PETAR GRAŠO ZA STUDIO 'Ljudi uživaju na koncertima, a ja se osjećam i kraljevski i ponizno zahvalno'

Petra Grašu jednostavno morate voljeti. Ne samo zato što niže hit za hitom, što je gotovo tri desetljeća u samom vrhu domaće glazbene scene i puni dvorane i arene.

Morate ga voljeti jer se u svakom trenu za svoju publiku daje do posljednjeg atoma, što je 101 posto posvećen svakom koncertu i svakoj noti, što je, unatoč nevjerojatnom uspjehu, prije svega fantastičan čovjek, neopterećen slavom. Gdje god nastupa, bilo da se radi o Dubrovniku, Novom Sadu, Skoplju ili, pak, njegovu Splitu, nerijetko se jedan koncert, u pravilu rasprodan, pretvori u dva, pa i tri zaredom i tu smo sad već došli do prave “grašomanije”. A ako pitate Grašu za recept, stvar je vrlo jednostavna: radi se o nevjerojatnoj ljubavi, posvećenosti, ustrajnosti i beskompromisnoj odanosti publici i glazbi. Kod ovog iznimnog glazbenika nema odustajanja i nema nemogućeg. U jednom će danu prijeći i tisuće kilometara da bi izašao na binu, bez obzira na to koliko naporan bio nastup prethodni dan. Ovih se dana vratio s kratke američke turneje gdje je u tri dana oduševio publiku u New Yorku, Chicagu i Torontu. Naravno, bitno je bilo stići na proslavu Božića u krugu obitelji, a tko želi s Grašom ući u Novu, adresa je Mali Lošinj.

Pjesmom “Voli me”, ali i “Fritulom” drugu godinu zaredom pokazali ste da imate nepogrešiv osjećaj za pjesmu. Kako birate pjesme i znate li unaprijed da će biti hit?

- Garancije za hit nema, postoje intuicija, iskustvo, talent i stopostotna predanost onome što radiš. Sve to zajedno nalazi se u Tončiju, Vjekoslavi i meni kada sjednemo i krenemo u borbu s pjesmom. Sretan sam što su njih dvoje, unatoč golemom broju pjesama, i dalje svježi i motivirani kada radimo zajedno. Veže nas čvrsta nit prijateljstva, i to je veoma važan činitelj. Jednako važno je povjerenje publike koje gradimo godinama i koja vjeruje da iza svega stoje golem rad i želja da se napravi najbolje.

Koliko vam nakon tolikih godina na sceni znače nagrade i priznanja?

- Lijepo je imati nagrade, no one su za mene više znakovi na nečijem putu koji će nekim budućim generacijama, koje to bude zanimalo, davati dodatno objašnjenje o nečijem radu. Bez obzira na nagrade, jedino je pjesma ta koja ostaje ako vrijedi. Dugo godina bio sam bez nagrada koje su odlazile u ruke ljudima od kojih su mnogi u međuvremenu zaboravljeni. Mene su ovdje gdje jesam dovele pjesme i ljudi, najmanje nagrade.

Iza vas je, ali i pred vama, rekordna sezona po pitanju koncerata. Kako uspijevate sve to odraditi, kako se punite energijom i kako vam uspijeva svaki put izaći pred publiku kao da vam je upravo taj koncert najbitniji?

- Tempo je ubitačan, ali uživam u svakom trenutku. Količina ljepote, ljubavi, ljudi koji pjevaju sa mnom nemjerljivo je veća od umora i iscrpljenosti.

Bruno Konjevic / CROPIX

S kolegicom Ninom Badrić održali ste kratku turneju po Americi. Kakvi su dojmovi?

- Održali smo krasne koncerte u New Yorku, Chicagu i Torontu, ljudi su doista željni mediteranske muzike i primili su nas izuzetno. Badnjak i Božić su ipak rezervirani za Split i obitelj, i to ne bih mijenjao ni za jedan New York.

Kako izgleda tipični Božić kod Graše?

- Veselo, opušteno, s puno smijeha, humora i dobre volje, uz dosta vina, bakalara i, naravno, fritula.

Gdje ste za Novu godinu i radite li popis novogodišnjih odluka? Što si želite u novoj godini?

- Novu godinu dočekat ću u Lošinju i jako se radujem tome jer očekujemo puno ljudi. Novogodišnje odluke ne donosim, podsjetim se u tim trenucima koliko sam sretan što imam obitelj na broju i što nema bolesti. Odluka koju donosim svaku Novu godinu jest da s osmijehom koračam kroz nadolazeće mjesece i uživam u svakom trenutku.

