Zapravo bi dovoljno bilo reći samo da se 2. listopada u 20.05 sati na HTV-u počinje prikazivati “Knjazalište”, nova emisija Roberta Knjaza, vrsnog autora, jednog od rijetkih TV profesionalaca koji, nogometnim rječnikom govoreći, na televiziji “zabija golove” već gotovo trideset godina, pa da se svi nacrtamo ispred malih ekrana. No, kad se zna da će u svojem novom zabavno-poučnom serijalu lucidan i duhovit Knjaz ove jeseni poznate osobe na jedan dan staviti u neobične situacije - u kojima ćemo, na primjer, Ellu Dvornik gledati na gradilištu, Marka Grubnića u ulozi sakupljača boca, a Dinu Jelusića kako se snalazi u Domu za starije osobe - zabava je zagarantirana.
Što je, zapravo, ‘Knjazalište’?
- To je zabavni serijal od deset emisija po 52 minute koje ćete moći gledati ponedjeljkom u 20.05 na Prvom programu HTV-a počevši od 2. listopada, a skraćene verzije od 26 minuta na društvenim mrežama. U svakoj epizodi netko od naših poznatih i slavnih osoba na jedan će se dan naći drugačijoj ulozi, bilo da je riječ o zanimanju ili o stanju, kao da je, primjerice, gluha osoba ili starac. Nešto kao ‘Mjenjačnica’, ali bez dvostruke zamjene, s novim zvijezdama s malo više informativnih elemenata i u dvije verzije trajanja emisije.
Koje sve poznate osobe nastupaju u ‘Knjazalištu’?
- Tu su Barbara Kolar i Duško Ćurlić kao kumice na placu, Ella kao ‘bauštElla’, Marko Grubnić kao sakupljač boca, Stjepan Hauser kao gluha osoba, Vedran Ćorluka i Franka Batelić kao Romi, Dino Jelusić kao starac u staračkom domu, Petar Grašo kao pizza-majstor, Lovci iz ‘Potjere’ kao krapinski praljudi, Enis Bešlagić kao žena/majka/kraljica, a posljednje, deseta epizoda je best off.
Je li sve njih bilo teško nagovoriti da na jedan dan prihvate ove uistinu neobične uloge u kojima nikad nisu bili?
- Kako koga (smijeh). Neke smo morali vrebati u mraku ispred haustora i dugo ih nagovarati pjesmama ispod prozora, neke smo nagovarali preko rođaka, prijatelja, roditelja i zaovine jetrve, a neki su pristali jer im je to izazov ili ih zanima kako je biti, na primjer, sakupljač boca… Bilo ih je nekolicina koji su mi se prestali javljati na telefone i tih očito nema u serijalu.
Glumac se čupao
Kako se Marko Grubnić snašao u ulozi sakupljača boca?
- Sjajno, nisam se niti nadao da je takav prirodni talent za sakupljanje boca. Mislio sam da će mu svi ti razjapljeni kontejneri puni smrada biti problem i da će mu se bar malo gaditi, ali Marko je to odradio sa smiješkom, bez problema se nosio sa svim izazovima te unio dašak glamura i u svijet kontejnera. Mislim da se i on dobro zabavio, a tko zna, možda, dok mi sada razgovaramo, Marko sakuplja boce u Dubaiju ili na Maldivima. Ova mi je emisija već niz godina u glavi jer sam se pitao tko su i kako žive sakupljači boca u Hrvatskoj. To sam sada konačno, zahvaljujući domaćinu Zdravku i gostu Marku, saznao.
Što je Dini Jelusiću bilo najčudnije u domu za starije osobe?
- Najčudnije mu je bilo što je cijeli dan morao nositi pelene, jer to je nešto što nitko ne voli, ali nas može dočekati u starosti. Zaprepastio me podatak da je svaki peti stanovnik Hrvatske stariji od 65 godina, dakle 860.000 ljudi može odmah u starački dom. Starost nas sve čeka, pa je bilo super vidjeti jednog mladog rokera kako se snalazi kao starac u domu s veselom i živahnom ekipom. Jer ekipa u domu je urnebesna i stvarno smo se s njome vrhunski zabavili i nasmijali.
