ga slušate, mogli biste pomisliti da je za mikrofonom Davor Gobac.
Ali on je Vili, njegov sin, ima 26 godina, a Donkey Hot je njegov prvi bend.
- Doista zvučim kao tata, ali ne osjećam da je to nešto loše. To sam jednostavno ja. A i to je dokaz da sam 100 posto njegov - smije se Vili, inače student glume na Akademiji.
Isti k’o stari
Dok svira bubnjeve i pjeva, vrti palice, stavlja naočale i luckasto pozira pred fotoaparatom. Kao i kod starijeg Gopca, i kod Vilija je jedna od prvih karakternih crta koju ćete primijetiti izniman smisao za humor te guštanje na sceni. Pitam bend uspoređuju li ih zbog toga sa Psihomodo popom.
- S kim? - simpatično odgovaraju.
Donkey Hotovci za sebe kažu da su kvartcore bend. Iako im je prvi singl objavljen ovoga tjedna, postoje već sedam godina, a objašnjavaju da je jedno vrijeme vrijedilo pravilo da svi članovi benda moraju biti iz kvarta, iz Zaprešića. Današnja postava, koju čine njih petero, to ipak nije, no taj su duh zadržali. Iz kvarta je došla i inspiracija za “Chuzuki”, koji je, kaže nam Vili, djelomično nastao po stvarnim motivima.
- U kvartu imamo dosta ljudi koji su znali zbog nestašluka završiti u ćuzukiju, pa se vratiti, pa opet otišli... Nitko nikada nije napravio neki veliki prekršaj, nije to bilo ništa strašno, no događalo se - priča.
Uz Vilija, koji inače završava glumu na Akademiji, od samih početaka je u bendu i Ivan Tukić.
- Nas smo dvojica opstali do danas, a ostali nažalost više nisu s nama - kaže Gobac, dok se ostatak ekipe nadovezuje šaljući pozdrave svim bivšim članovima benda.
- To nam je barem još 200 pregleda na YouTubeu - smiju se.
Njihov radiofonični “Chuzuki”, koji su izdali za Dallas Records, u prvom je danu preslušalo oko 20 tisuća ljudi.
- Procjenjivali smo da ćemo doći do nekakvih šest soma pregleda na YouTubeu, a to smo na kraju postigli u šest sati. Bilo nam je to sjajno iznenađenje, a možemo najaviti da imamo još puno spremnog materijala s kojim ćemo pripremiti brutalan show - kaže Tukić, dodajući da na jesen planiraju izdavanje novih singlova, od kojih su neki mekši, stilski slični “Chuzukiju”, ali ima i onih u priličnoj mjeri žešćih.
Samo ljubav
On i Gobac znaju se odmalena, ali su kao klinci uvijek svirali u različitim bendovima.
- Ja sam zapravo jako dugo htio da Tukić svira sa mnom - kaže Vili.
- Kad sam genijalac - odgovara mu Ivan, pa nastavlja: - Počeli smo svirati kod Vilija u dnevnom boravku na bubnju od tisuću kuna. Odmah prvi dan smo napravili nacrt za tri pjesme, vidjeli da stvar funkcionira i da radimo nešto što nam se sviđa. Već u tom ranom periodu je nastao i ‘Chuzuki’ - priča.
- Baš lijepa ljubavna priča - kažem im.
- Tukiću, volim te - obraća mu se Vili.
- I ja tebe - Tukić uzvraća.
U periodu oko 2015. godine je Donkey Hot, prisjećaju se, bio prilično koncertno aktivan. Odradili su 20-ak koncerata po gotovo svim zagrebačkim klubovima čiji se stil poklapa s njihovim: Vintage Industrialu, Močvari, KSET-u, Hard Placeu… - Sređivali smo svirke gdje god smo mogli, a prva ikad nam je bila u Vrbovcu. Razglas je bio malo upitan, mislim da nitko nije razumio što pjevamo niti dobro čuo što sviramo. Ali bila je odlična energija - priča Vili.
- A, osim na Vrbovec, posebna sjećanja imamo i na Vrbovečku Dubravu. Tamo su nas zvali da sviramo na motorijadi. Svirali smo za kekse - kaže Tukić, pa nastavlja: - Vili je bio na bubnju, ja na gitari i u tom smo se trenutku išli zamijeniti za mjesta, kada je došao frajer i počeo vikati: ‘Kakva je ovo muzika, ovo nije rock’n’roll’. Mi smo svejedno nastavili svirati, ali nam je usred pjesme netko isključio kablove - prisjeća se.
Nastala je umalo masovna tuča, no na kraju su se svi pomirili.
- Svi smo sjeli u miru i ljubavi, a u konačnici smo završili doma kod frajera koji je zapravo smirio cijelu situaciju tako da je zamotao ovog koji nam je isključio struju u kravatu. To je bio teški rock’n’roll, čovjek je doma imao šank s hrpom vrsta viskija, a na kraju smo u kući uključili instrumente i tamo održali koncert - sjećaju se.
U tim su vremenima svi u bendu bili iz Zaprešića.
- No, nakon 7 ili 8 članova ta politika više nije imala smisla - kažu.
- Znači, kroz bend su prošli svi zaprešićki glazbenici? - pitam ih.
- Zapravo je problem u tome što nisu svi ni bili glazbenici - smije se Vili.