Kako tumačite pojavu koja se s pravom zove “grašomanija” i kako ste, s druge strane, uspjeli nakon svih tih godina, uz svu slavu, ostati normalni i jednostavni?

- Nema tu govora o “uspjehu” da se ostane normalan, ja sam jednostavno takav. Bilo bi jako nekomforno za mene da se trudim biti netko drugi, pogotovo zbog nekog uspjeha ili karijere. Sladak mi je izraz “grašomanija”, ja to vidim kao želju ljudi da se raduju i pjevaju pjesme koje vole i trudim se da tijekom koncerta zaborave na probleme i druge stvari koje ih tijekom dana sustižu. I oni i ja uživamo na koncertima i svaki put se naježim kada izađem na binu i čujem ljude koji pjevaju svaku pjesmu. Osjećam se u isto vrijeme i kraljevski i zahvalno i ponizno.

Poznato je da imate blizak odnos s publikom. Koja je najljepša stvar koju ste doživjeli od svojih obožavatelja?

- Puno je bilo nevjerojatnih stvari koje se događaju, ali ne bih o tome razgovarao jer bi mi to izgledalo kao građenje vlastite mitologije, a ja nisam taj tip.

Postoji li nakon toliko godina kod vas još uvijek neka vrsta treme prije nastupa i imate li neke ustaljene rituale uoči koncerta?

- Tremu nemam jer imam uigran tim od 15-ak ljudi koji brinu da štima sve, od muzike do razglasa i rasvjete, tako da ja mogu doći i pjevati mirno i sretno.

Koja vaša pjesma vas najbolje opisuje i omiljena vam je za izvođenje?

- Najbolje me opisuje pjesma “Voli me”, a u svakoj koju izvodim pronalazim nešto što me privlači, i to tako što mijenjam interpretaciju i ne dopuštam da išta prijeđe u rutinu.

Postoji li neki svjetski glazbenik s kojim biste posebno željeli surađivati? Možda Paul McCartney?

- Sting, Paul McCartney, Celine Dion. Znam da želje nisu skromne, ali pitali ste me, ha-ha-ha.

Kako teku stvari s vašim vlastitim vinom?

- Već dugo s timom ljudi pripremam liniju vina Grašo koja će izaći tijekom sljedeće godine. Pjenušac Grašo pušten je u limitiranoj seriji u prodaju u Sloveniji u povodu mog koncerta u Areni u Ljubljani i reakcije su izvanredne. Obožavam vino i jako se radujem svemu što me čeka vezano uz to.

S obzirom na vaš, ali i gusti raspored vaše partnerice Danijele Martinović, kako nadoknađujete propuštene trenutke i kako izgleda vaš bijeg od pozornice i posla?

- Naš bijeg je uvijek vezan za potrebu da budemo sami negdje gdje možemo uživati, pričati i prepustiti se sitnicama koje nas zajednički raduju.

Kako izgleda vaš idealan dan bez obaveza i dođe li vam, kao prije nekoliko godina, da napravite dulju stanku u karijeri?

- Idealan dan bez obaveza je dan u kojem mogu u miru ispijati jutarnju kavu, uz isključeni telefon, šetati i provesti večer na kauču ili u društvu nekoliko prijatelja u nekom malom restoranu. Trenutačno nemam potrebe za pauzom, ali onoga trenutka kad se i ako se to dogodi, odstupit ću onoliko dugo koliko bude potrebno da budem sretan kada izlazim na binu.

Kao član žirija u talent showu pokazali ste se blagi prema mladim nadama. Koju biste poruku poslali glazbenicima koji tek kreću graditi karijeru?

- Uživajte, radite pjesme i pjevajte. Prva je pjesma i ustrajnost, tek onda su na redu Instagram, Facebook i ostale mreže gdje se pokušava stvoriti privid uspjeha. Kada je pjesma dobra pa se nakon nje napravi druga, pa treća, stvari se pomiču.

Koji je najbolji savjet koji ste dobili u karijeri?

- Budi svoj i nikad ne živi život iz novina.

Kakve su vaše ambicije u budućnosti i je li vam još uvijek želja imati mali bistro poput Renea iz serije “Alo, alo”?

- To je jedno moje malo sanjarenje o idealnoj starosti. Prilično je moguće da se tako i dogodi.

Što vas sve očekuje u idućoj godini?

- Puno se velikih stvari dogodine radi, bit će arena i novih pjesama i o svemu ćemo tome početkom ožujka.

Postoji li nešto na svijetu bez čega nikako ne biste mogli?

- Obitelj, more, glazba, prijatelji i vino. A kad se ponekad sve to dogodi u isto vrijeme, shvatim koliko je život zapravo jednostavan i koliko su sve te stvari blizu i lako dostupne.