Je li bilo teško Enisa Bešlagića nagovoriti da na jedan dan postane žena? I kako vam je to palo na pamet?
- Uvijek sam se pitao kako je biti žena na jedan dan sa svim opterećenjima koje ženi postavlja društvo i današnje vrijeme. Enis je dovoljno hrabar, lud i zanimljiv da to proba. Tako je u prvom licu prošao sve stvari koje su mu žene zadale, od depilacije, preko čupanja obrva, šminkanja, menstrualnih bolova, života s velikim grudima, do trudničkih hirova s hranom i hektičnog radnog dana majke osmero djece. S tom epizodom imam velikih problema, jer smo snimili masu zanimljivog materijala i ne znam kako sve to utrpati u 52 minute ili, još teže, u 26 minuta.
Čarli zaigrao
Kako su Vedran Ćorluka i Franka Batelić reagirali kada ste im objasnili da bi za potrebe emisije na jedan dan trebali postati Romi?
- Bojao sam se da će odbiti, ali oboje su odmah bili ‘za’! I nisu požalili jer nas je u Međimurju, u Paragu, dočekalo pola sela - u svakom je kadru barem 100 ljudi, sve pršti od pozitivne energije i veselja. Bio je to moj svadbeni dar Ćorlukama i mini svadbeno putovanje, sigurno atraktivnije od Sejšela, uz malo aktivnosti na svježem zraku, gdje su sakupljali staro željezo. Čarli je i zaigrao za NK Parag i donio im dah svojeg nogometnog znanja i iskustva. Za snimku susreta romskih wagsica (djevojke i žene nogometaša) s Frankom otimaju se sve sportske televizije svijeta, a zvala me i Ronaldova Georgina, tražeći da joj pošaljem taj snimak kako bi i ona nešto naučila.
Jeste li kušali pizzu koju je Petar Grašo u sklopu ‘Knjazališta’ napravio u Napulju?
- S Grašom je posebna priča. Svi ostali gosti prošli su sito i rešeto, pa sam na zahtjev gledateljice iz Svinjarevaca odlučio biti malo nježniji s Grašom, te smo njemu vratili sve ono što smo drugima uzeli… Kako je on provjereni gurman, odveli smo ga u Napulj, rodni grad pizze, i dali mu šansu da ga uči najbolji svjetski pizzaiolo. Margarita koju je napravio Grašo čuva se u sefu i njezina je vrijednost neprocjenjiva.
Lovci u epizodi
Tko se od lovaca iz ‘Potjere’ najbolje snašao u ulozi pračovjeka?
- To još ne znam jer tu epizodu tek snimamo. Teško je bilo okupiti lovce zbog njihovih snimanja i lovačkih obveza, a usto je trebalo uglazbiti i nekoliko vrhunskih stručnjaka za to područje, pa kad smo se svi sakupili krajem kolovoza, rastjerala nas je loša prognoza u dogovorenom terminu za snimanje. Sad imamo drugi pokušaj, što nam je i zadnje snimanje. Bit će i puno kostima, pa jedva čekam da televizijske lovce vidim odjevene kao krapinske praljude. Vidjet ćemo kome najbolje stoji toljaga.
Jesu li se Barbara Kolar i Duško Ćurlić pokazali kao dobri trgovci na Dolcu?
- I brokula i kruška vole Barbaru i Duška. Njih dvoje ljudi su koje narod voli i koji se snalaze s ljudima. Ali život kumice nije lak, treba ustati u 4.30 i cijeli dan biti na studeni, kiši ili zvizdanu. Plus - u toj se emisiji bavimo i temom nestajanja naših pazara/tržnica/pijaca jer sve je manje mladih koji žele proizvoditi domaće povrće i voće te biti kumice ili kumeki na placu. Ne mogu zamisliti kako bi to izgledalo kad u Hrvatskoj ne bi bilo placeva… Brrrrr. Barbara i Duško su međusobnim napetim natjecanjem pokazali svu ljepotu, životnost i šušur placeva, ovdje konkretno Dolca.