- Da, imali smo ljude koji su tek počinjali svirati svoje instrumente. Ali uvijek bi nas iznenadila odlična energija, kohezija skupine, družili smo se i stalno visili skupa - prisjeća se Tukić. Obojica zaključuju da im se u trenutnom sastavu benda vratila ta kemija i da su vrhunski tim.
Posljednji im se u listopadu u bendu pridružio Mihovil Burek.
- Sviram gitaru i pjevam. Ako bude potrebe za tim da sviram još neki instrument, naučit ću - kaže on, dodajući da su svi u bendu multiinstrumentalisti. Uz Donkey Hot, Burek pjeva i u Sucker Train Bluesu, tribute bendu Guns N’Rosesa.
- I tamo je u bendu odlična energija, uživam u koncertima, u ‘skupljanju utakmica’. S tribute bendovima je iznimno lako dobiti gažu, a i ljudi uvijek znaju što će čuti, manji je rizik nego kad sviraš autorske stvari. Tako da mi je drago što mogu kombinirati rad u dva benda - priča, dodajući da pored glazbe ima i druge poslove.
Blažena među muškima
- Evo, baš sam noćas počeo raditi sezonu na naplatnim kućicama. Imao sam smjenu od četiri ujutro do podne, tako da mi je sada jutro. Zato sam i kasnio na probu. Mijenjao sam razne poslove. Obično promijenim posao kad mi se previše počne poklapati s probama - kaže, ističući da, kao i ostatak benda, ima ambiciju posvetiti se isključivo glazbi.
Marijo Dujmić u bendu je klavijaturist, a u slobodno vrijeme u ruke nekad uzme i gitaru. O svojem poslu van glazbe ne smije puno govoriti.
- Inženjer sam za računalnu sigurnost. Čuvam institucije od hakerskih napada - kratko nas upućuje. Pored toga, studira i digitalnu forenziku.
- Forenzika je dosta vezana uz moj posao, sve mi se nadovezuje jedno na drugo. Učim, recimo, o rekonstrukcijama i analizama hakerskih napada. To je novi smjer na TVZ-u, a ja sam u prvoj generaciji studenata - priča Dujmić.
Ivan Tukić završio je informacijske znanosti, ali radi u Hrvatskom telekomu.
- Tamo mi je odlična ekipa. Prodajem telefone, televizije, internet pakete… No, volio bih se kompletno posvetili glazbi. Išao sam u glazbenu školu, naslušao se svega, od jazza i bluesa, pa do popa. Završio sam osnovnu glazbenu za klarinet, ali ga više ne sviram. Osim gitare, pomalo sviram i bubnjeve - priča, pa nastavlja: - Počeo sam svirati zbog Iron Maidena. Kada sam vidio ekipu kako digne na noge 30 tisuća ljudi, rekao sam si - to ću raditi i ja.
Doris Mihaljević je, pak, basistica i jedina djevojka u bendu.
- Ništa mi tu nije neobično, cijeli život sam jedina cura u bendovima. Svi moji prijašnji bendovi su bili ekstremni metal, teški underground. Zanimljivo je i da sam sa svima s kojima sam svirala prije imala probe baš ovdje, u podrumu škole - priča nam Doris, koja je završila glazbenu školu za klavir, a sada je na Akademiji, studira na trećoj godini glazbene pedagogije.
sastanci u šumi U Donkey Hot je došla u svibnju prošle godine.
- Taman sam bila na prijelazu iz svojeg benda, kada sam vidjela Marijev oglas da traže basista na Facebooku. Imala sam želju malo se maknuti od metala, došla sam na probu i svi iz benda su mi se jako svidjeli. A neki pogotovo - kaže Doris upućujući značajni pogled prema Tukiću.
U bendu je, dakle, i par. I Burek i Dujmić deklariraju se kao zauzeti momci, dok je jedino Vili single, pa poziva obožavateljice da počnu pratiti Donkey Hot na Facebooku i Instagramu.
Vili je inače ovih dana okupiran pisanjem diplomskog rada. Nedavno je u režiji profesora Kreše Dolenčića s kolegom Matejem Đurđevićem postavio predstavu “Život u kazalištu”.
- To nam je ujedno bio diplomski ispit, no zbog protupandemijskih mjera ga je nažalost gledalo svega 30 ili 40 ljudi. No, nadam se da ćemo napraviti neku turneju s predstavom da to ispravimo - kaže, dodajući da bi se, kada završi Akademiju, volio posvetiti snimanjima filmova i serija.
Do tada je posvećen bendu. Osim što svira, on im većinom i piše tekstove.
- Svi se nađemo na klupici u šumi pa komentiramo što treba ostaviti, a što treba biti drugačije. Obično ja donesem taj neki predložak teksta, pa svi radimo korekcije i dajemo sugestije - kaže. Objašnjava da će nadolazeći materijal biti nešto žešći od “Chuzukija”.
- Volimo taj malo žešći đir. Cijeli bend cijeni, na primjer, Panteru. Moj osobni uzor su i Rolling Stonesi, kao i Motörheadsi. To je klasični rock’n’roll. Tom žanru u posljednje vrijeme baš i ne cvjeta cvijeće, no mi od njega ne odustajemo - priča.
A što na sve to kaže Gobac senior?
- Drago mu je i podrška je. Ne petlja se puno. Posluša, kaže što misli - kaže Vili.
Nadovezuje se Doris: - Komentira nam stvari na isti način kao što to čine moji ili roditelji nekog drugog iz benda.