Zagrebačka kazališna publika opet je dobila priliku vidjeti svog miljenika, talentiranog i simpatičnog mladog glumca Marka Petrića, koji se pojavljuje u glavnoj ulozi u novoj predstavi zagrebačkog “kazališta u egzilu” - Gavelle i Satiričkog kazališta Kerempuh.
Riječ je o predstavi “Kralj Ubu” koju je režirao Miran Kurspahić, publici podjednako zanimljiv, katkad i kontroverzan, uvijek avangardni redatelj koji se ovdje pojavljuje i u istoj ulozi kao alternacija Marku.
Petrić je na sceni godinama, važnu glumačku dionicu odvozio je u splitskom kazalištu, no proteklih je godina postao prava zvijezda, naročito zahvaljujući televizijskim projektima i nastupima u emisijama. Pristupačan, uvijek nasmiješen i otvoren za sve, Marko je oduševio publiku u showu “Ples sa zvijezdama”, gdje se pojavio s plesačicom Gabrielom Pilić kao suparnik svojoj dugogodišnjoj djevojci i zaručnici, plesačici Tini Walme, kao i u “Zvijezde pjevaju”, ali pamtimo ga i po brojnim ulogama u serijama i filmovima. Nova uloga silno ga veseli.
- Cijeli proces je trajao gotovo dva mjeseca, ali ja sam se zbog spleta okolnosti priključio tek tri tjedna prije premijere. Miran i dramaturginja Rona Žulj napravili su izrazito zanimljiv koncept predstave u predstavi gdje učenici ‘Škole za posebnu i osviještenu djecu’ postavljaju predstavu ‘Kralj Ubu’. Tumačim ulogu Alfreda Jarryja koji je zapravo autor ‘Kralja Ubua’. Kao što je Jarry krajem 19. stoljeća kroz prizmu svog teksta ukazivao na malograđanštinu i društvene mane, tako je i Miran 2023. dijagnosticirao situacije i apsurdnosti koje se tiču nas danas. Zato mislim da predstava može komunicirati sa širokim spektrom publike jer se na neki način svi možemo prepoznati u njoj. Ono što mi je predstavljalo najveće zadovoljstvo, osim prilično dobrih zezancija, bio je rad na procesu. Ansambl ove predstave sačinjen je od vrlo talentiranih i duhovitih pojedinaca te nam je bilo važno pronaći zajednički kod, a u tome je Miran uspio. U jednom trenutku postalo nam je jasno da bi predstava mogla uspjeti i tad su se stvari počele otvarati. Svi su nudili puno i bilo je prekrasno gledati kako iz dana u dan predstava poprima obrise zaokružene cjeline - kaže.
Egzaktan i izravan
Za Kurspahića ima samo riječi hvale i ističe kako je interesantno da u predstavi on radi “dvostruki posao”: režira i glumi istu ulogu kao i Petrić.
- Igrao sam premijernu izvedbu, on će iduću, a nakon toga opet preuzimam ja. Na sceni smo se pojavili zajedno samo na premijernom poklonu. I to je to od zajedničkog pojavljivanja. Ali, zapravo smo alternacija jedan drugom. S time da ja ipak igram većinu izvedbi. Zbilja sam uživao u radu s njim. Ne mistificira puno, vrlo je egzaktan i izravan, dobro pripremljen, zna što hoće, hrabar je u odabiru tema i načina na koji im pristupa. To je što se tiče kazališta, a obojica se bavimo crtanjem, raznim sportovima, pratimo MMA borbe, odnosno UFC, pa imamo spektar tema koje i nisu toliko kazališne - dodaje.
Mnogi su glumci tijekom pandemije ostali bez posla, kazališta su zjapila prazna, a potres je teško oštetio i zgradu Gavelle čijeg je ansambla Petrić član. Unatoč svemu, Marko se nije predao i kao da je procvao jer ga sve češće viđamo u javnosti, novinama, na sceni, televiziji...
- Nemam taj dojam. Ali, možda je to subjektivno. Projekti koje sam radio posljednjih nekoliko godina vidljiviji su široj publici pa se samim time stvara dojam da sam prisutniji. Vjerovali ili ne, ove je godine točno 15 godina od moje prve profesionalne kazališne predstave. Otad ih se nakupilo četrdesetak. U vrijeme korone i gubitka zgrade Gavella je ipak odradila značajan niz vlastitih predstava te koprodukcija poput ‘Kralja Ubua’. Gavella možda nema zgradu, ali ima repertoar - naglašava.
Škola showa
U “Plesu sa zvijezdama” vidi jedno prekrasno iskustvo. U prethodnim je intervjuima stalno morao odgovarati na pitanja je li ljubomoran što mu djevojka pleše s drugim, a on uporno objašnjavao kako je to dio njihova posla i “ako nešto izgleda uvjerljivo, strastveno i senzualno, znači da je posao dobro odrađen”. Da je i on dobro odradio posao, dokazuju brojni obožavatelji koji su pohvalili njegove skladne korake, ali i zavidnu formu jer je Marko poznat kao veliki ljubitelj tjelovježbe. Show mu je, kaže, bio prilika za učenje.