Narodnjaci
Kako se Ella Dvornik snašla na baušteli?
- K’o riba na suhom, ha-ha-ha-ha, šalim se... Pitanje je bilo jesu li influenceri vrijedni, znaju li išta raditi ili se samo slikaju, a Ella je na najbolji način odgovorila na to. Tu su i supersimpatični domaćin zidar Huso i njegov indijski šegrt, jer, kao i placevi, i bauštele kakve poznajemo polako nestaju. Hrvatski i bosanski majstori sve su više rijetkost i već nam sada Hrvatsku grade Indijci i ostali stranci. Znači, nema više narodnjaka pokraj miješalice, pa smo Ella i ja čagali uz indijske hitove, a to čeka i vas.
Kako ste, zapravo, došli na ideju za ovaj serijal? I u čemu je najveća razlika između ‘Knjazališta’ i nekadašnje ‘Mjenjačnice’?
- Radio sam ‘Mjenjačnicu’ prije osamnaest godina, puno me ljudi pitalo kada će opet, pa iako više volim nove projekte, a ne ‘remakeove’, tu i tamo me savlada nostalgija, kao i ovaj put. Naravno da sam sada malo stariji, serijalu pristupam malo drugačije, pa je tako i ‘Knjazalište’ malkice drukčije.
Koliko ste ga dugo snimali?
- Snimamo od početka godine i još nismo završili, jer svi su naši gosti slavni i eksponirani te jako zauzeti svojim glavnim zanimanjem, pa se termini za snimanja čekaju mjesecima kad im se oslobode dva dana.
Gdje ste sve snimali?
- Osim epizode s Grašom u Napulju, ovo je jedan od rijetkih serijala koje sam snimao u Hrvatskoj i baš me ta činjenica da sam doma razveselila. A bogme i moju ženu (smije se, op. a.).
Koliko ljudi ima vaša ekipa?
- Između 25 i 31. Puno ljudi radi na svakoj televizijskoj emisiji, od organizatora, producenata, istraživača, scenarista, redatelja, voditelja, više snimatelja, tonskih snimatelja, vozača, rekvizitera, garderobe, nekoliko montažera, grafičara za animacije do ljudi koji rade tonski miks, sakupljaju arhivu i fotografije, koloriraju sliku, rade stenogram, prevode, lektoriraju, ma more ih je... Kad čovjek gleda emisiju, misli ‘gle, zafrkancija’, a riječ je o ozbiljnom poslu prepunom detalja i našu najsitniju greškicu vide tisuće ljudi.
Savršen gost
Što vam je bilo najzahtjevnije prilikom rada na ovom serijalu?
- Kada snimam, na primjer, ‘Najveće svjetske fešte’, dolazim na već pripremljeni set, netko je tu feštu organizirao, pozvao tisuće ljudi i moje je samo da to na zabavan i pametan način zabilježim. U slučaju ‘Knjazališta’ sve smo morali graditi od nule. Kako to izgleda? Prvo odabirem temu koja me zanima, na primjer kako žive gluhe osobe u svijetu gdje su glazba i zvuk sve, onda treba naći zanimljive gluhe osobe u Hrvatskoj koje su dovoljno elokventne pred kamerama. Zatim treba smisliti kako zanimljivo prikazati njihov život u jednom danu snimanja - naći lokacije, dogovoriti statiste, rekvizite. Potom treba pronaći savršenog gosta kao Hausera i nagovoriti ga na sudjelovanje. Pa onda strepim kako će se Hauser i gluhe osobe kliknuti ispred kamere, hoće li biti dovoljno zabavno i dovoljno informativno o temi koju želim pokazati. I sve to onda treba odraditi u jednom danu snimanja u kojima sam i voditelj i redatelj i nemam pravo na pogrešku jer popravnog nema. Pa onda ne spavam noć prije snimanja, nego strepim. A to je samo snimanje, tek onda mi slijedi montaža i dodavanje soli i začina u emisiju. Ali sve se to zaboravi kada vidiš gotovu emisiju i ona nekoga razveseli, zabavi ili nauči nešto. Taj gušt je neprocjenjiv.