- Tu sam puno naučio o plesu, radnoj etici, sebi, bio sam daleko izvan zone komfora. Drago mi je što su pobijedili Tina i Pedro, iz prvog lica sam vidio koliki su trud uložili i mislim da su zbilja to zaslužili. Ne bih to nazvao realityjem jer me konkretno reality format ne zanima, a ovdje je ipak u fokusu razvijanje određene vještine. Znali smo katkad provesti i 12 sati u plesnoj dvorani. Uz pomoć mentorice Gabriele izašao sam iz tog showa bogatiji za jednu vještinu. Nije mi to prvo takvo iskustvo. Puno sam naučio 2020. u ‘Zvijezde pjevaju’. Tada mi je mentorica bila Gina Damjanović. Puno sam naučio o glasu i vokalnoj tehnici i danas mi ta znanja jako dobro služe u predstavama, sinkronizacijama crtića, filmovima...
Kaos i sistem
Ljubitelji kazališta ističu njegovu ulogu Tesle u predstavi “Tesla Anonimus” redatelja Filipa Šovagovića koji je baš Marka odabrao, videći u njemu idealnog Nikolu Teslu. Marku je to jedna od dražih uloga koje je imao priliku igrati na kazališnim daskama.
- Filip Šovagović je genijalni kreativac, vrlo originalan i ništa kod njega nije kao kod drugih ljudi, pa tako ni proces stvaranja. Rad na predstavi je bio pun paradoksa. Vrlo kaotičan, ali istodobno sistematičan i povezan. Igrali smo ‘Teslu’ posvuda. Čak i na scenama koje uopće nisu mogle podržati scenografiju i projekcije koje smo imali, pa se nekoliko puta dogodilo da smo morali prerežirati cijelu predstavu neposredno prije izvedbe kada bi nas zatekao prostor koji nije adekvatan. U toj predstavi pustio sam da me vodi intuicija, a ne racionalnost. Zanimljivo mi je što sam i nakon pročitanih svih biografija, autobiografije i članaka o Nikoli Tesli koje sam mogao pronaći, i dalje, nakon 40-ak izvedbi, znao pronaći neki skriveni motiv ili činjenicu o Tesli koju je Filip tako dobro sakrio u tekst ‘Tesle Anonimusa’ - prisjeća se.
Glumu na Umjetničkoj akademiji u Splitu upisao je 2007. i magistrirao 2012. godine. Za ulogu Djeteta u predstavi “Moje dijete” Mikea Bartletta u režiji Nenni Delmestre na 55. Splitskom ljetu osvojio je plaketu Mala Judita i bio nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta. U splitskom HNK nastupio je u predstavama “Zločin i kazna” (u ulozi Razumihina), “Hamlet” (Horacije), “Romeo i Julija” (Romeo) i “Smrt trgovačkog putnika” (Ben), a u Kazalištu Playdrama u predstavama “Udarac” (Marinus) i “Marjane, Marjane” (Tomo). Za ulogu Danijela u predstavi “Adio, kauboju” s 58. Splitskog ljeta 2012. godine osvojio je Nagradu hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladog umjetnika do 28 godina. Dakle, splitsko je “dite” sa zagrebačkog asfalta.
Odrastanje
- Split je bio moja velika životna škola. On za mene simbolizira ne samo mjesto gdje sam stekao formalno glumačko obrazovanje, nego osamostaljenje u životnom smislu, preuzimanje odgovornosti, odrastanje, prve glumačke korake, Split je u meni zauvijek ostavio neizbrisiv trag. A kad sam se vratio u Zagreb, kao da sam imao priliku za neki novi početak. Kažem još jednom, ne mislim da radim nešto više od uobičajenog prosjeka, možda je samo stvar u tome da radim vidljivije, tj. komercijalnije projekte. 2022. je doista bila godina kad su izašli projekti koje sam radio od 2018. ili 2019., poput ‘Šestog autobusa’ i prvog hrvatskog 3D animiranog filma ‘Cvrčaki,mravica’. U koprodukciji Gavelle i Ludens teatra izašli smo s predstavom ‘Moderni oblici patnje’, počeli rad na predstavi ‘Galaktički žongleri’, trenutačno dajem glas za ukrajinski crtić ‘Mavka’, dovršavam gostujuću ulogu u seriji ‘Kumovi’, izašli smo s ‘Kraljem Ubuom’... O nekim projektima još ne mogu razgovarati, ali nadam se da će se realizirati - napominje.
Ljubav između njega i Tine tema je o kojoj nerado govori, iako je svjestan interesa javnosti.
- Tina je divna osoba, našli smo se na ljudskoj razini, i tu bih stao. Tu je temu teško izbjeći. Ali, s razlogom se privatno zove privatno. To što s vremena na vrijeme objavimo poneku fotografiju, to je nama za uspomenu. Ali, uvijek mi je duhovito kad vidim da svi portali prenesu te slike i svaki doda još rečenicu, dvije pa kad retrogradno baciš oko na portale, ispada da smo u najmanju ruku napravili konferenciju za novinare i dali kratki brief gdje, što, kako i zašto - smije se mladi glumac.